PARTIBREJKERS: Sirotinjsko carstvo (Odličan hrčak)
Za početak moram napomenuti da stvarno nisam očekivao da će Partibrejkersi nakon svih tih godina snimiti album usporediv čak i s originalnom trilogijom koja i danas predstavlja nepresušno vrelo inspiracije buntovnim i nabrijanim klincima iz regije.
Njihovi koncerti, naime, već dugo djeluju skoro pa identično jedan drugom, kako po pitanju repertoara tradicionalno sastavljenog od presjeka najpoznatijih i najvažnijih pjesama karijere, tako i po Canetovom stavu vječitog beogradskog mangupa i tipa s kojim se nije preporučljivo zajebavati. Pridodamo li tome da spadaju među one zaslužne veterane koji će puniti klubove diljem regije čak i ako više nikad ne odu u studio, lako je steći dojam da su im albumi postali „nužno zlo“, nešto što će im dati opravdanje za odlazak na još jednu, sve davnijim klasicima ispunjenu turneju.
„Sirotinjsko carstvo“, međutim, predstavlja album koji je zaslužio pronaći svoje mjesto na budućim set-listama s barem pet-šest pjesama („Ne mogu da kapiram“, „Svakoga dana“, „Paranoje“, „Da li put znaš?“...). Anton svoj garažni arsenal bluesa, boogieja i Chucka Berryja na trenutke širi i hard rockom kasnih šezdesetih, psihodelijom i funkom iako će svaka sumnja da su to i dalje Partibrejkersi nestati čim začujete prvu od legendarnih Canetovih parola.
Gitaristički dio tandema i dalje uspjeva udahnuti novi život šezdesetak godina starim riffovima na način na koji to još uvijek ne polazi za rukom njegovim bezbrojnim učenicima u bilo kojem od gradova bivše nam Juge, no prvo ime ovog materijala ipak je onaj namćorasti, bahati tip za mikrofonom koji ponekad u samo jednom stihu kaže više nego većina tekstopisaca u čitavoj pjesmi, ako ne i albumu.
Stihovi Zorana Kostića dugo nisu bili toliko bijesni i aktualni, tako precizno pogađali metu, detektirali krivce i sav užas prostora na kojima živimo. U „Vuku te po blatu đavolu za platu“, „Hoću da živim dok me sahranjuju“, „Paranoje paraju poverenje moje da bit će bolje“, „Posle svega je sve isto“ prepoznat će se svatko tko u ovim očajnim, nerijetko i užasnim vremenima pokušava zadržati dostojanstvo i zdrav razum, pri čemu je važno naglasiti kako su nam na „Sirotinjskom carstvu“ ponudili i odgovor, a to je, dakako, ljubav koja „ne zaboravlja“ i „može spasiti život goli“.
Ocjena: 8,5/10
