Kristian Vukasović (18) zbog požara je završio u zatvoru na splitskim Bilicama gdje je i misteriozno preminuo. Emisija Provjereno Nove TV donosi ispovijest oca nesretnog Kristianovog oca Stipana Vukasovića koji je novinarima ispričao što je sve njegov sin, inače mladić s posebnim potrebama, prolazio u zatvoru. Podsjetimo, Kristian je sam sebe prijavio jer je zapalio požar pa sve priznao. Unatoč tome, poslan je u istražni zatvor na 113 dana pa se postavlja pitanje što su uopće istraživali kada je sve priznao te zašto je bio u zatvoru, a ne u bolnici?
Iako je nesretni mladić molio da ga maknu iz zatvora jer ga je strah, na kraju su mu u noći u zatvorskoj ćeliji otkazali organi. Kristian je umro od straha. Razlog zašto je zapalio požar jest njegova bolest, piromanija, koja mu je dijagnosticirana sa 13 godina. Bolest je bila pod kontrolom sve godine do ovog proljeća. Njegov otac Stipan komentira da samo "Bog i Kristianova bolest znaju zašto se njegova piromanija ponovno pokazala" te dodaje "da nije bilo te bolesti, on to ne bi ni napravio".
"Cijeli sustav – od pravosuđa, uprave cijelog zatvora, i odvjetnika – je znao od čega on boluje. Nitko se za njega nije zauzeo", rekao je Stipan za Provjereno.
Zbog bolesti zapalio hektar suhe trave
"Znam samo jedno: moga sina više nema. A ovo moram istražiti i goniti do kraja da se ovako nešto ne ponovi više nikome", kroz plač je rekao Stipan. Zbog svega, nameću se pitanja poput onoga zašto se nije uzelo u obzir da je riječ o mlađem punoljetniku i zašto mu se nije tako sudilo? Zašto nisu u obzir uzeli njegov intelektualni razvoj? Zašto psihijatri nisu pomogli? Zašto je one večeri kada je preminuo bio preseljen iz ćelije koja je sada tajna? Stipan priča da je Kristian prvi put travu zapalio u četvrtak na očevu privatnu vlasništvu, malo poviše kuće. Došli su vatrogasci i ugasili požar. No, policija iako je došla, nisu ga odveli jer je malo izgorjelo.
Otac ga je pitao je li on zapalio požar na što mu je Kristian odgovorio da nije. Tata ga je upozorio da ne laže pa je sin kazao: "Nisam tata ja, nego nešto jače u meni". U petak idući dan je mladić ponovno zapalio te sve priznao obitelji i policiji. Policija ga je prvo odvela na hitnu pa u Split na psihijatrijski pregled. Na psihijatriju nije primljen nego je otac pozvan da dođe po njega u policiju. Nakon povratka kući mladić je otišao u svoju sobu, a otac je zaspao.
"Probudio me oko jedan manje kvarat i rekao: 'Tata, ponovno gori.' Ja sam došao ispred vrata, vidio sam dim i nazvao sam vatrogasce. Ja govorim: 'Kristiane, što si napravio?' Odgovorio mi je: 'Tata, ubij me, nisam ja'. U subotu je došla policija oko devet sati ujutro i odveli su ga. Bili su korektni i nisu mu stavljali lisice. Opet su ga odvezli na psihijatriju i nazvao me: 'Tata, vode me u policiju u Omiš jer me neće na psihijatri primiti'", dodao je.
Otac rekao sucu da mu je sin bolestan i da ne treba biti u zatvoru
Kristian je prespavao u omiškoj policiji te su ga u nedjelju odveli na splitski Županijski sud gdje mu je sudac odredio 30 dana istražnog zatvora.
"Pitao sam mogu li ga vidjeti. Pitali su gdje se nalazim, a ja sam rekao da sam ispred Županijskog suda. Tada su mi rekli da odmah ide u zatvor na Bilice, a ja sam odgovorio da Kristian mora dobiti tablete. Pustili su me gore. Pokucao sam, vidio suca, njegovu tajnicu, sa strane odvjetnika, i Kristiana s dvojicom pravosudnih policajaca i lisicama na rukama", rekao je Stipan koji je sa sobom imao nalaze o invaliditetu i oštećenju funkcionalnih sposobnosti koje je nudio sucu. No, sudac nije bio zainteresiran i rekao je da je mladić punoljetan i da mora odgovarati za svoje postupke. Otac ga je podsjetio da je riječ o djetetu od 18 godina i tri mjeseca.
"Rekao mi je da ima svog odvjetnika po službenoj dužnosti, da ja s njim nemam ništa. Rekao sam mu da je on bolestan i pitao zašto ga šalje u zatvor. On je rekao da je takva procedura, da tako mora ići", ispričao je Stipan Provjerenom.
