Odlazak Lemmyja za kraj glazbene godine obilježene smrću

Odlazak legendarnog Lemmyja Kilmistera zaokružio je glazbenu 2015., godinu obilježenu smrću i tragedijama.

Sva lamentiranja o ovogodišnjim albumima, festivalima i uvjerljivim vraćanjima nekih zaslužnih veterana, neizbježno će ostati u sjeni masakra u pariškom Bataclanu, kada su bezumne zvijeri izrešetale publiku na koncertu dobro nam znanih partijanera Eagles Of Death Metal.

Te stravične večeri rock'n'roll je bio teško ranjen, no i tada se pokazalo da je riječ o žilavoj beštiji, previše žilavoj da bi uzmaknula pred mecima nekakvih zakrabuljenih bolesnika.

Glazbena scena ujedinila se preko noći i krenula obrađivati pjesme Josha Hommea, Jesseja Hughesa i njihove ekipe, a jedan od najemotivnijih trenutaka u proteklih je 12 mjeseci svakako bio izlazak Eaglesa na pozornicu tijekom nastupa U2-a u Parizu.

Dobri stari Lemmy sa svojim je Motorheadom u francusku prijestolnicu pokušao doći i svirati manje od 24 sata nakon krvoprolića iako je već neko vrijeme bilo jasno da su mu dani odbrojani.

Zbog sve većih zdravstvenih problema posljednjih je godinu-dvije bio prisiljen odgoditi ili otkazati niz koncerata, a sve češće su stizale i glasine kako ga se nakon svirke može vidjeti prikačenog za bocu s kisikom.

Usprkos tome, i dalje sam vjerovao da ćemo pogledati najavljeni nastup Motorheada na idućem izdanju INmusica jer, kao ni većina moje i nešto starijih generacija, podsvjesno nisam mogao prihvatiti činjenicu da Lemmy može umrijeti.

U svojih 70 godina nagurao je dovoljno za barem tri-četiri života, sa svojom bandom prošao planetu uzduž i poprijeko te pocugao i pošmrkao toliko toga da ste stvarno bili spremni povjerovati da taj tip ne dolazi s ovoga svijeta.

Sjećam se kada sam ga prvi puta vidio – gledajući ga kako stoji u svojim „kaubojkama“ i crnoj odjeći, režeći poput bijesnog psa u mikrofon postavljen iznad glave, u mojoj glavi nije bilo nikakve sumnje da se radi o hodajućem utjelovljenju rock'n'rolla i da je taj isti rock'n'roll nešto s čim nema zajebancije.

Kao prvi strani roker koji je posjetio Jugu upoznao je čak i druga Tita, a bio je i roadie Jimiju Hendrixu, „učitelj“ bas gitare Sidu Viciousu te je snimio niz nepoderivih klasika među koje treba ubaciti i posljednji album „Bad Magic“, jedno od boljih rock izdanja ove godine. Slične epizode iz njegovog života zauzele bi čitav ovaj tekst pa ću se od Lemmyja oprostiti samo konstatacijom da „oni gore“ nemaju pojma u što su se uvalili.

Naša regija također je u 2015. izgubila nekoliko glazbenih genijalaca, ponajprije najvećeg hrvatskog pjesnika i kantautora Arsena Dedića. O šibenskom bardu nakon smrti su se ispisale kartice i kartice izraza sućuti i prisjećanja na njegovu, iz današnje perspektive, gotovo nestvarno veliku karijeru, a prije nekoliko mjeseci predivan posljednji pozdrav ispisao mu je i njegov sin Matija snimivši najpoznatije trenutke Arsenovog opusa u jazz verzijama. Početkom godine napustio nas je i „vječiti dječak“ novog vala Vlada Divljan, taman u vrijeme kada je „Odbrana i poslednji dan“ njegovih Idola proglašen najboljim albumom ovih prostora u velikom specijalu danas nepostojećeg Rolling Stonea.

