Nakon dva desetljeća obećavanja gotovo svih Vlada, od danas kreću prijave za nacionalnu naknadu za starije osobe, koja je poznatija kao "nacionalna mirovina". Tom naknadom se želi riješiti status brojnih starijih građana koji nisu ostvarili minimalne uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu (15 godina radnog staža). Zbog toga je osmišljen hibrid socijalne pomoći i mirovine u mjesečnom iznosu od 800 kuna.
Zahtjevi će se moći predati osobno u područnoj jedinici HZMO-a prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva, preporučeno poštom ili elektroničkim putem u sustavu e-Građani. Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe, koji stupa na snagu 1. siječnja 2021., osiguravaju se novčana primanja za hrvatske državljane starije od 65 godina života koji nisu osigurali prihod za starost i ne ostvaruju pravo na mirovinu. Isplaćivat će je HZMO preko poslovnih banaka, a prve isplate predviđene su u veljači 2021. za siječanj 2021.
Tko može ostvariti pravo?
Pravo na naknadu može ostvariti hrvatski državljanin s navršenih 65 godina života s neprekidnim prebivalištem u Hrvatskoj u trajanju od 20 godina. Uvjeti su i da osoba nije korisnik mirovine niti osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju te da njegov prihod i/ili prihod članova njegova kućanstva ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 800 kuna.
Pravo neće moći ostvariti korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu prema propisima o socijalnoj skrbi i korisnik usluge smještaja te osoba koja je sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja. Iznimno, korisnik prava na mirovinu i korisnik prava na zajamčenu minimalnu naknadu može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe pod uvjetom da se na njegov zahtjev obustavi isplata mirovine, odnosno utvrdi prestanak prava na zajamčenu minimalnu naknadu.
Nacionalna naknada za starije osobe osobno je pravo korisnika i ne može se prenositi na drugu osobu niti naslijediti, a ne može biti ni predmet ovrhe ili osiguranja. Ona će se usklađivati jedanput godišnje, počevši od 1. siječnja 2022., prema stopi promjene indeksa potrošačkih cijena iz prethodne godine u odnosu na godinu koja joj prethodi, a odluku o usklađivanju donosi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Iznimna opterećenost mirovinskog sustava
Povodom toga razgovarali smo o uvođenju nacionalne mirovine s ekonomskim analitičarom, dr.sc. Damirom Novotnyjem s Visokog učilišta Algebra. Na pitanje misli li da je to dobra mjera i što se želi time postići, Novotny kaže da su promjene u mirovinskom sustavu poželjne, ali upozorava da je sustav opterećen.
"Pa, gledajte, u nekim zemljama Europske unije postoji i nacionalni dohodak i nacionalna mirovina, oni ljudi koji imaju određeni broj godina, a nisu imali radnoga staža mogu u nekim zemljama dobiti mirovinu. Recimo u Njemačkoj s pet godina staža možete ostvariti neku mirovinu, a u Hrvatskoj ne možete. Znači tu bi svakako trebalo uvesti neke promjene u naš mirovinski sustav. Mi imamo veliki problem prvog stupnja mirovinskog sustava koji je opterećen ranije umirovljenima, dakle ljudima koji imaju nedovoljno radnoga staža, a koriste određena prava po posebnim zakonima, oni koji su ranije umirovljeni na početku tranzicije sa 50 godina. Jednostavno taj sustav je izrazito opterećen i pitanje je otkud novac za dodatne isplate. To opet mora ići iz proračuna jer jednostavno mirovinsko osiguranje ne prikupi dovoljno doprinosa da bi mogao sve pokriti. Sva ta prava koja su stavljena po općem mirovinskom zakonu i svim posebnim propisima", rekao je.
Novotny napominje kako mirovinski sustav svake godine ima manjka od 18 do 20 milijardi kuna. "Ne, novca jednostavno nema dovoljno za sva ta prava koja se pokušavaju, guraju praktički prema mirovinskom sustavu", rekao je te dodao da bi kriza izazvana pandemijom koronavirusa mogla dodatno otežati situaciju. "Pa naravno, čim padaju plaće, kao što ste vidjeli ovih se dana o tome razgovaralo. Do sada se masovno otpuštanje izbjeglo, odnosno masovni raskidi ugovora o radu jer je Vlada svjesno napravila tih nekoliko mjera da održi zaposlenost kakvom takvom do sada. Vidjet ćemo kakva će biti 2021. godina. Ali smanjivanje broja radnih mjesta, Hrvatska ovisi o toj uslužnoj ekonomiji, kao što znate, većina ekonomskih aktivnosti se kreće direktno u turizmu i još možda 15 do 20 izvan turizma, tj. povezano s turizmom. Tako da jednostavno nema dovoljno radnih mjesta koja stvaraju novu vrijednost, gdje se isplaćuju dohoci i gdje se mogu naplatiti doprinosi mirovinskom sustavu. Lako je dijeliti, samo je pitanje otkuda možete dijeliti novac. Ako nema stvorene vrijednosti, nema se što dijeliti. Možete se samo zaduživati, a onda se opet vraćamo na te stare pozicije, idemo se zadužiti da bismo mogli podijeliti."