Vjerovao liječnicima, a njegovu sinu bilo je sve gore
Nakon 11 dana Kristian prvi put završava u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu koja se nalazi u Svetošimunskoj ulici jer su ga tamo prebacili zbog suicidalnih misli. Otac kaže da su u zatvoru svi prema Kristianu bili korektni, no da su mu smetale priče zatvorenika koje su bile pune ubojstava, nasilja i sličnih grozota. Stipan govori da je zbog toga Kristian osjećao nemir, nije mogao zaspati, znojio se, tresao se, razmišljao o tim pričama pa je došlo do toga da je sam sebi htio nauditi. O tim mislima kazao je za vrijeme doručka pa je nakon toga obaviještena nadležna služba i Kristian je završio u Zatvorskoj bolnici.
Nakon što se vratio iz bolnice, Kristian više nije bio isti, ispričao je otac. Stipan je tražio otpusno pismo pa je razgovarao s liječnicom zatvora u Bilicama. Ona mu je rekla kako misli da Kristian ne bi trebao biti u zatvoru nego u nekoj od ustanova. Otac je vjerovao liječnicima, specijalistima, no njegovu sinu bilo je sve gore. Otac je koji put morao čekati da Kristiana probude i kaže da kada je pričao pola toga ne bi bilo razumljivo. Kada ga je otac pitao što mu je, odgovorio je: "Velike tablete me ubijaju".
Prerezao zapešća
Kristian je nedugo nakon toga opet završio u bolnici u Svetošimunskoj ulici.
"Došao je u sobu s još šestoricom odraslih zatvorenika od kojih jedan 'šefuje drugima' – kako i kada gledati televiziju, kako i gdje sjediti i sl. Njemu je to smetalo, a smetalo je i ostalim zatvorenicima, ali mu se nitko nije usudio suprotstaviti. Stalno je bio 'u nekoj panici', zvao policajce jer tog 'šefa' nije mogao 'organski smisliti'. Dodatno ga je 'srušilo' što je dobio produžetak pritvora (mislio je da će na slobodu 30. travnja) tako da je skroz pukao", govori Kristianov otac.
Pritvor je Kristianu produljen i mučila ga je neizvjesnost kada će konačno biti suđenje. Odvjetnik po službenoj dužnosti mu tu informaciju nije znao reći. Kada se mladić vratio, dobio je novu ćeliju i nove cimere. Kratko nakon povratka u zatvor, Kristian je žiletom razrezao oba zapešća i ponovno završio u bolnici u Svetošimunskoj.
"Pitao sam ga zašto je to učinio i on je rekao da nije mogao izdržat u zatvoru, da ga maltretiraju, da ga vrijeđaju. Čak mi je rekao da mu je jedan pritvorenik znao dati četiri do pet šamara. Ja sam mu na to odgovorio: 'Kristiane, zbog čega?' Kaže: 'Ne znam, tata. Možda sam mu ja rekao nešto što mu nisam trebao reći.' Pitao sam ga je li se obratio policajcu. Odgovorio mi je da je, ali da mu je policajac rekao da ništa nije vidio", ispričao je Stipan.
'Vjerovao sam sustavu, vjerovao sam svemu, a oni su me izigrali isto kao Juda Isusa'
To se dogodilo u lipnju, a na vidiku još nije bilo datuma suđenja. Kristian je sve teže podnosio zatvor i tablete, govori Stipan. U srpnju je saznao da će datum suđenja biti 23., a Stipan je molio odvjetnika po službenoj dužnosti da dođe na suđenje. Odvjetnik mu je rekao kako suđenje nije za javnost. Na dan suđenja Kristian je priznao i suđenje je jako brzo završilo.
Mladi piroman dobio je osam mjeseci zatvora te u obrazloženju presude stoji da je Kristian u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, bitno smanjenje mogućnosti kontrole ponašanja zbog iznimno jakog poriva. U obrazloženju se još navodi da vještak misli kako bi zbog takve smanjene ubrojivosti mogao počiniti isto ili teže kazneno djelo i da mu je potrebno psihijatrijsko liječenje. "Vjerovao sam sustavu, vjerovao sam svemu, a oni su me izigrali isto kao Juda Isusa", rekao je Stipan.
Sudac ga osudio kako bi poslao primjer drugima
"Sud je uvjerenja da će vrsta i visina kazneno pravne sankcije u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da neće vršiti ovakva ili druga kaznena djela, ali i da će biti dovoljno upozorenje drugim mogućim počiniteljima ovakvih ili drugih kaznenih djela, te da će se ovakvom kaznom ispuniti svrha ovog postupka", piše još u presudi.
Sucu Mariju Franetoviću očito se jako žurilo s presudom jer na presudi uopće ne piše ime i prezime Kristiana Vukasovića nego neko sasvim drugo. Očito je da je sudac samo kopirao neku tuđu presudu. Kada mu je presuđeno, Kristian je imao 18 godina, tjelesno i mentalno oštećenje, poremećaj prilagodbe, mješoviti poremećaj ophođenja emocija, poremećaj kontrole poriva, aretrijsku hipertenziju, bronhitis, metabolički poremećaj, disharmoničan intelektualni razvoj te iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a. Sudac ga je osudio kako bi poslao primjer drugima.
