Presudu su u kući Berićevih u Kistanjama u petak dočekali u teškoj šutnji, i samo je supruga protisnula riječi suosjećanja s osuđenim Antom Gotovinom. "Osjećam li pravdu? Čujte, pravdu... Kada sam jutros pošao pješke u centar Kistanja, i kada sam vidio onaj plakat na zgradi... Ne znam... Tako je to... U središtu sela, naseljeni Janjevci uoči presude su postavili veliki plakat Ante Gotovine u odori. Nadam se će sada biti shvaćeno kako ono što se dosad odobravalo nije bilo baš tako, da će se shvatiti da su se dogodile stvari koje nisu bile u međunarodnim okvirima ponašanja", kazao je za Novi list Jovan Berić. On je u rujnu 1991. otišao iz Zadra u Banja Luku, a potom se tri i pol godine skrivao od mobilizacije kod sestre u Pančevu. Tada je iz Njemačke doznao da su im roditelji ubijeni u kući u Varivodama.
'Nitko nije smio ubijati ljude koji su ostali u svojim kućama'
"Je li kazna visoka ili mala, ne želim komentirati. Ali ono što se događalo poslije Oluje, nije se smjelo događati. Nitko nije smio ubijati ljude koji su ostali u svojim kućama. Nadam se da će sada i pravi počinitelji biti kažnjeni, jer nisu", smatra Berić.
U kući u Varivodama, poprištu zločina, danas nitko ne živi, a sve je ostalo kako je i bilo 50 dana nakon Oluje. Jedina reakcija koju je Berić od hrvatske države dobio je 54 tisuće kuna sudskih troškova, koje mora platiti jer je izgubio tužbu za naknadu štete.
"Samo mi je Ivan Grujić stisnuo ruku kada smo došli na identifikaciju u Zagreb. No tijela nismo vidjeli, zavarena u metalni sanduk. Mogu samo vjerovati da su mi roditelji unutra. I ja vjerujem", ispričao je Berić.
Vezani članci:
arti-201104130313006 arti-201004230728006 arti-201007040136006 arti-201104150214006
