Godina 1992. bila je puna izazova za introvertnog mladića rastavljenih roditelja iz Južnoafričke Republike. Nekoliko godina ranije napustio je svoju domovinu ne želeći služiti vojni rok u zemlji u kojoj su rasna segregacija i diskriminacija određivali međuljudske odnose. Nakon kraćeg boravka u Kanadi, te ’92. seli se u SAD gdje upisuje studij fizike i ekonomije na Sveučilištu Pennsylvania. Kako je odmalena pokazivao interes za izumiteljstvom, ali i poduzetništvom, pa je već s 12 godina samostalno proizveo i prodao jednu videoigru, spomenuti studiji činili su mu se kao najlogičniji izbor. Talent i upornost uskoro su počeli dolaziti do izražaja.
Ulaganja u nove tehnologije donosile su mu svjetsku slavu, ali i ogromnu zaradu. Unatoč tomu, mnogi su bili skeptični po pitanju njegovih vizija budućnosti. Jedna od takvih bila je i ona da će automobili na struju, prije nego što bi itko očekivao, zamijeniti automobile s klasičnim motorima. Cijenio je ljude čija razmišljanja nisu ograničena prostornim i vremenskim, a kamoli etničkim ili vjerskim kategorijama, što je dao do znanja i izborom imena za najpoznatiji i najprodavaniji potpuno električni automobil na svijetu. Po uzoru na jednog od najvećih izumitelja svih vremena nazvao ga je – Tesla. Ime tog vizionara je Elon Musk. Njegovo bogatstvo u ovom se trenutku procjenjuje na 160 milijardi američkih dolara, a kako se čini, i figurativno i doslovno, očito mu ni svemir nije granica.
Kako uljepšati prošlost
I dok je Musk 1992. razmišljao o tome kako uljepšati budućnost, Hrvati su tražili način kako uljepšati prošlost. S obzirom na to da među sobom nisu imali izumitelja koji bi otkrio način putovanja kroz vrijeme, reviziju su krenuli provoditi uništavanjem podsjetnika na neprihvatljivu prošlost. Na meti su se našle knjige, udžbenici, ulice i spomenici, a na popisu neprihvatljivih tema najviša mjesta zauzimat će Srbi, komunisti, Jugoslavija, partizani, ćirilica… Svoje mjesto među neprihvatljivima dobio je i Nikola Tesla. Za razliku od Kanađanina južnoafričkog podrijetla s adresom u SAD-u koji je Teslu gledao isključio kao genijalca, za dobar dio Hrvata, posebno onih iz njegova rodnog kraja, on je prije svega bio Srbin.
Ne znam iz kojeg je razloga bio neprihvatljiv povjereniku Vlade za Gospić, ali ovaj, inače član HDZ-a, 13. veljače 1992. donosi odluku da se centralni gradski trg, udaljen pet kilometara od Tesline rodne kuće, više neće zvati po svjetski uglednom znanstveniku već po Stjepanu Radiću. Svega tri dana kasnije u zrak je dignut i spomenik posvećen Nikoli Tesli koji se nalazio na tada već preimenovanom glavnom gradskom trgu.
Naravno, kako je Gospić u to vrijeme bio višemilijunski grad u kojem je malotko koga poznavao, počinitelji ovog vandalskog čina nikada nisu uhvaćeni niti sankcionirani. Bio je to očito tek jedan izdvojeni incident. Poput više od tri tisuće sličnih izdvojenih incidenata u ostalim hrvatskim gradovima tih godina. Nekako u isto vrijeme kada i spomenik do temelja je srušena, i u parkirališni prostor pretvorena, i pravoslavna crkva Sv. velikomučenika Georgija u Gospiću, u kojoj je kao svećenik služio prota Milutin Tesla, Nikolin otac.
U trideset godina od spomenutih događaja ipak se puno toga, kada je u pitanju odnos prema Nikoli Tesli, u Hrvatskoj promijenilo. Srećom, nabolje. Uvijek se pitam koliko je razlog tome u potpunosti promijenjen odnos Hrvata prema univerzalnim civilizacijskim postignućima kakva nam između ostalih omogućuju i znanstvenici, a koliko tek inat Srbima zbog njihova, često neumjesnog, svojatanja čovjeka koji je za svog života u samoj Srbiji bio svega jednom, zadržavši se ukupno tek 30 sati.
Hoće li Tesla završiti na kovanici eura?
Najnoviji pokazatelj da ljubav između Hrvata i Tesle nastavlja cvasti izbor je motiva koji će Hrvatsku predstavljati na kovanici eura. Od ponuđenih četrdesetak visoko na ljestvici najpoželjnijih motiva našao se upravo lik slavnog izumitelja. Hoće li se Tesla u konačnici pridružiti belgijskom kralju Albertu II., Danteu Alighieriju, Francu Prešerenu, Miguelu de Cervantesu i drugim poznatim europskim ličnostima, odlučit će Komisija za novac Hrvatske narodne banke, uzimajući u obzir i rezultate internetske ankete u kojoj je sudjelovalo gotovo 50 tisuća hrvatskih građana.
Kakav god ishod bio vjerujem da će većini Hrvata puno važnija od slike na euru biti količina eura u novčaniku, odnosno na bankovnom računu. A što se tiče Nikole Tesle, njegov lik naravno zaslužuje krasiti novčanicu svake zemlje na svijetu. Pitanje je zaslužuje li svaka zemlja tu čast.
Za kraj, kada već spominjem izbor za motiv "hrvatskog eura", evo malog kviza za čitatelje. Znate li što je dalmatinski okaš? Vrsta endemskog zubaca koji uglavnom obitava u akvatoriju između Visa i Palagruže? Netočno! Gotovo izumrla vrsta orla čija se staništa mogu pronaći još samo u vrletima otoka Brača? Opet netočno! Dalmatinski okaš je leptir koji živi na travnjacima između Gračaca i sjevernih obronaka Biokova. Ova informacija bila bi potpuno nezanimljiva da pri izboru motiva za kovanicu eura leptir okaš nije dobio glas više od Franje Tuđmana.
