U 2011. godini broj oboljelih je bio 1,4 na sto tisuća ljudi, dvije godine kasnije incidencija je povećana na dva oboljela. Od posljedica pušenja umire daleko više ljudi, oko dvije tisuće godišnje, no činjenica je da azbesta u okolini često nismo niti svjesni, i ne znamo da živimo pod azbestnim krovom ili fasadom, piše Novi list.
Proizvodnja i upotreba azbestnog materijala u Hrvatskoj je zabranjena od 2006. godine, a dvije godine kasnije je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost počeo sa subvencioniranjem uklanjanja azbesta iz kućanstava tako što je sakupljačima i oporabiteljima plaćao njegov odvoz i zbrinjavanje. Iako su građani sami morali angažirati i platiti građevinarce koji su azbestni materijal skidali, ili su pak to činili sami, plaćeni odvoz i zbrinjavanje bili su od velike pomoći jer su barem donekle umanjili trošak, dok je i sav skinuti otpad bio propisno i zbrinut. Do srpnja prošle godine je, zahvaljujući mjeri, uklonjeno i zbrinuto 53 tisuće tona azbestnog građevinskog materijala, najviše s krovova i fasada (fasadne salonitne ploče). U Zagrebačkoj županiji je prikupljeno najviše, 9,4 tisuće tona, a u Dubrovačko-neretvanskoj najmanje azbestnog otpada, svega 83 tone, u Primorsko-goranskoj županiji pak 6,3 tisuće tona.
U srpnju prošle godine u Fondu je, međutim, »presušilo«, novca za azbest više nema te se program otad ne provodi. Postavlja se pitanje je da li i ono što se otad s kuća skine završi propisno zbrinuto, u za to predviđenim kazetama koje se nalaze u 13 županija. Prije nego što je nestalo novca, donesen je Pravilnik o gospodarenju građevinskim otpadom i otpadom koji sadrži azbest, kojim je propisano da najkasnije do kolovoza ove godine sve općine i gradovi svojim građanima moraju uputiti zahtjev da im dostave podatke o azbestu u ili na svojim kućanstvima – lokaciju, približnu količinu, vrstu.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
