"Noću ne mogu spavati. Ustanem se u pet i čitam. Od jutra do navečer. Dvadeset puta sam pročitao iste stvari i uvijek otkrijem nove detalje. Probijeni rezervoar helikoptera otkrio sam prije šest mjeseci. On je po meni glavni krivac. Sve je u sudskim spisima, svaki detalj, svaki odgovor, ali ih nitko do sada nije znao ili nije htio pročitati do kraja.
Da se želi, lako bi se saznalo što se dogodilo našoj djeci. Dovoljno je pronaći crne kutije iz helikoptera MI-8 oznake 202 i 213 koji službeno ne postoji", detaljno objašnjava Igor Marinović, otac Ivana Marinovića, jednog od dvanaest vatrogasaca koji su prije deset godina stradali na Kornatu.
Upravo zbog toga što prati proces od prvog dana tragedije, svjedočio je i na ponovljenom suđenju Draženu Slavici na Županijskom sudu u Zadru.
"Suđenje za Kornate se ne snima. Ne postoje tonski zapisnici svjedočenja, a u spis ulazi samo ono što sudac izdiktira. Tako 30 do 40 posto izjava svjedoka nitko ne zabilježi. A ja sam bio na svakom ročištu prvog suđenja i dobro znam tko je što govorio", pojašnjava.
'Zašto netko iskrivljuje činjenice?'
OTKRIVENI APSURDNI DETALJI: Zapisnik o očevidu tragedije na Kornatima pun je krivih podataka!
Tada je iznio nekoliko šokantnih tvrdnji i ozbiljnih optužbi - od propusta u istrazi, do nesposobnosti sudova.
"U presudi suca Babića, poništenoj iz formalnih razloga, sam sam pronašao čak 72 krivo navedene činjenice.S ve te činjenice postoje u spisu i ja sam ih pročitao, ali u presudi se sudac poziva na spise u kojima se te činjenice ne navode! Namjerno ili slučajno? Zašto? Je li sudac spis pročitao? Zašto nekome treba iskrivljavati činjenice", pita se Marinović.
Četiri, a ne dva helikoptera
U njegovom svjedočenju najviše su odjeknule dvije stvari. Prvo je jasno i nedvosmisleno demantirao navodno točno vrijeme stradavanja vatrogasaca. Dosad se, uz pomoć vojske vještaka, tvrdilo da su vatrogasci na Kornatu stradali između 14:55 i 15:08. Marinović je iz spisa izvadio podatak da je Ante Juričev-Mikulin u 15:20 mobitelom nazvao oca i rekao da se "nalaze u okruženju".
Drugo, Marinović je ukazao na dokaze iz spisa koji govore da su tog dana na Kornatu bila angažirana četiri vojna helikoptera, jedan policijski, jedan kanader, jedan pilatus i dva glisera. Problematičnim drži angažman vojnih helikoptera jer se u svjedočenjima vojnih osoba spominju samo dva.
Primjerice, u sudskom spisu postoje fotografije helikoptera oznake 213 koji službeno ne postoji, a snimljen je s više različitih mjesta od 19:32 do 19:41, pa tako i iz helikoptera 214. Nadalje, u istom vremenu 202 je odvezao Franu Lučića u Zemunik, a 212 tek kreće iz Šibenika, što znači da su bila četiri helikoptera u spašavanju, a i dalje se tvrdi da su bila samo dva.
Crne kutije u spisu, a onda odjednom nestale
PREOKRET U SUĐENJU: Časnik HV-a priznao da je tajio razmjere tragedije i prešutio istinu, a i vojska je sve znala
Naglašava i pitanja koja su vještaci s "Ruđera Boškovića" na suđenju postavljali Josipu Klariću o kanistrima benzina i drugim spremnicima goriva na mjestu događaja. To Marinoviću govori da su vještaci, ali i sud, odustali od teorija "eruptivnog požara" i "nehomogene plinske smjese". Marinović smatra da su obje teorije, odbačene kao nelogične i nemoguće u danim okolnostima, a da je jedini ispravan put za traženje uzroka stradavanja onaj koji je on od početka sugerirao - curenje kerozina iz vojnog helikoptera. A, kako ističe, svi bježe od uloge vojske.
