Sindikat Hitne medicinske službe oglasio se danas vezano za događaj koji ovih dana trese zemlju - smrti mladog MatteaRužića, komentiravši temu broj jedan u Hrvatskoj, urušenom zdravstvenom sustavu.
Ponukani, kako navode, 'neprimjerenim riječima novinara, građana, ali i ministra Kujundžića i Ministarstva zdravstva, odlučili su detaljno objasniti svoje viđenje situacije. Reformu Hitne nazvali su spasom Hitne medicinske službe u RH.
Ostatak njihovog priopćenja prenosimo u cijelosti:
'Reforma Hitne u svojim začetcima bila je spas Hitne medicinske službe u Republici Hrvatskoj. Do početka reforme u Republici Hrvatskoj bila su četiri velika centra Hitne medicine koja su sličila današnjoj Hitnoj, a ostatak države bio je prepušten vlastitoj organizaciji Hitne medicinske službe pri Domovima zdravlja.
Osnutkom Hrvatskoga zavoda za hitnu medicinu sve počinje dobivati svoj smisao. Opremaju se vozila, nabavljaju nova vozila za sve županijske zavode, organizira se edukacija liječnika, medicinskih sestara i tehničara, vozača, slažu se timovi: T1 (liječnik, medicinska sestra/tehničar, vozač) i timovi T2 (medicinska sestra/ tehničar i vozač – po novom Pravilniku dvije medicinske sestre/tehničara od kojih je jedan vozač), potiče se timski rad i suradnički odnos radi kvalitetnijega rada. Djelatnost Hitne odvaja se od djelatnosti sanitetskoga prijevoza, pokreće se pilot projekt helikopterske Hitne.
U određenom trenutku dolazi do prijeloma reforme: edukacija medicinskih sestara i tehničara u timovima T2 odnosno njihova specijalizacija ostaje neostvarena. Usvojen je Pravilnik o specijalističkom usavršavanju medicinskih sestra – tehničara u djelatnosti Hitne medicinske pomoći koji jasno propisuje uvjete specijalizacije i ishod specijalizacije.
Specijalizacija kao takva rezultirala bi edukacijom djelatnika Hitne medicinske službe za postupanje u hitnim situacijama i dala proširene ovlasti sestrama i tehničarima - specijalistima.
Ideja je bila izvrsno zamišljena, zbog nedostatka liječnika tada, a i danas još većega nedostatka, sve Hitne medicinske službe nisu u mogućnosti imati timove s liječnikom na raspolaganju, a prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti Zavoda za hitnu medicinu dužni su provoditi kontinuiranu zdravstvenu zaštitu tijekom 24 sata.
Program specijalističkoga usavršavanja nikada nije zaživio jer su se na program počele žaliti strukovne komore liječnika i medicinskih sestara, razne udruge i predstavnici raznih političkih slojeva. Glavni problemi bili su kome je namijenjen program: za srednju stručnu spremu ili visoku stručnu spremu kao minimalni uvjet za specijalizaciju? Koje ovlasti dati specijalistima jer ako ulazimo u medikamentoznu terapiju, napredno održavanje dišnoga puta ili slično, onda zadiremo u liječničku struku? Problem ega i različitih osobnih interesa doveli su do raspada svih radnih tijela koja su radila na tome programu.
Naravno, Ministarstvo zdravstva, kao najviše tijelo, nije poduzelo ništa po tom pitanju. U medijima se spominju različite neistine o ograničenim kompetencijama medicinskih sestara i tehničara: kao što su uvođenje intravenskoga puta i korištenje AVD-a. Ograničenja postoje, ali u ovim i sličnim kompetencijama ne, a popis kompetencija medicinskih sestara dostupan je svima na stranicama Hrvatske komore medicinskih sestara. Postoje ograničenja u primjeni medikamentozne terapije i izvođenju nekih medicinsko – tehničkih zahvata koji se daju proširiti po uzoru na sve europske zemlje i to je nužno napraviti što hitnije.
Nadalje, kroz reformu uvedena je mreža Hitne medicine sukladno potrebama različitih geografskih područja i broja stanovnika. Dopunu mreže Hitne medicine predlaže isključivo županija, odnosno osnivač Županijskog zavoda za Hitnu medicinu na prijedlog pročelnika za zdravstvo i ravnatelja Županijskog zavoda za hitnu medicinu. Prijedlog izmjene mreže razmatra Hrvatski zavod za hitnu medicinu i Ministarstvo i sukladno opravdanim potrebama donose izmjene u mreži. Velika većina Županijskih zavoda je izmjenu tražila tijekom prošlih godina i uspješno realizirala.
