Mnogi se domaći turisti pitaju kako je moguće da kavu u kafićima na Jadranu stranci plaćaju više od njih. Neki će to smatrati nepravednim, drugi će reći "ionako imaju love pa neka plate". Koliko je to zapravo apsurdno govori slučaj koji je iznio Deutsche Welle Hrvatska. U jednom korčulanskom kafiću ovoga ljeta na kavu je došla njemačko-hrvatska obitelj. Mama je Hrvatica, porijeklom Korčulanka, otac Nijemac i djeca koja govore i njemački i hrvatski te prijateljica iz Njemačke. Mama za jedan stol sjeda sa svojom prijateljicom koja ljetuje u Korčuli, a ostatak obitelji sjeda za drugi stol.
Poslije plaćanja računa djevojčica majci govori da je kava s mlijekom duplo skuplja nego u Veloj Luci i da su ju platili 20 kuna. Majka se čudi jer je ona svoju u istom kafiću, samo par stolova dalje platila 10 kuna, što znači da je obitelj platila različite račune. Zašto? Konobari su ih "smjestili" u različite kategorije gostiju - u domaće i strane. Majčina prijateljica komentira da je slično prošla u jednom restoranu u Korčuli sa svojim dečkom Korčulaninom kada je konobar shvatio da je riječ o lokalcima, a ne turistima pa im onda donio veću porciju tatarskog bifteka.
Zakon je takav da su ugostitelji našli rupu pa onda goste dijele na 'domaće' i 'strane'
Novinari Deutsche Wellea obratili su se različitim mjerodavnim institucijama u Hrvatskoj kako bi saznali je li praksa drukčijeg naplaćivanja domaćima i strancima uopće legalna. Ministarstvo gospodarstva je citiralo Zakon o uslugama pa navode da se na "primatelja usluge ne smiju primjenjivati diskriminirajući zahtjevi uvjetovani državljanstvom te mjestom prebivališta ili boravišta". U istom zakonu stoji i kako su iznimke dopuštene samo kada postoje "objektivno opravdani različiti uvjeti pristupa usluzi". Međutim, Zakon o uslugama ne definira što bi bili "objektivno opravdani razlozi".
01.08.2018., Korcula - Gradska svakodnevica u starom gradu. Turisti i ostali prolaznici uzivaju u ljepotama grada. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Bio Zakon pun rupa ili ne, ne može se pobjeći od činjenice da se naplaćivanjem viših cijena u kafićima i restoranima krši odgovarajuća uredba EU-a koja propisuje da trgovac "ne smije primjenjivati različite opće uvjete pristupa svojoj robi ili uslugama zbog razloga povezanih s državljanstvom, mjestom boravišta ili mjestom poslovnog nastana klijenta".
Ulaznice za muzeje i Nacionalne parkove iste za sve
Direktor Instituta za turizam u Zagrebu, Damir Krešić, tvrdi da je u načelu protiv cjenovne diskriminacije, no smatra da postoje situacije u kojima takva praksa može biti opravdana. Za Deutsche Welle Krešić navodi primjer različitih cijena ulaznica za određene turističke atrakcije kao što su zaštićena prirodna područja ili muzeji. Kaže da lokalno stanovništvo izdvaja jedan dio sredstava nužnih za financiranje tih atrakcija i to kroz fiskalna i parafiskalna davanja. Ipak, Krešić priznaje da je argumente za različite cijene u ugostiteljskim objektima teško naći.
"Zanimljivo je da se u Hrvatskoj sustav dualnih cijena češće može naći tamo gdje ga ne bi trebalo biti, npr. u ugostiteljstvu, a tamo gdje bi takvu praksu mogli lakše opravdati, tamo je ona rjeđe prisutna", kaže Krešić za Deutsche Welle. Krešić spominje dva argumenta koji su glavni kada se opravdava sustav dualnih cijena. To su niža platežna moć domaćeg stanovništva i održivi turizam koji je moguć samo uz potporu lokalnog stanovništva.
Konobari bi trebali znati tko je lojalan gost, a tko je došao na kavu ili klopu jer se trenutno nalazi u Hrvatskoj?
Hrvatska gospodarska komora ima stav da se na dualni sustav cijena ne bi trebalo gledati "isključivo kroz prizmu domaćeg i stranog gosta nego stalnog cjelogodišnjeg gosta i gosta na privremenom boravku u destinaciji". U praksi je to vrlo problematično, navodi Deutsche Welle. Zašto? Jer bi konobari trebali glumiti detektive pa bi u ludoj ljetnoj gužvi trebali svakog gosta osobno poznavati i znati radi li se o "cjelogodišnjem gostu" ili o onome koji je na "privremenom boravku u destinaciji". Tu se postavlja još jedno pitanje, a to je, što bi uopće značio "privremeni boravak u destinaciji"?. Je li to gost koji iz susjednog mjesta, dakle lokalac, koji par puta godišnje dođe u tu destinaciju ili netko tko zaista dođe samo jednom godišnje?
Konobari u ugostiteljskim objektima na moru 07.07.2018., Opatija - Konobar u ugostiteljskom objektu na moru.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Takva praksa može funkcionirati u zimskim mjesecima na otocima poput Korčule kada se stranog gosta može prepoznati na tri kilometra, ali ne i u špici sezone. Tada posao u velikoj mjeri obavljaju konobari sezonci, a i klijentela po kafićima je šarena. Također, postavlja se i pitanje tko je "lojalan gost"? Odnosi li se to na stranca, turista koji već par godina tijekom svog odmora "privremeno boravi u destinaciji"? Zar ne bi "održivi razvoj turizma" trebao značiti i biti moguć samo ako se turist koji "privremeno boravi u destinaciji" i sljedeće godine ondje vrati?
'OVO SU CIJENE ZA TRUMPA': Na Jadranu je sve poskupjelo preko noći – trešnje i do 70, a grožđe čak 80 kuna!
Radi li se o diskriminaciji?
Hrvatska gospodarska komora podsjeća u svom odgovoru Deutsche Welleu na praksu nagrađivanja lojalnih gostiju koja je poznata u svijetu i provodi se kroz programe učestalosti kupnje ili programske lojalnosti. To nije laž, ali u ovom slučaju dualne naplate u istom kafiću, a čitajući komentare po društvenim mrežama, takvih iskustava je mnogo, ne radi se ni o jednom ni o drugom. Kod nas funkcionira jednostavan "program" koji se bazira na grubom detektiranju državljanstva gosta pa se na temelju toga radi još grublja procjena platežne moći.
Fiskalna blagajana u kafiću 13.09.2018., Sibenik - Fiskalna blagajana u kaficu Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Iz Društva za zaštitu potrošača za Deutsche Welle su odgovorili da su protiv dualnog sustava cijena jer ga smatraju diskriminacijom. S druge strane, pučka pravobraniteljica u svom očitovanju za Deutsche Welle upozorava da se pravno ne može govoriti o "diskriminaciji" jer ni državljanstvo, ni prebivalište nisu diskriminacijske osnove obuhvaćene Zakonom o diskriminaciji.
Ukratko: hrvatski ugostitelji krše zakon kada strancima hranu i pića naplaćuju po drugačijim cijenama nego domaćima. Kada i stranci shvate da plaćaju više za duplo manju porciju negoli Hrvat, osjećat će se diskriminirano i sigurno će dvaput razmisliti prije ponovnog odlaska u Hrvatsku.