Vrsta socijalne pomoći
Na pitanje misli li da je nacionalna mirovina neka vrsta socijalne pomoći, Novotny odgovara potvrdno. "Sve te mirovine koje se isplaćuju iz fonda, znači iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a nisu rezultat dugogodišnjih uplata, predstavljaju socijalnu pomoć. Svi po posebnim propisima, to su i branitelji i ranije umirovljeni i oni koji imaju beneficirani radni staž. Prosječna starost hrvatskih umirovljenika je 52 godine. Samo 18 posto korisnika mirovina ima puni radni staž. Sve drugo su ranije umirovljeni. Sve to su znači na neki način socijalne pomoći, jer jednostavno ti ljudi koji primaju takvu mirovinu, a nemaju određen radni staž, znači da je netko drugi morao odraditi za njih da bi oni mogli dobiti taj novac. Drugim riječima, to je solidarnost onih koji zarađuju s onima koji nisu zaradili.
Zbog toga se postavlja pitanje je li pravedno da netko tko je radio 14 godina i onaj tko nije ništa radio dobiju naknadu u istoj visini. "Pa naravno da nije. Parafrazirat ću profesora Hayeka, nobelovca, koji je rekao 'Cijelog života tražim tu socijalnu pravdu i ne mogu je pronaći'. Normalno je i u redu da mi koji smo radno aktivni pomažemo onima koji ne mogu raditi, koji nisu u stanju raditi, koji su hendikepirani. To je apsolutno u socijalnoj državi normalno, ali nije normalno ako oni koji su radno sposobni ne žele raditi. I tu je taj jedan veliki problem u hrvatskom društvu. Ako imate 52 godine, to je prosječna starost hrvatskih umirovljenika, znači da ima i puno mlađih, pa naravno da je većina tih ljudi sposobna raditi nešto, a nemate dovoljno radnih mjesta ili oni nisu motivirani za rad, ne žele prihvatiti neka radna mjesta. Tada imamo ozbiljan strukturalni društveni problem i to naravno nije pravedno.
Destimuliranje rada
Novotny smatra da će u tom kontekstu nacionalna mirovina destimulirati ljude da rade.
"To želim reći, ako vi povećavate stalno socijalna prava, tada ti naši sugrađani nemaju nikakav motiv da bi ulazili u sferu rada. Nitko ne želi raditi, naravno da nitko ne želi raditi. A opet s druge strane, to je medvjeđa usluga tim ljudima jer raditi se mora. Ne možete ne raditi, to djeluje negativno na vaše individualno psihičko zdravlje, ali i na socijalnu psihologiju, ukupnu psihologiju društva. To je negativno", smatra Novotny.
Naveo je primjer Švicaraca koji su prije nekoliko godina imali referendum o nacionalnom dohotku koji je odbijen. "Smatralo se da ljudi koji su zdravi i koji su radno sposobni trebaju na tržištu rada pronaći radno mjesto i pokušati raditi. Mi imamo nedostatak radne snage u brojnim sektorima, od poljoprivrede do građevinarstva. A s druge strane tjeramo ljude izvan sfere rada, tržišta rada s tim povećavanjima raznih socijalnih transfera. Hrvatska je zemlja koja ima najvišu razinu socijalnog transfera, dakle iz proračuna prema pojedinim grupama stanovnika, u Europskoj uniji. Nitko to nema", upozorava Novotny.