Zbog izuzetno velikog egzodusa liječnika na pojedinim područjima, mreža je jednostavno neodrživa. Potrebne su izmjene mreže s povećanjem većega broja timova bez liječnika, naravno, uz uvjet specijalističkoga usavršavanja sestara i tehničara. Ministar spominje uvođenje PARAMEDICUSA u sustav Hitne medicinske službe. To su u ostalim zemljama educirani ljudi koji nemaju medicinsko obrazovanje. Je li nam je to potrebno pokraj ovolikoga broja medicinskih sestara i tehničara koji već rade u sustavu Hitne medicinske službe? Treba li ljude slati na Zavod za zapošljavanje nakon godina rada u struci? Hoće li ti PARAMEDICUSI biti dovoljno educirani i u kratkom vremenu spremni za samostalan rad? Ovakve odluke su u najmanju ruku diskriminacijske prema medicinskim sestrama i tehničarima u sustavu Hitne medicinske službe. Nama je potrebna dobra, kontinuirana i pravilna edukacija postojećega medicinskoga kadra u sustavu Hitne medicinske službe i to je zajamčen uspjeh i budućnost Hitne medicine.
Europske zemlje izbacile su liječničku djelatnost iz Hitne medicine prvenstveno iz financijskih razloga. Liječnik je u najmanju ruku višestruko skuplji na godišnjoj razini od medicinske sestre – tehničara. Time se dobiva znatna ušteda koja može rezultirati povećanjem materijalnih sredstava za opremanje timova HMS. Jedan od većih problema koji rezultira čak i velikim gubitcima u pojedinim Županijskim zavodima za hitnu medicinu jest neinformiranost građana. Reformom Hitne medicine, Županijski zavodi za hitnu medicinu postali su isključivo mjesta izvanbolničke hitne medicine. Njihov rad isključivo je terenski a ne stacionarni. Građani su navikli dolaziti u ambulante Hitne pomoći u slučajevima da njihovi liječnici ne rade, kada im se ne da čekati zbog velike gužve i u sličnim situacijama. U takvim slučajevima, Županijski zavodi za hitnu medicinu odrađuju veći posao: izlazak na intervencije je produžen, stvaraju se dodatni troškovi koje HZZO ne pokriva jer se Županijski zavodi za hitnu medicinu financiraju isključivo kroz mjesečnu fiksnu glavarinu po timovima.
U pojedinim mjestima, pod utjecajem političkih struja, Županijski zavodi za hitnu medicinu obavezno moraju odrađivati takav posao jer kako će lokalni političari, gradonačelnik, načelnik ili župan objasniti ljudima da oni ne smiju ići na Hitnu na preglede, a upravo su oni otvarali objedinjene hitne bolničke prijeme koji služe za taj dio posla s pacijentima. Te troškove neće platiti niti jedan grad, županija ili općina, ustanove odlaze u dugove, pacijenti na terenu su nezadovoljni, osoblje prezatrpano poslom i tako dolazi do raspada sustava Hitne medicine.
Propisi Hrvatskoga zavoda za hitnu medicinu poznati su i vrlo jasni, smjernice za rad Hitne medicinske službe postoje, protokoli o organizaciji rada HMS su postojani, Hrvatski zavod za hitnu medicinu kao krovna institucija svakodnevno unapređuje rad sustava Hitne medicine koliko je u njihovoj moći, a sve ostalo je na politici, Ministarstvu i samom ministru zdravstva. Ovim putem molimo sve građane i medije da ne insinuiraju stvari koje nisu provjerene u svojim objavama, da ne informiraju javnost neistinitim informacijama. Svi smo zgroženi smrću mlade osobe i izražavamo iskrenu sućut obitelji pokojnoga Mattea Ružića.
Neka ovaj događaj bude prekretnica u sustavu Hitne medicine i neka bude dobra podloga za daljnji razvoj službe. Zajedničkim radom svih institucija, udruga i inicijativa možemo pronaći najbolja rješenja za sve nas, naše pacijente, građane, ali i za budućnost Hitne medicinske službe i cijeloga zdravstva u Republici Hrvatskoj', stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik HSMS Dino Žilić.
