Kad se onomad Kukuriku koalicija spremala pobijediti na izborima, govorili su kako imaju rješenja, samo ne znaju kakvo je točno stanje u državi. Kako se ispostavilo, stanje je više-manje bilo onako kakvo su mislili, dakle očajno, no rješenja koja su kukurikavci nudili, ne funkcioniraju. Bolje rečeno, ne postoje. Ispostavlja se da su na vlast došli kao u prastarom uletu "Nisam ginekolog, ali mogu pogledati..." I sad nemaju pojma što bi (kao što uglavnom i biva s onima koji koriste takve ulete).
Da se razumijemo, ova Vlada nije kriva za to što je država u banani. Za to je apsolutno kriva HDZ-ova vlast. Ali Vlada specijal-201012070191004-Zoran Milanović odgovorna je što je vlast preuzela potpuno nespremna. Sedam mjeseci je prošlo, država i dalje tone, projekti koji bi trebali zemlju pokrenuti stoje, pa se izvlače čak i oni na čijem su zaustavljanju i dobili izbore, kao što je Pelješki most. Odjednom je Vladi ponovno najpreči nacionalni interes da poveže Hrvatsku. OK, to je doista nešto što Hrvatska prije ili kasnije treba učiniti, no nije li Kukuriku koalicija jasno i glasno rekla da neće trošiti novac na projekte koji nisu isplativi i ne donose prihod nego su samo potrošnja. A po čemu se priča o umanjenom (što god to značilo) Pelješkom mostu, arti-201207190272006 koju bi sufinancirala Europska unija (mada ne znam zašto), razlikuje od bilo kojeg drugog rješenja? 100 milijuna ili 400 milijuna eura, u čemu je razlika?
Projekt energetske učinkovitosti javnih zgrada (škola, vrtića, bolnica...) ima smisla, jer to ulaganje daje posla građevinarima, a u nekoliko godina vraća tim institucijama uloženi novac. Ali ta ideja stoji. Gradnja energetskih postrojenja (hidro ili termo elektrana) također ima smisla, jer se proizvodi struja, to je proizvodni pogon kao i bilo koja tvornica. Ali tu je problem što se insistira (i opet) na projektima koje su ti isti ljudi koji ih sada guraju otpisivali kao neekološke, opasne i neisplative.
Oprostite, zašto ja izvlačim banke?
Što još imamo podgrijano? Vlada Jadranke Kosor poticala je kupovinu isključivo novih stanova, što je uglavnom shvaćeno kao pomoć bankama da se riješe stanova čiju su gradnju financirale, a sad im ne žele spuštati cijene. I što je nova Vlada smislila? arti-201207150009006 – ona će (odnosno građani svojim novcem od poreza) pokupovati te precijenjene stanove kako bi izvukla banke, a onda će ih ponuditi građanima u najam, po, navodno, niskim cijenama, što znači da će se ulaganje u te stanove isplatiti za valjda sto godina. Oprostite, zašto bih ja plaćao za popravak bilanci banaka i za nečiji jeftin najam stana??? Treba uvesti reda u tržište stanova za najam, ni to, kao ni potreba povezivanja Hrvatske nije sporno, ali ako je organizirani najam tako dobra ideja, zašto to banke ne bi učinile same (odnosno zašto već nisu)?
Demagogija
I naravno, glavna je ideja srezati troškove arti-201207180166006 – na učiteljima, medicinskim sestrama, na profesijama koje su ionako besramno potplaćene. Suze ministara i premijera Milanovića koji im se ispričao zbog tog poteza malo im znače. To je demagogija i svima je to jasno.
"Bog iz mašine"
Inače, pohvalno je što se Milanović ne želi igrati, kako je rekao, "velikog i dragog Vođe" Sanadera koji je svojim pregovaračima davao naredbe da budu nepopustljivi, da bi onda on uletao u zadnji čas igrajući se Spasitelja, ali onaj koji je premijeru kazao da prestane koristiti latinske sentencije jer ispada kao da se pravi važan, morao bi mu reći i da one ne zvuče ništa bolje ni kad se prevedu.
"Obećanja unaprijed ne dajemo, ali vam obećajem..."
I, premijeru, još nešto – obećanja se ni ne mogu davati nikako drugačije nego unaprijed.