"Crne kutije su proglasili nestalima, iako u spisu i vještačkim dokumentima lijepo piše koji su helikopteri i kada bili na Kornatima i koje su crne kutije izvađene i predane istražiteljima. A još za vrijeme prvog suđenja dobili smo odgovor od tadašnjeg šefa MUP-a Tomislava Karamarka da crnih kutija nema. Kako ih nema kad su zavedene u spisu?", pita se Marinović, a novinarima Šibenik.in-a pokazuje i udsku dokumentaciju gdje to što govori jasno piše (list spisa 1381 i list spisa 3045).
Helikopter 202
Pokazuje kako izvještaju vještaka za helikopter s oznakom 202 stoji da je nakon tragedije u zračnoj luci Zemunik "kazeta 202 SARPP br. 51350-3 zamijenjena sa SARPP broj 247" te je "predana istražiteljima". Takve kazete, navodi vještak, imaju trajanje od 5,5 sati "A nama se govori da traju 20 minuta, nakon čega se brišu, što nije istina. Na prvom suđenju sudac Babić je zabranio da se taj dio iz izvještaja vještaka čita, nego je uvažio samo iskaz vještaka Miljenka Čopa koji o kazetama nije rekao ni riječi! " zgraža se Marinović. Kao dodatne dokaze navodi knjigu letenja helikoptera 202 iz koje se da iščitati kako je ošđtećen na Kornatima te kako ni i idućih dana nije uzimao maksimalnu količinu goriva, te da je e 30. lipnja 2006. i 27. ožujka 2007. imao popravke zbog curenja goriva na probijenim spremnicima.
Nedostaje 400 litara kerozina
Na koncu iznio je i svoju teoriju, koju potkrijepljuje spisima:
"Helikopter 202 je, prema podacima iz knjižice održavanja helikoptera (list spisa 1381), izgubio 400 litara goriva, što je naknadno zataškano. Na suđenju su rekli da je 202 taj dan potrošio 1700 litara goriva. Kao opravdanje za tu potrošnju rekli su da su od Divulja do Šibenika letjeli 50 minuta! Pazite, ja autom od Splita do Šibenika, dođem za 45 minuta. Kad se ono što su rekli na sudu poklopi s evidencijom iz knjige letenja, ispada da im za potrošnju 1700 litara fali 40 minuta. A tih četrdeset minuta je 400 litara, jer MI 8 troši oko deset litara u minuti. Tih 400 litara kerozina je iscurilo na Kornatu gdje je 202 tog dana šest puta nadlijetao klanac s vatrogascima. Moja je pretpostavka da je tu došlo do natapanja trave kerozinom koji je kasnije jedan od dva neevidentirana MI-8, u pokušaju da izvuče vatrogasce - zapalio. Pretpostavljam da taj pilot nije znao da je njegov prethodnik iz 202 prolio kerozin, ali kad je vidio što je napravio - pobjegao je", kaže Marinović.
Kerozin se kao tekućina teško zapali, no kada se pretvori u aerosol, postaje iznimno zapaljiv i eksplozivan. Elisa helikoptera koji je pokušavao spasiti vatrogasce podigla je gorivo u zrak raspršila ga. Tada je bila dovoljna samo iskra...
"To se može zaključiti i po mjestu pronalaska vatrogasaca. Njih četvorica - Gabrijel Skočić, Marko Stančić, Hrvoje Strikoman i Dino Klarić - nalaze se točno na kraju radijusa od mjesta slijetanja helikoptera (oko 100 metara). Točno se može zaključiti da su bježali od njega nizbrdo prema moru, a ne da su se penjali kroz klanac, uzbrdo, prema mjestu slijetanja helikoptera, kako se tvrdi u dosadašnjim vještačenjima. "