Što se pjesama i albuma tiče, bila je ovo godina koju su obilježili povratnici i stara garda. Rijetko uvjerljiv „comeback“ sjajnim albumom „Anthems For Doomed Youth“ tako je ostvario najrazvaljeniji bend „nultih“, britanska četvorka The Libertines, dok su Faith No More izbacili beskompromisni i zaista moćni „No Invictus“.

Svojim prvim izdanjem nakon više od desetljeća nisu nas razočarali ni Blur, a zaista ugodno iznenađenje predstavljali su samostalni albumi Keitha Richardsa, punk prvoborca Paula Wellera i nedavnog gosta Pule Davida Gilmoura, kao i obrade sjetnijih, manje poznatih pjesama Sinatre koje je snimio Bob Dylan.

Tom nostalgičnom trendu pridružili su se i domaći organizatori koncerata pa su Zagrebom prodefilirali Slash, Billy Idol, Faithless, Whitesnake, Exploited, St. Germain i drugi heroji nekih sve udaljenijih mladosti.

Boje, uvjetno rečeno, mlađe generacije tako su obranili tek kanadski pop-čarobnjak Destroyer i britanski reper Ghostpoet, novi dokaz da se u hip-hopu najzanimljivije stvari već duže vrijeme događaju na Otoku.

Hrvatska scena imala je solidnu godinu premda su se dugoočekivani albumi TBF-a i Dječaka u konačnici pretvorili u najniže točke njihove karijere, a tek za nijansu bolji dojam ostavilo je Hladno Pivo s „Danima zatvorenih vrata“.

S druge strane, „Sirotinjsko carstvo“ prava je, velika ploča Partibrejkersa i, s iznimkom Rundekovih „Mostova“, najbolje što smo dobili od stare garde.

Za kraj godine najboljim uratkom dosadašnje karijere oglasio se i slavonski reper Kandžija, praćen iznimno eklektičnim bendom Gole Žene.

Prvoborci ovdašnjeg noisea Ha Det Bra uskrsnuli su i studijski, brutalnim „Societea For Two“, rock „gasterbajteri“ Rebel Star snimili su prekrasnu „Reku“, a ulični punkeri Šank svoj najzreliji album „Naša stvar“.

Očekivanja su ispunili riječki art-pop sastav Quasarr i Kawasaki 3p, potencijal zagrebačkog indie kvarteta Sleepyheads potvrdio je njihov prvijenac „The Swirling Thoughts Of...“ no ispred svih našla se instrumentalna trojka Chui čiji je „Third Sun From The Stone“ nevidljivima učinio razlike između jazza i elektronske glazbe, stoljetnu tradiciju lansirao direktno na plesni podij i stidljivo naznačio da se ponekad uzbudljivije stvari događaju kod nas nego vani.

Najbolji albumi (regija):

1. CHUI - Third Sun From The Stone (Dancing Bear)
2. RUNDEK CARGO TRIO - Mostovi (Menart)
3. PARTIBREJKERS - Sirotinjsko carstvo (Odličan hrčak)
4. KAWASAKI 3P - Goli zbog pasa (Dancing Bear)
5. REBEL STAR - Reka (Pop Depresija)
6. ŠANK - Naša stvar (Samizdat)
7. HA DET BRA - Societea For Two (Geenger Records)
8. SLEEPYHEADS - The Swirling Thoughts Of... (Samizdat)
9. QUASARR - Sjene (Croatia Records)
10.KANDŽIJA - Nema labavo (Universal)

Najbolji albumi (strano):

1. DESTROYER - Poison Season (Merge)
2. THE LIBERTINES - Anthems For Doomed Youth (EMI/Universal)
3. FAITH NO MORE - Sol Invictus (Ipecac)
4. BLUR - The Magic Whip (Warner/Dancing Bear)
5. PAUL WELLER - Saturn Pattern (Warner/Dancing Bear)
6. MOTORHEAD - Bad Magic (UDR)
7. GHOSTPOET - Shedding Skin (Play It Again Sam)
8. KEITH RICHARDS - Crosseyed Heart (Universal)
9. THE CHARLATANS - Modern Nature (MBG)
10. BOB DYLAN - Shadows In The Night (Columbia/Menart)