"Nakon što sam rekla gazdarici na Donjim Sveticama da odlazim, činilo se da će sve biti u redu. Gospođa je bila kulturna, a moja cimerica i ja smo se počele pripremati za selidbu. Međutim, razgovor s gazdaricom na dan iseljenja je bio hladan tuš jer je dotična pokazala račun za struju od 1.300 kuna i još par svojom rukom napisanih 'računa' dodatnih 'troškova' ovoga stana. Ukratko, ostala sam bez povrata pologa od 2.000 kuna jer je to pokrilo te troškove", piše jedna čitateljica.
'Žalim što nisam kopirala račun'
Kaže, mogla je izbjeći da joj se ovo desi, da je zajedno s gazdaricom otišla u HEP pogledati o čemu se radi, ili da je npr. fotografirala stan prije no što je išta raspakirala.
"Svi troškovi za koje me se teretilo su neopravdani. Živjela sam sa cimericom u drvenom potkrovlju stare kuće, s kamenim pločama umjesto normalnog grijanja, sa skoro pa sklepanim sudoperom kućne izrade, a cijeli prostor bio je otvoren, bez zidova i pregrada. Kreveti su bili kauči. Ormari su bile police koja dotična izrađuje i prodaje. Unatoč tomu što nismo koristile ni klimu ni grijanje radi straha od troška za struju, i dalje smo morale platiti ogroman račun. Sad čak sumnjam u ispravnost računa i žalim što ga nisam kopirala barem i na neki drugi način 'natjerala' da mi vrati polog", piše čitateljica.
Gazda u inspekciji - svakog tjedna
Ako možete, trebali biste izbjeći i da 'zaglavite' s gazdom kakvog je opisao jedan čitatelj. Doduše, ovo se dogodilo prije 15 godina, ali svakako vam ovo ne treba ako već plaćate nemali iznos za svoj mir i privatnost.
"Kolega sa susjednog fakulteta, zajedno s još troje cimera, iznajmljivao je stan na Ravnicama. Stan je bio relativno prosječan, u suterenu, ali - imali su kontrolu svaki tjedan. Njihov najmodavac, gospodin u mirovini, bi se za taj dan pripremao kao za svadbu. Obukao bi odjelo, zategnuo kravatu, friško se obrijao i stavio pino silvestre, pa bi pozvonio: 'Dobar dan, došao sam malo u kontrolu!'
Tada bi pogledao je li čist sudoper, kada, umivaonik, wc školjka, pogledao ima li kakvih fleka na plahtama, jer je izričito zabranio dovođenje ženskog društva, te bi ih na kraju pohvalio: "'Dečki, bili ste dobri, sad će vama gazda naručiti jednu pizzu'. I kada je jedna pizza došla, i njih četvorica počelo jesti, bilo je jedno desetak pitanja uz razgovor i predavanja: "A je li dobra pizza? Je'lda da je dobra?".
