DESETO IZDANJE NAJVEĆEG HRVATSKOG OPEN-AIRA /

Osrednje otvaranje jubilarnog INmusica

Image
Foto: Borna Filic/PIXSELL

Dobar dio publike već u startu je bio pomalo razočaran nedolaskom najveće zvijezde Florence Welch, a izvođači koje smo pogledali na otvaranju festivala tek povremeno su im uspijevali „zaliječiti rane“

23.6.2015.
13:39
Borna Filic/PIXSELL
VOYO logo

Jubilarno izdanje INmusica u svakom je slučaju obilježilo odgađanje koncerta glavne zvijezde Florence Welch za iduću godinu zbog ozljede noge koja ju, međutim, nije spriječila da nekoliko dana kasnije nastupa na znamenitom Glastonburyju.

Samim time, dobar dio publike već u startu je bio pomalo razočaran, a izvođači koje smo pogledali na otvaranju festivala tek povremeno su im uspijevali „zaliječiti rane“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, krenimo od početka – prva stvar koju vrijedi spomenuti je da se, nakon što je čitava priča godinama izgledala kao najobičniji koncert s popratnim programom, INmusic ponovno može nazvati festivalom.

Naime, većina posjetitelja zadnjih je godina dolazila na Jarun iza 20 sati, pogledala nastupe jednog ili dva glavna izvođača, što i ne čudi uzmemo li u obzir da su prije toga svirali regionalni ili manje poznati strani bendovi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
Foto: Borna Filic/PIXSELL

(Foto: Borna Filic/PIXSELL)

U ponedjeljak se već u 18:30 na pozornicu popeo Frank Turner koji još od dana kada je predvodio post-hardcore skupinu Million Dead uživa kultni status.

Praćen akustičnom gitarom i sastavom The Sleeping Souls izveo je presjek cjelokupne karijere, a pravu erupciju oduševljenja izazvao je otpjevavši jednu strofu na hrvatskom. Iako spada među apsolutne miljenike ovdašnje rock publike, njegov je nastup po pitanju kvalitete dosta oscilirao i nerijetko postajao pomalo monoton.

To se ne može reći za Azizu Brahim čiji se koncert, barem prema potpisniku ovih redaka, prometnuo u najugodnije iznenađenje večeri. Rođena u Alžiru, odrasla na Kubi i trenutno nastanjena u Španjolskoj, ova osebujna kantautorica spaja mistiku Sahare i sjetu bluesa s razigranim ritmovima nalik onima slavnog Buena Vista Social Cluba te tradicionalnom glazbom svoje aktualne domovine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Višegodišnja, hvalevrijedna inicijativa predstavljanja world music izvođača na INmusicu tako je dobila još jednu predstavnicu za svoj „hall of fame“. 

Image
Foto: Borna Filic/PIXSELL

(Foto: Borna Filic/PIXSELL)

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ljepuškasti Škot Paulo Nuttini nakon Azize je zauzeo glavni stage i razgalio ženski dio publike soulom laganijeg i srednjeg tempa koji je zvučao uvjerljivo i energično prilikom izvođenja pjesama s posljednjeg albuma „Caustic Love“ premda se na trenutke dalo naslutiti kako ipak nije autor usporediv s tamnoputim maherima žanra, već samo donekle inspirirana kopija.

Future Islands još su jedan bend koji često imamo prilike gledati u našim krajevima pa se tijekom njihovog seta ispred OTP bine okupio zavidan broj ljudi koje su pošteno rasplesali neobičnim synth-pop eksperimentima. Grupa iz Baltimorea, predvođena ekscentričnim frontmenom Samuelom T. Herringom, bazirala je repertoar na „breaktrough“ albumu „Singles“, no i njihov je nastup, što je više odmicao, postajao sve šabloniziraniji i bezličniji.

Image
Foto: Borna Filic/PIXSELL

(Foto: Borna Filic/PIXSELL)

„Headlineri“ otvaranja 10. izdanja najvećeg hrvatskog open-aira, kombinacija Franz Ferdinanda i vremešnih alter-ikona Sparks, zadovoljila je visoka očekivanja, posebno u trenucima kada su zajednički materijal „FFS“  zamijenili uspješnicama škotske četvorke („Take Me Out“, „Michael“, „Do You Want To“). Osobno, žao mi je što je opus Sparksa bio zastupljen samo 41 godinu starim klasikom „This Town Ain't Big Enough For Both Of Us“, jednom od najčudnijih pjesama koje su ikad zauzele čelna mjesta top-lista. Nekoliko redaka zaslužio je i klavijaturist Sparksa Ron Mael (drugu polovicu grupe predstavlja njegov brat Russell) koji izgleda kao neka suluda kombinacija Hitlera i Charlieja Chaplina. Što se tiče pjesama koje su napisali s Franzima, usporedbu s navedenim hitovima mogu otrpjeti tek izvrsne „Collaborations Don't Work“ i „Johnny Delusional“ koja je i zatvorila koncert. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
Foto: Borna Filic/PIXSELL

(Foto: Borna Filic/PIXSELL)

Ulogu džokera odigrala je kultna Zadruga koja je, pokraj videozida na kojem se vrtio legendarni film „Tko to tamo peva“, doslovno razvalila svojim „zagorskim punkom“ i vječno urnebesnim stvarima „Zagorski Tarzan“, „Ja živim vu malomu selu“, „Dvaput po dva“ ili „Sraka“. Svaku od njih pratila je divlja „šutka“ u prvim redovima i zborno izvikvanje genijalnih stihova Kreše Končevskog. Dodajmo i da se na ritam-gitari, tijekom prvog dijela koncerta, ponovno našao i poznati TV-novinar Tihomir Ladišić, inače originalni član Zadruge. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo