Ne bi Ruža bila tako specifična kakva je da nije u svom prvom javnom istupu nakon pobjede na nedjeljnim izborima zadala udarac samoj sebi, a onda i onima čija je heroina sigurno u međuvremenu postala. Ponijelo je novu zvijezdu desnice, pa je pod reflektorima kamera u gostujuću ekipu, koja, samo po njezinim kriterijima, ne spada u granice Lijepe naše, svrstala i samu sebe.
Što je tu sve krivo?
Kaže gospođa Tomašić da je ovo Hrvatska i da svi moraju poštivati zakone.
"Oni koji ne žele poštivati zakone, znači da su gosti, da je ne vole, pa neka je napuste. Zašto bi to odjednom bio govor mržnje", rekla je Tomašić te navela da se to odnosi na sve, bez obzira na nacionalnost. Teško je početi analizirati sve što ne valja u ovom tijeku misli, ali pokušajmo barem dijelom, za potrebe ovog teksta.
Dakle, za početak, ljudski rod baš nije u najsretnijem trenutku svoje povijesti, ali u relativno uređenim zemljama uznapredovali smo barem do te mjere da ne deportiramo i ne šaljemo ljude izvan granica samo zato što su se ogriješili o neki zakon. Ma kako nesavršeno bilo, suvremeno pravo razvilo je brojne načine i lepezu sankcija za one koji ne poštuju zakone čija primjena ovisi o težini nedjela.
Nadalje, ma koliko gospođa Tomašić u kasnijim istupima relativizirala svoju izjavu o gostima koji trebaju napustiti Hrvatsku, kristalno je jasno na što je u tom trenutku mislila, kako onima koji su je prozvali zbog govora mržnje, tako i onima kojima je postala zvijezda vodilja jer takve stavove podržavaju. U konačnici to znači da se i sama Tomašić ogriješila o zakone ove države koji promiču toleranciju te jednak tretman svih bez obzira na vjeru nacionalnost ili spol.
Ružin mjerač ljubavi prema domovini
O Ružinom mjeraču ljubavi prema domovini, jer sigurni smo da ga ima, čim određenom razinom te ljubavi uvjetuje ostanak unutar granica Hrvatske, nijedan poznati zakon nije se oglasio. Svatko ima pravo ne voljeti zemlju u kojoj živi i dalje ostati živjeti u njoj, ma što Ruža mislila o tome.
Pokazivanjem prema graničnom prijelazu kršiteljima hrvatskih zakona, Ruža Tomašić nesvjesno je odvalila šamarčinu sebi i onima koji su onomad na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu otvoreno prijetili legitimno izabranim vlastima ove države da će ih silom spriječiti u postavljanju dvojezičnih natpisa u Vukovaru – dakle u provođenju zakona ove zemlje. Tome se u stožeru koji brani Vukovar od ćirilice sigurno nisu nadali, ali će joj vjerojatno oprostiti s obzirom da im se i sama pridružila u tom nepoštivanju domaćeg zakonodavstva.
Gore od elementarne nepogode
"Ćirilica u Vukovaru znači topovi, tenkovi, razaranja, ubojstva i silovanja. Ratne rane još nisu zaliječene i još nije vrijeme za ćirilicu", poručila je Tomašić u emisiji Hrvatskog radija Oporbeni zarez. Po njenim tvrdnjama, i većina srpskog stanovništva u Vukovaru također je protiv uvođenja ćirilice. U istoj nam je emisiji natrljala na nos i činjenicu da je upravo ona potpredsjednica saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, pa ovom prilikom treba čestitati većini u parlamentu na kadroviranju.
"Ona je gore od elementarne nepogode", kaže za Ružu Tomašić premijer Zoran Milanović, te na opasku da je ona izbor građana, ispravno zaključuje da su "građani u mnogim zemljama birali svašta". Istom prilikom premijer je obećao da će na toj ocjeni ustrajati, ma koliko u nekim krugovima izazivao negodovanje zbog toga što im je ideološki i kulturološki bliža gospođa Tomašić ili pak zbog toga što smatraju da joj daje na popularnosti.
Odgovoran premijer ukazuje na anomalije u društvu i ne brine ga rejting kad su takve stvari u pitanju. Tu je svakako zaslužio podršku. No, upravo zato ostaje nejasno zbog čega žešće reakcije kod njega izazivaju verbalni ispadi Ruže Tomašić, nego najava nasilnog otpora nekoliko puta podcrtana na zagrebačkom skupu protiv ćirilice u Vukovaru ili pak opaska da u Hrvatskoj ima jedna nacionalna manjina "s kojom stalno ima problema".
Što će još propisivati osim pravopisa?
Da je svoj stav o tom događaju izrekao jasnije i glasnije, te da su institucije ove države govornike priupitale kakav to nasilan otpor točno planiraju, možda bi gospodi iz Stožera ipak došlo da se malo primire. Ovako, šipak! Uključili su se i u javnu raspravu o tome kako bi građani Hrvatske trebali ispravno pisati. Pa nam sugeriraju "učbenik", "naručbu", "srbski" i "diete", te argumentiraju da iza te sugestije stoji 500.000 branitelja sa svojim obiteljima.
Nastavi li se ovako, ne bi trebalo iznenaditi i da nam preporuče u koje doba dana jesti, kad leći na počinak, a kojim danom u tjednu dijeliti postelju s partnerom. Jer iza toga stoji 500.000 branitelja i njihovih obitelji. Premijeru, istim aršinom kojim ste mjerili Ruži, treba odmjeriti i svima ostalima jer nas nedosljednost u oštrim porukama neće odvesti daleko.
