Kad se već čini potpuno nemogućim da zagrebački gradonačelnik bilo koga iznenadi svojim postupkom, taj čovjek se pobrine da napravi upravo to. Milan Bandić još je jednog od svojih prijatelja - Pavu Zubaka - zaogrnuo u plašt tobožnjeg javnog interesa i na dva sata mu poklonio glavni trg glavnog grada za reklamiranje njegove nove tvrtke s kojom, kao što je to činio i s dosadašnjima, kani zgrtati lovu.
Umjesto velebne predstave, negativan publicitet
Riječ je o neviđenoj besplatnoj reklami novog taksi koncesionara u metropoli, tvrtke Oryx. Zamislili su to u Zubakovoj tvrtki kao golemi događaj. Postrojili su svojih 120 ispod čekića novih taksija oko Manduševca i preko većeg dijela Jelačić placa. No, kako to obično biva, ništa u životu nije besplatno. Ta se pučka izreka može u slučaju Zubakove predstave na Trgu primijeniti na više razina.
Najmanje štetna je ona koja je tek stasaloj tvrtki donijela negativan publicitet. Priličan je broj onih koji su se zapitali zašto se glavni gradski trg upregnuo u privatni interes. Nemušta objašnjenja iz Bandićeva gradskog ureda nisu ni najmanje umanjila opći dojam da je Bandić jednom od svojih omiljenih poduzetnika omogućio nešto o čemu bi mnogi mogli samo sanjati.
Kome je grad dužan i zašto?
"Grad je dužan društvo potpomagati na način da se na dva sata predstavi ono što se u ponedjeljak predstavilo. Radi se o 120 novih automobila zavidne marke koji su stavljeni u sustav javnog prijevoza i o 300 zaposlenih sa biroa za zapošljavanje i njihovim obiteljima! Vrijedno je svake pohvale!», biranim je riječima pročelnik Bandićeva gradskog ureda Davor Jelavić objašnjavao zašto grad čiji proračun grca u dugovima, grad u kojem roditelji moraju za istu uslugu plaćati višestruko veće cijene dječjih vrtića, Zubaku nije naplatio ni lipe.
Zanimljiv je tu odabir riječi «dužan». Čime je to grad Zubaku ikada nepravedno uskratio podršku da bi mu sad bio dužan. Potpisivanjem ekskluzivnih ugovora za nabavku službenih gradskih automobila sa Zubakovom tvrtkom? Davanjem u zakup atraktivne Gradske kavane? Odabirom upravo Zubakove tvrtke za jednog zagrebačkih taksi koncesionara? Možda mi doista 'ništa ne razumijemo' kako bi to Jelavić kazao, ali stvarno je tu teško pronaći javni interes kojeg gradski pročelnik umata u sentencu od 120 automobila zavidne marke i 300 novih radnih mjesta. Zubak, naime, nije ni prvi ni zadnji koji je zaposlio ljude, no teško se sjetiti da je bilo koja druga tvrtka dobila dozvolu za 'okupaciju' Trga kako bi promovirala svoje nove usluge.
Svi Bandićevi prijatelji i rodijaci
U cijeloj priči naravno nije u krivu bogati poduzetnik Pavo Zubak jer čovjek koristi ono što mu se da i što mu je na raspolaganju, pri čemu nije ni prvi ni posljednji Bandićev "omiljeni" poduzetnik.
Ne tako davno Bandićevi ljudi u isti plašt tobožnjeg javnog interesa zaogrtali su jednog drugog tajkuna Tomislava Horvatinčića. Njegovo stakleno čudovište zauvijek je izmijenilo vizuru grada i donijelo tom tajkunu milijunske prihode. Sve to unatoč uglednim gradskim urbanistima koji su do iznemoglosti upozoravali na devastaciju javnog prostora, i prosvjednicima koji su do zadnjeg trenutka branili Varšavsku ulicu i vrištali o pogodovanju privatniku.
Bandić je proveo svoju volju nakon koje od javnog interesa nisu ostala ni prva slova. Varšavska i Preradovićev trg danas izgledaju kao ogromni kafić jer se od terasa ugostiteljskih objekata ne može prolaziti, u centru kupuju oni koji još imaju čime, a isti ti se parkiraju u Horvatinčićevoj garaži zbog koje je čak i promijenjena regulacija prometa Gundulićevom ulicom te stvorena nelojalna konkurencija trima gradskim javnim garažama udaljenijima od strogog centra grada. I sve pod devizom 'javnog interesa'.
Premda su javno najistaknutiji, popis Bandiću milih poduzetnika mnogo je duži. Upravo tu dolazimo do druge, mnogo važnije razine problema od pukog spora oko besplatne reklame Zubaku i sumnji u pogodovanje Horvatinčiću. Dolazimo do jedinog stvarnog javnog interesa koji je ovdje važan i koji je potpuno nezaštićen. Pravo je javnosti da zna tko i u kojem iznosu financira političke kampanje i ambicije onih koji obavljaju javne dužnosti. Ono u svim normalnim državama postoji kako bi se uklonila svaka sumnja da je neki dužnosnik pogodovao privatniku jer jer ga mu je ovaj financirao dolazak na vlast.
To pravo do sada nam je redovito bilo uskraćeno, a političari su na sve načine nastojali izbjeći objaviti precizne podatke. To je napravio i Bandić u kampanji za predsjedničke izbore nakon koje nikada nismo dobili kompletan izvještaj tko je i u kojim iznosima financirao njegovu kampanju.
Koliko je zapravo Bandić potrošio i čiji su to novci bili?
Podsjetimo, Bandić je nakon izbora na svojoj stranici objavio samo dio donacija te koliko je potrošio u kampanji. Prema tim podacima, donacijama je sakupio 8,6 milijuna kuna, a u kampanji je potrošio 15,2 milijuna kuna. Na pitanje čijim će novcem 'pokriti' manjak od 6,6 milijuna kuna, Bandić je odgovorio kako se donacije još prikupljaju i obećao da će konačan popis objaviti na svojoj stranici. Stranica je 'ugašena', a donacije nikad nisu objavljene. A riječ je samo o javno priznatim troškovima.
Bandića nitko zbog toga nije kaznio, jer to zakonom nije predviđeno. Koliko je donatora s nikad objavljene liste ostvarilo svoj privatni interes i je li i to pravdano javnim interesom možemo samo sumnjati, ali ne i znati.
Smišljeno manjkav zakon i izostanak morala
Zbog smišljeno manjkavih zakona i izostanka moralne, društvene i svake druge odgovornosti građani su mjesecima 'čašćeni' gadljivim detaljima afere 'crni fond' u kojoj je razotkrivena nevjerojatno razgranata mreža ilegalnog financiranja kampanja HDZ-a.
Uoči predstojeće kampanje teško da itko može povjerovati da sličnih prljavština neće biti i dalje, te da se stranke i nezavisni kandidati neće i dalje truditi hvatati 'sive zone'.
Hoćemo li se i 2012. čudom čuditi kako je moguće da nam ne moraju reći tko im je novcem pomogao da krstare Hrvatskom i obećavaju sve i svašta, te se, kada nam se učini da neki poduzetnici imaju specijalni tretman kod nekog od vršitelja javnih dužnosti, pitati čime su to zaslužili?
Ili smo do sada ipak nešto naučili, pa ćemo birati one koji nam do u lipu polože račune i imena svojih financijera jer ih nemaju zbog čega kriti? Vidjet ćemo nakon otvaranja glasačkih kutija.
Vezani članci:
arti-201110100949006 arti-201110100488006 arti-201001270158006 arti-201103030100006
