Velikan hrvatskog sporta, nogometaš Dinama, igrač i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije. Ukratko, igračka i trenerska legenda. Gospodin u kopačkama. Tako bi se najbolje opisao lik i djelo Zlatka Cice Kranjčara.
Hrvatska je, nažalost, danas ostala bez Cice, u 65. godini života nakon teške bolesti napustio je ovaj svijet i veliki broj svojih obožavatelja i štovatelja ostavio u šoku, nevjerici i tuzi.
Bio je i ostao simbol gospoštine, tu je obiteljsku crtu prenio i na sina Niku koji se, osim igračkim sposobnostima, isticao i svojim ponašanjem. Baš kao i otac.
Nije krio svoje mane, nije ih se ni sramio. I baš i zbog toga su ga ljudi voljeli. Bez obzira na nogometnu i navijačku pripadnost.
Kao mladi novinar, sa Zlatkom Cicom Kranjčarom imao sam nekoliko susreta. Najupečatljiviji naravno, bio je prvi susret s istinskom legendom Dinama i Hrvatske. Bilo je to negdje u ovo vrijeme, prije točno deset godina. Dogovarajući tada intervju s njim, bez puno okolišanja pristao je da se nađemo u jednom zagrebačkom hotelu, ali je odmah na početku naglasio da zbog drugih obveza imamo sat, sat i pol vremena. Na kraju, razgovarali smo više od tri sata.
Napustio nas je veliki čovjek i nogometni stručnjak
Prisjećao se svojih početaka, igračkih i trenerskih angažmana, puno pričao o tadašnjem poslu na mjestu izbornika Crne Gore. Spominjao i sina Niku i njegovu igračku karijeru... Bio je to za mladog novinara itekako uzbudljiv povratak u hrvatsku, ali prije svega zagrebačku prošlost. Vidjelo se na njemu da uživa govoreći o Dinamu, modrom dresu u kojem je odigrao maestralne utakmice...
Ipak, ono što me se najviše dojmilo u razgovorima s Cicom Kranjčarom bila je ta neposrednost. Iako je bio legendarni nogometaš i priznati i uspješan trener i izbornik, to s ni jednim svojim potezom nikada nije isticao u prvi plan.
I to je također razlog zašto su ga mnogi ljudi cijenili i voljeli. Ne samo u Hrvatskoj, nego u svim zemljama u kojima je igrao i radio.
Hrvatska i Zagreb danas su ostali bez velikog čovjeka i nogometnog stručnjaka. Ili, da se vratim na početak ovog teksta - bez gospodina u kopačkama.