Pitanje siromaštva
Zanimalo nas je i kakav će utjecaj imati nacionalna mirovina na siromaštvo starijih, a Novotny smatra da je problematično i kako uopće definirati siromaštvo. "Pa to jedno i drugo nije povezano. Mi moramo vidjeti prije svega definiciju siromaštva. Govorimo sada, vrlo često dolazi iz jednog i drugog smjera političkoga spektra, da tako kažem, to je pitanje političke ekonomije zapravo, govori se o povećavanju nejednakosti, potrebi smanjivanja tih razlika itd. Ono što možemo vidjeti isto tako je da su naši sugrađani možda siromašni kad se govori o gotovom novcu, ali su bogati kad se govori o nekretninama. To je posljedica različitih ekonomsko-političkih povijesnih događaja još od prije 100 godina, od prve agrarne reforme, kada su veliki poljoprivredni posjedi u Slavoniji bili podijeljeni bezemljašima i oni su dobili neku zemlju, oni su vlasnici neke zemlje, pa više zemlja nikome ništa ne vrijedi. U Hrvatskoj 30 posto svih stambenih jedinica je neuseljeno, ne postoji. Oni koji su imali sreću da im se ta zemlja nalazi u recimo turistički atraktivnim područjima, oni su se obogatili", kaže.
"Prije nekoliko dana sam imao prilike vidjeti jednu transakciju u Općini Kršan u Istri kod Labina, pet hektara zemlje uz more je prodano za dva milijuna eura. U Slavoniji pet hektara vrijedi neusporedivo manje. Neki dan u Makadenovcu pored Donjeg Miholjca je bila jedna transakcija, kuća s okućnicom 11 tisuća kuna. Dakle, to je pitanje što je to siromaštvo. Siromašan je onaj koji ne može stvoriti nove dohotke. Mi danas imamo milijun i sto tisuća hektara obrađenih poljoprivrednih površina prema podacima Arkoda, a prije 100 godina, 1914. godine, zadnji podaci koje je akademik Stipetić objavio prije nego što je umro - tri i pol milijuna hektara obrađenih poljoprivrednih površina. Mi danas ne obrađujemo zemlju, a imamo je u vlasništvu i sad je pitanje vrijedi li ta zemlja ili ne. Je li čovjek koji ima 10 hektara zemlje, a ne obrađuje je, siromašan ili bogat. U Njemačkoj bi bio bogat, u Hrvatskoj je siromašan. To je pitanje definicije siromaštva. Najčešće smo skloni govoriti o siromašnim ljudima koji nemaju dovoljno financijskih dohodaka. Ali imate druge tipove imovine koju možete prodati ili na neki način monetizirati da dođete do novca. Tako da je to dosta kompleksno pitanje u Hrvatskoj koje ima svoje korijene, i ekonomske prije 100 godina, i antropološke i kulturološke", zaključio je dr. sc. Damir Novotny za Net.hr.
Koliki broj korisnika se očekuje?
Dr.sc. Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta u Zagrebu, kojemu je mirovinski sustav jedno od područja znanstvenog interesa, još je u rujnu za Net.hr rekao kako ne očekuje velik broj korisnika nacionalne naknade za starije.
"Čak i sama Vlada najavljuje manje od 20 tisuća korisnika u prvoj godini primjene, što je relativno mali broj, a čini mi se da bi konačni broj korisnika mogao biti i manji od ovih procjena. Za usporedbu, u Hrvatskoj ima više od 850 tisuća osoba starijih od 65 godina, a stopa rizika od siromaštva među njima je blizu 30 posto. Nacionalna naknada za starije u svojoj se svrsi zapravo preklapa sa zajamčenom minimalnom naknadom, tzv. socijalnom pomoći, koja se prilično uspješno isplaćuje kroz sustav socijalne skrbi i pokriva najsiromašnija kućanstva bez obzira na dob korisnika. Čak je i iznos sličan", kazao je tada Nestić.
Nestić je u rujnu za Net.hr ustvrdio da će naknada za starije osobe obuhvatiti neke nove korisnike jer su kriteriji za ostvarivanje prava na nju nešto labaviji od kriterija za zajamčenu minimalnu naknadu. Neki će, kaže, izabrati nacionalnu naknadu umjesto zajamčene minimalne naknade, jer nije moguće primati obje. "Ukupno gledajući, ne treba očekivati veći broj posve novih korisnika i zato će učinak na siromaštvo starijih osoba biti iznimno ograničen. Ne treba zaboraviti da se krenulo s vrlo ambicioznim najavama, da se govorilo o 'nacionalnoj mirovini', ali su s vremenom ambicije pale, a odustalo se i od riječi 'mirovina' jer su i stručnjaci i udruge umirovljenika bili protiv toga da se taj naziv koristi za ovaj instrument koji je u svojoj naravi socijalna pomoć", napomenuo je Nestić koji kategorički tvrdi da je naknadu za starije osobe trebalo izuzeti iz mirovinskog sustava.