Smije li danas čovjek iti sat vremena biti neproduktivan (hrv. ladit jaja, seksat se s vjetrom, posvetiti se sebi), a da mu netko zbog toga ne krene nabijati grižnju savjesti ili ga proglašavati lijenim parazitom? Izgleda da ne može.
Hordi genijalaca koji se čude ljudima koji za sunčana dana piju kave na terasama kafića, pridružio se i berlinski gradonačelnik Klaus Wowereit. Dok ga je Milan Bandić, junak dvoznamenkastog broja korupcijskih afera u gradu Zagrebu, u svojstvu kolege vodiča prošetavao Zagrebom, Klaus je našao shodnim našaliti se sa stanovnicima istog, pa se zapitao: "Radi li ovdje itko? Vidim da svi sjede i ispijaju kave." Kao stanovnik Zagreba koji je dotičnog dana s velikim užitkom pio kavu na suncu, ladio jaja, seksao se s vjetrom i posvećivao sebi, mogu mu samo poručiti: "Klause, odjebi! Glupa ti je baza!"
Radnici su sve sami krivi
Kao prvo i manje važno – čekamo proljeće već mjesecima. Toliko je kiše napadalo u zadnje vrijeme da smo počeli izvoziti struju. I dođe napokon taj dan, taj četvrtak, valjda prvi sunčani dan u ovoj godini, i eto Klausa da nam sjebe trenutak.
A sad drugo i puno važnije. Svaki autorasist i neoliberalni vjernik ovu će izjavu iskoristi da se još jednom ispiša po "lijenim" Hrvatima koji "ništa ne rade nego čekaju da država riješi njihove probleme". Od svih šala i pošalica koje je Klaus provalio u ovoj šetnji s Bandićem, upravo je ova završila u naslovima naših medijskih bastiona neoliberalne ekonomske doktrine. Oni već godinama provlače tezu da su Hrvati kao posloprimci (arhaično radnici), blago rečeno, za kurac, kao i to da su sami krivi i za propale tvornice, i za izgubljena radna mjesta, i za cjelokupnu gospodarsku situaciju u zemlji. Oni su "ostali mentalno u socijalizmu i nisu spremni za slobodno tržište", oni su lijeni i neučinkoviti, oni bi godišnje odmore, zdravstvenu zaštitu i, zamislite, osjećaj sigurnosti kroz ugovore na neodređeno vrijeme. Oni bi radno vrijeme od osam sati da bi se u onih osam prije spavanja mogli posvetiti sebi i, recimo, popiti kavu u gradu. A kad ostanu bez posla, naravno, svojom krivicom, onda bi da ih na neki način država uzme u zaštitu i tako opteretili proračun. Da nisu takvi, naši vrli poslodavci, taj cvijet našeg gospodarstva, nastao na kriminalnoj privatizaciji društvene imovine, davno bi već izveo zemlju iz krize i poveo je u ljepšu budućnost. Ovako jadni pate zbog lijenih Hrvata i njihovih kava. Kako u Zagrebu, tako i u Splitu, u kojem je situacija alarmantna i u kojem na Rivi za sunčana dana ne možeš naći slobodnu stolicu, što je svakako vrijedno čuđenja, pogotovo kad se uzme u obzir da s te stolice puca pogled na pučinu.
Lijeni Mediteranci
U glavama naših neoliberalnih vjernika, to je postao smrtni grijeh. Jer si, eto, tih sat vremena koje si neproduktivno proveo na Rivi sjedeći na suncu, trebao provesti radeći (iako ne kažu točno gdje). Svaki sat na Rivi ili Cvjetnom, jedan je radni sat manje, a kad se ti izgubljeni radni sati zbroje i stave u Excel-tablicu, jako brzo se dođe i do cifre koju gospodarstvo gubi našim sjedenjem na suncu.
Sličnu sudbinu doživljavaju stanovnici Grčke, Italije, Portugala, Irske, Španjolske, posprdno nazvanih PIIG zemljama. (Mama vam je PIIG!) Pa su to lijeni Mediteranci nenavikli na rad kao marljivi sjevernjaci, pa su navikli na razne beneficije kod poslodavaca, pa su neproduktivni, pa bi po cijele dane samo sjedili na suncu, spavali, imali sieste i toćavali se u moru... Naravno da su im gospodarstva kihnula, sami su krivi.
Ajmo redom
Dobro kad je tako. Sad ću naručiti još jednu kavu i početi čitati novine. Pa da vidimo tko je kriv. Ajmo redom...
Prva vijest: "Izvješće o korupciji objavljeno od strane Hertie School of Governance iz Berlina pokazalo je da stvarni troškovi korupcije u EU iznose 323 milijarde. Alina Mungiu-Pippidi, autorica izvješća, smatra da su neke od glavnih posljedica korupcije ekonomski problemi koji su vezani za prikupljanje poreza i visoke proračunske deficite. Španjolska, Grčka i Italija pokazuju jasnu regresiju u indeksu korupcije, unatoč tome što su dugogodišnje članice EU." Druga vijest: "Europska unija godišnje gubi oko 1.000 milijardi eura prihoda zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Iznos gubitka poreznih prihoda jednak je vrijednosti ukupnog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda Španjolske, te daleko premašuje visinu dogovorene financijske pomoći posrnulim članicama eurozone Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Cipru."
Treća vijest: "U novoj aferi razotkrivanja offshore računa počela su se otkrivati prva imena njihovih vlasnika u poreznim oazama, kao što su Britanski Djevičanski otoci, Kajmanski otoci, Samoa, Cookovo otočje. Imena ljudi koji su svoju imovinu anonimno skrili u porezne oaze tako prvi put izlaze u javnost. Među njima je moguće, među ostalim, pronaći bivše i aktualne političke čelnike, plutokrate, djecu diktatora i milijardere koji skrivaju svoju imovinu od poreznih vlasti. Prema procjenama ekonomskih analitičara, ukupni iznos imovine skrivene na offshore računima iznosio bi oko 32 tisuće milijardi dolara."
A sad odjebite i pustite me pit kavu.
