Pojam novo normalno, koji mnogima već ide i na živce, uveli smo ove godine u zdravstvenom kontekstu, a koncept je nama meteorolozima jasan već godinama. Svi sveti su sjajan primjer za to.
Sjećamo se odlazaka na groblje na dan kojega smo onomad zvali Dan mrtvih i u teškim kaputima i debelim jaknama i nošenja lampaša u rukama koje su štitile rukavice, a u posljednje vrijeme toga je sve manje. Ako živite u hrvatskoj unutrašnjosti na groblje i običavate otići u vrijeme kad je sunce u najvišoj točki svoje nebeske putanje, danas će vas grijati oko 16 Celzija, što je malo više od prosječne temperature za prvi dan studenog.
Normalna je temperatura u devedesetim godinama prošlog stoljeća bila dva stupnja niža, a prije sedamdeset godina bilo je za gotovo pet stupnjeva hladnije. Ako do grobova svojih najmilijih želite prošetati ujutro, biometeorološka prognoza sugerirat će da za jutarnju svježinu ogrnete baloner dok ste prije nekoliko desetljeća trebali posegnuti za kaputom. Najhladniji Svi sveti bili su oni 1971. godine kad je ujutro u Zagrebu bilo -7 °C, a najtopliji 2003. kad su nas grijala 22,6 Celzija.
Zadnja studen 2011. godine
Inače, Dan mrtvih u Zagrebu nikad nije bio studeni dan, što u klimatološkom rječniku znači da se živa u termometru nikad nije cijeli dan zadržala ispod nule, ali je takvih dana u mjesecu studenom ipak bilo. Posljednji put imali smo studene dane 2011. godine kad je nizinske krajeve zarobila gusta kasnojesenska magla pa smo punih tjedan dana živjeli u minusu.
Na obali je trend porasta temperature malo manji, zagrijali smo se otprilike dva i pol stupnja u posljednjih sedam desetljeća, ali je dojam ozbiljnog zagrijavanja sličan kao na kopnu jer sada studeni dočekujemo u maltene kratkim rukavima. U srednjoj i južnoj Dalmaciji zrak i more su i dalje na toplih 20 °C pa još traje i sezona kupanja.
Poslovice ne vrijede
Slijedom svega ovoga, ne čudi ni činjenica da nam pučke vremenske poslovice vezane uz ovaj dan zvuče prilično smiješno. Simpatičnu rimu „Svi sveti mrzli dan, Božić u ledu okovan!“ skovao je nekad davno narod koji se, prema pisanju dragog kolege Sijerkovića, vjerojatno prepao preuranjene hladnoće pa očekivao još veću smrzavicu već na samom početku kalendarske zime. Gore spomenuta 1971. mogla je to još i potvrditi jer je te godine doista za Božić osjetno zahladilo.
Poslovica je kiksala već 1988., koja je također imala jedan od najhladnijih blagdana Svih svetih, a jelku smo kitili uz ugodnih 11 °C. U ovom stoljeću imali smo na Sisvete jedan jedini mraz, a te smo 2009. godine, zamislite, zabilježili rekordno topao Božić i, štoviše, probili granicu od nevjerojatnih 20 božićnih Celzija.
Narod je davnih dana primijetio i to da nas, „ako Sve svete kiša namaka, čeka debeo snijeg“. Već samo spominjanje debelog snijega smiješno zvuči, a njegovo povezivanje s kišom na bilo koji jesenski dan još smješnije. Za svaki slučaj, i to sam provjerila.
Topli Božić
Prvo, šansa da nas čak i samo poškropi kiša dok idemo na groblje je već manja od 50 posto i to se gotovo uopće ne mijenja već nekoliko desetljeća. Međutim, vjerojatnost za neko ozbiljnije namakanje na Sve svete je manja od 20 posto. Među rijetkim godinama kad je kiša baš onako ozbiljno padala na početku studenog, samo je jedna u kojoj je slijedila snježna zima, 1995. godina. Usput, ni tad se nije potrefio bijeli Božić, okrenulo je na snijeg tek na Štefanje.
Iz ove analize, pa i na temelju vremena prognoziranog za danas, moglo bi se zaključiti da je pred nama topli Božić i zima bez snijega. Ali to ste već nekako i naslutili, zar ne? Uostalom studeni je počeo prije par sati, a pokraj mene je upravo proletio komarac.
