Uvidom u dnevnike Franje Tuđmana koji su nastajali 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, otkriveno je 30 pjesama prvog predsjednika Hrvatske.
Pjesnik i kritičar poezije Marko Pogačar je na upit Jutarnjeg lista koji je objavio jednu pjesmu - "Biti i mniti svemiropolisno" - bio je prilično oštar.
"Ovaj je refleksivni 'kozmički Tuđmanizam', ukratko, sasvim nečitko stihovano smeće (plaćam pivo onome tko to isprve do kraja pročita a da mu se pred očima ne zamuti) - što predstavlja sasvim dobru analogiju njegovih političkih zamisli i njihovih realizacija", navodi Pogačar.
Ideja mu je banalna i lažno usmjerena budućnosti, izraz nevješt, prepun kontradikcija i usiljenih novih izraza.
Dva puta slovkao i zaboljela ga glava
Pjesnik i prozaik Ivica Prtenjača nije ništa blaži.
"Boli glava! Uspio sam dva puta proslovkati ove stihove prije nego što me zaboljela glava od ovog čudnovatog teksta. Bojim se da je i autora ozbiljno boljela glava dok je ovo pisao jer ne znam kako bih drukčije objasnio ovu nerazumljivost (najmanje leksičku), nepotrebni, ganutljivi i očito lažni zanos koji je valjda razlog svemu ovome", kaže on, dodajući da ga podsjeća na poeziju Ive Sanadera.
Izaziva mučninu i napisana je u potpunom kreativnom grču, smatra Prtenjača, ali i dokazuje da se u Jugoslaviji u kojoj je pjesma nastala, živjelo dobro jer su "generali u dokolici mogli baviti i nadrealizmom, ekspresionizmom, futurizmom i još nekim pravcima, nevino i tiho, u ratu sa smislom i stihovima."
Pojmovna muka
Tonko Maroević, pjesnik i kritičar poezije, kaže sljedeće: "Višak riječi i jedna pojmovna muka. Naprosto, posrijedi je golema akumulacija pojmova koji se međusobno čak i potiru".
A vi?
Biti i mniti svemiropolisno Univerzalnost svekolike kakvoće: ... Duhovnosti neopredmećene, Ljepote neotuđene, Neosiljene mirnoće. U sazviježđima su snovi i slutnje Uljudbe (drevne i) nove: U sukladnosti samobitnosti i sveopćosti da obzorja svemiropolisa zamamna na orisu horizonta još maglena u vidozorju duhovnih muževa što stazama trnja otrovanih ruža ustrajahu u raspeću svoga duha do zrenja sveta, daleka i nedohvatna Franjo Tuđman
