Najprije nastavnici, zatim službenici u državnoj i javnoj upravi, sada liječnici, a uskoro možda i suci… Pritisak na vladu Andreja Plenkovića raste, a nezadovoljstvo platnim listama nadilazi tek jednog ogorčenog suca koji je zbog toga otkazao ročište. Gotovo da nema djelatnika u javnom sektoru koji se ne žali na niske plaće, no jesu li doista baš toliko niske, ako se usporede s plaćama u privatnom sektoru?
Kolike su zapravo plaće u javnom sektoru?
Prema podacima MojPosao portala, odnosno njihova servisa MojaPlaća, plaće u javnoj upravi mnogo su niže nego u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu, međutim, tek su nešto niže nego u tvrtkama u privatnom domaćem vlasništvu te iznose oko 994 eura.
Gledaju li se pak djelatnosti u javnim zdravstvenim ustanovama, prosječne plaće tamo su 12 posto niže nego u stranim privatnim tvrtkama te na istoj razini kao u domaćim privatnim tvrtkama te prosječno iznose 961 euro.
U javnom obrazovanju plaće su također 12 posto niže nego u stranim tvrtkama, ali i devet posto niže nego u privatnim domaćim tvrtkama te iznose oko 894 eura. Slično je s profesionalnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima gdje su prosječne plaće 13 posto niže u javnim nego u privatnim stranim tvrtkama te svega dva posto niže nego u domaćim privatnim tvrtkama te iznose u prosjeku 1025 eura.
Vrijeme za otkaze u javnoj upravi
Da se plaće, općenito gledano, mogu i trebaju povećati, smatra ekonomski analitičar Damir Novotny, ali upozorava kako je riječ o vrlo kompleksnom problemu.
"Vlada u ovom trenutku nije bez novca, jer je inflacija pogodovala punjenju proračuna pa ima prostora za povećanjem plaća, bez da poveća javni dug", kaže Novotny. Međutim, upozorava, "time hranimo nisku razinu produktivnosti, a ne provodimo reforme i produbljujemo inflaciju".
Smatra, stoga, da je ovo pravi trenutak za provođenje strukturnih reformi. Odnosno, za otkaze višku zaposlenih u državnim i javnim službama.
"Nekome će se to sviđati, nekome neće, ali dobro je za sve građane. Javna uprava se može i mora digitalizirati. Apsolutno je potreban manji broj ljudi i sada je prava situacija da se to napravi, jer je na tržištu rada izrazito povoljna situacija da jedan broj zaposlenih u državnoj i regionalnoj upravi iz javnog prijeđe u privatni sektor. Sada nitko, tko želi i može raditi, neće ostati bez posla u Hrvatskoj", smatra ekonomist.
Niska produktivnost
"Mnogi u Hrvatskoj to ne prepoznaju, ali Hrvatska kao mala zemlja nakon ulaska u europodručje pa i Schengen, konvergira. Približava se velikom brzinom susjednim zemljama, Sloveniji i Austriji. Doći će do izjednačavanja svih cijena rada, ali samo pod uvjetom da je produktivnost na istoj razini", upozorava dalje Novotny.
Kaže da Hrvatska ima ponajbolje organizirane sindikate u Europi, a velik broj članovima daje im i veliku moć odnosno, mogućnost pritiska na vladajuće. To samo po sebi nije loše međutim, problem je kada u posljednja dva desetljeća plaće rastu brže od produktivnosti, upozorava ekonomist.
"Javni sektor u Hrvatskoj je vrlo neproduktivan i zato sindikati imaju snagu. Čim su ljudi produktivniji, manje trebaju sindikate. Nikad niste čuli da su se u sindikate organizirali keramičari koji za zamjenu pločica mogu tražiti 50 eura po satu. Oni imaju visoku produktivnost", pojašnjava te smatra kako bi vlada morala biti opreznija kada, povećanjem plaća u javnom sektoru, povećava javne troškove, a istovremeno ne ulazi u suštinu produktivnosti.
Problem zdravstva
"Imamo neracionalan zdravstveni sustav u cjelini. To ne znači da liječnike ne treba platiti, ali pitanje je produktivnosti njihova rada. Kada odu u Njemačku ili Austriju gdje mogu zaraditi više, imaju daleko veću produktivnost, bez obzira rade li u javnim ili privatnim zdravstvenim ustanovama", kaže Novotny, dodajući da većina zemalja EU-a ima zdravstveni sustav u kojem su ravnopravno konkurentni privatni i javni ponuditelji zdravstvenih usluga.
"To ne znači, kao što se kod nas govori, da time nestaje javno zdravstvo. Javno zdravstvena skrb se osigurava na razini osiguravatelja, a ne na razini pružatelja usluga. Ponuditelji moraju biti u konkurenciji, ostvariti učinak da bi mogli postići više plaće", pojašnjava ekonomist te kao dobar primjer ističe oftalmologe, stomatologe i neke kardiološke klinike gdje je takva zdrava konkurencija donekle postignuta.
'Mi se možemo žaliti na suce, ali...'
Komentirajući plaće sudaca, koji također izražavaju nezadovoljstvo, Novotny naglašava kako je u pitanju nešto drugačija situacija u odnosu na prethodne skupine te da je problem političke prirode.
"Suci moraju biti zaštićeni i dobro plaćeni, ali isto tako moraju imati produktivnost. Ako godinama ne rješava predmete ili ih rješava pod političkim sponzoriranjem, tada sudac nije zavrijedio plaću. Međutim, nisam još nikada čuo da suci organizirano djeluju prema državi. To je treći stup vlasti i mi se možemo žaliti na njih i biti nezadovoljni njihovim uslugama međutim, njihov rad se mora platiti", kaže Novotny napominjući kako su uvjeti rada i materijalni uvjeti na nekim sudovima u provincijskim mjestima 'tragični'.
Fuchs na dobrom putu
Komentirajući na kraju obrazovni sustav, koji je veliki potrošač, Novotny kaže da se ovdje, kao i kod bolničkog sustava, moraju dogoditi velike reforme te da postoje nedovoljno iskorišteni kapaciteti osnovnih škola, kao i nedovoljna konkurentnost privatnog sektora u obrazovanju, posebno onom osnovnoškolskom. Smatra da je reforma ministra Fuchsa dobar smjer.
"Da se osnovnoškolsko obrazovanje spoji sa socijalnim uslugama. To znači cjelodnevni boravak u školi. To je praksa razvijenijih zemalja", kaže ekonomist.
'S minimalnom mirovinom život u Hrvatskoj nije moguć'
Novotny zaključuje kako je trenutačno vrijeme, osim za reforme u javnom sektoru, dobro i za povećanje mirovina, i to onih minimalnih jer s trenutačnima život u Hrvatskoj, kako kaže, jednostavno nije moguć.
