Uprava koja se bavi "strateškim i sigurnosnim poslovima" ukinuta je 2012. godine uredbom tadašnje ministrice Vesne Pusić. No, upućeni govore da tijekom 2000-ih godina ta Uprava nije djelovala onako kako je to radila u devedesetima, kad je faktički bila posebna obavještajna služba. Više se tu radilo o klasičnim sigurnosnim poslovima, a manje o diplomatskoj špijunaži kojom se sve države bave, ali je veliki tabu kad je u pitanju javnost.
Kakav je sad unutarnji preustroj Ministarstva vanjskih i europskih poslova i koliku obavještajnu ulogu će imati tzv. Sedma uprava za sada se službeno nikako ne može znati. Naime, u samo jednom objavljenom članku koji se unutar Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva vanjskih i europskih poslova odnosi na ovo tijelo, piše tek da "Uprava za strateške i sigurnosne poslove nadležna je ustrojstvena jedinica Ministarstva zadužena za poslove sigurnosti u službi vanjskih poslova, te obavlja i druge poslove iz svog djelokruga".
Izigravanje dogovora
Ovi "drugi poslovi" ostavljaju priličnu širinu djelovanja, a članci Uredbe koji detaljno pojašnjavaju sam ustroj i djelovanje ove Uprave, proglašeni su tajnima te nisu objavljeni u Narodnim novinama. Ukratko, javnost ne može znati kakvi su planovi MVEP-a s ovim povratkom nečega što je u devedesetima bila jedna od najtajnijih domaćih obavještajnih službi.
U trenutačnom obavještajnom aparatu nisu sretni što postoji mogućnost stvaranja paralelne tajne službe, koja bi bila svojevrsna konkurencija i SOA-i i VSOA-i, doznaje Novi list. Glasine govore kako niti dio vladajućih nije najsretniji s ovakvim postupkom Ministarstva vanjskih poslova. Naime, nekakav načelan dogovor bio je da se najprije napravi Strategija nacionalne sigurnosti na osnovi koje bi se radile promjene i u obavještajnom sustavu.
Stvaranjem potencijalne diplomatske špijunske agencije to se izigralo, a nezadovoljstvo je tim veće jer Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu uopće ne spominje diplomatsku tajnu službu. Tako da bi ovo mogao biti prvi dio obavještajnog sustava koji nije pod direktnim nadzorom premijera i predsjednice, nego mu je ministar vanjskih poslova izravno nadređen.
Što će reći predsjednica i premijer?
Očekivano je da takav sustav nikako ne može odgovarati trenutačnom obavještajnom ustroju, od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost do pojedinačnih službi, ali niti dijelu političkog establišmenta koji smatra da se odnosi unutar obavještajnog sustava moraju bolje i preciznije urediti.
Službene informacije o Upravi za strateške i sigurnosne poslove novinari nisu mogli dobiti, jer su članci koji je definiraju tajni. Kuloarima se pak širi priča kako je novi ustroj izuzetno blizak onom iz devedesetih, no tek bi reakcije predsjednice i premijera države mogle pokazati radi li se zaista o razvijanju paralelnog obavještajnog sustava.