"Trebao je ići u ustanovu koja ima adekvatno liječenje. Kazniti ga jer je kriv. Nikad neću reći da nije kriv. Kriv je, ali ne on, nego bolest njegova. Trebalo mu je pomoći, a ne ga ubiti", rekao je Stipan.
'Imao je masnice od 15 centimetara, kao da je istučen'
Stipan je sina u utorak posljednji put vidio živoga i to tijekom redovitih posjeta u Bilicama. U četvrtak mu je već nosio čistu odjeću. Otac prepričava da su ga nazvali iz zatvora i rekli da je Kristianu noćas pozlilo i da je završio na intenzivnoj. Otac je brzo požurio do tamo, a kada je stigao vidio je sina u komi i prikopčanog na aparate. Liječnica je ocu rekla loše vijesti.
"Njemu je mozak oštećen 95 posto. Imao je izljev krvi u mozak. Kada je to rekla, skoro sam se srušio. Bio je kolega pravosudni policajac u uniformi, ali je kraj njega bio i čovjek u civilu. Poslije sam saznao da je on zapovjednik zatvora i rekao je da su ga digli su s godišnjeg zbog toga što što se dogodilo. Imao je masnice od 15 centimetara, kao da je istučen. Ispod toga je bilo krvi i žutih fleka. I onda sam rekao da je ubijen i da to hoću slikati. Ne, pravosudni policajac mi je rekao da to ne smijem slikati da ne bi izašlo u javnost", kroz suze se prisjetio Stipan.
Oca nitko nije obavijestio da je Kristianu ukinut zatvor
Unatoč činjenici da je mladić u komi i bez moždanih funkcija, čuvali su ga pravosudni policajci. Tada Stipan još nije rekao supruzi što se događa jer se plašio da će joj se pogoršati stanje jer boluje od depresije i trajno je nesposobna za rad. Nakon što joj je rekao, pojačana joj je terapija i tako je ostalo do danas. Stipan kaže da se bojao što će biti ako Kristian umre. Zbog masnica se otac obratio i sucu koji je Kristiana osudio i odvjetniku po službenoj dužnosti. Obojica su rekla da nemaju veze s tim i da se treba obratiti policiji. Stipana nisu puštali kod sina koji leži u komi jer nije imao dozvolu suda, a nije znao da je treba imati. Policija je obavila razgovor s liječnicom, a Stipan je otišao na sud nabaviti dozvole za posjete za sebe i suprugu.
"Nisam ni znao da je njemu sud ukinuo zatvor. Nitko me nije obavijestio. Ne bi za to ni saznao da nisam išao po dozvolu za suprugu. Prekinuli su mu sud 21., a 24. je umro", kroz suze je rekao Stipan.
Nitko ne govori što se te večeri dogodilo u ćeliji
Slučaj je izašao u javnost, a informacije su curile malo po malo. No, obitelj i dalje ne zna što se dogodilo u ćeliji kobne noći. Ono što znaju jest da je Kristian bez svijesti doveden u bolnicu. Otac kaže da se ne zna tko ga je našao niti u koliko sati. "Netko ga je morao naći. Je li bilo vike, galame, kako su ga našli? Morali su čuti buku jer nije bio sam u ćeliji, bio je s još trojicom", komentira ožalošćeni otac.
U zatvorskoj knjizi izvješća trebalo bi pisati o ovom slučaju i o tome koliko su se puta otvarala vrata i koliko je intervencija bilo. Isto bi trebalo biti zabilježeno i na nadzornim kamerama u hodniku. Što se dogodilo i kako je Kristian izgubio svijest mogu otkriti samo oni koji su s njim bili u sobi.
"Volio je navijati za Hajduk i hrvatsku reprezentaciju. Ovo mu je najdraži medo, njegove igračke. Uvijek kad prođem pored sobe osjećam da je on tu, da plače. Znam zatvoriti vrata pa opet dođem i otvorim ih u nadi da ću ga vidjeti tu, a njega nema", ispričao je Stipan za Provjereno.
Ocu nitko ništa nije dopuštao pod izlikom da je 'Kristian punoljetan'
Stipanov sin je patio, a on mu nije mogao pomoći. Njega nitko ništa nije pitao i nitko mu ništa nije dopuštao s opravdanjem da je Kristian punoljetan. No, svaki mlađi punoljetnik ima prava zagarantirana zakonom: da mu se sudi zakonom za maloljetnike, da mu se sasluša jedan od roditelja te da postupak bude hitan.
Kristian je više od sto dana čekao suđenje u pritvoru što je nedopustivo, a još je manje dopustivo da sudac kažnjava dijete s teškoćama za primjer drugima. Slučaj Kristiana Vukasovića ne smije biti presedan jer njegova smrt mora biti jedan od temelja korjenitih promjena, što se odnosi na odgovornost odgovornih osoba.
