Nijedan dosadašnji gradonačelnik Zagreba nije bio na vlasti toliko dugo kao Milan Bandić. Ali, posljednjih dana u Zagrebu se ne priča samo o pokojnome Bandiću, već i o Peri Pirkeru, koji je na čelu grada bio 60-ih godina prošloga stoljeća i u svega 4 godine mandata, tijekom kojih se dogodila i čuvena poplava 1964. godine, napravio doista puno toga.
U njegovo doba, kaže se u prilogu RTL Direkta, izgrađeno je 26.000 stanova, 35 škola, šest vrtića, pet tvornica, 30 kilometara nasipa i stotinu kilometara kanalizacije.
Holjevac 'odveo' Zagreb južno od Save
A Bandić će danas biti pokopan na Mirogoju pored još jednog poznatog gradonačelnika Zagreba, Većeslava Holjevca, koji se smatra vizionarom i najboljim u povijesti. U blizini, pod mirogojskim arkadama pokopan je i Milan Amruš, koji je u Zagrebu dao postaviti prve ulične lampe. Također i Vjekoslav Heinzel, koji je Zagreb učinio velegradom.
Holjevčev mandat trajao je za ono vrijeme dugih deset godina, a danas je on jedini gradonačelnik koji u Zagrebu ima spomenik. Ostao je upamćen po tome što je Zagreb "odveo" južno od Save.
"On je imao viziju da se Zagreb preskoči, da Zagreb ode na drugu stranu, i onda je izgrađen novi, moderni grad. Grad koji je trebao odgovarati ondašnjoj filozofiji društva, radničkog grada, industrijske aglomeracije i izgradio je ono po čemu je Zagreb bio jedna od fokalnih točaka na ondašnjoj europskoj karti. Dakle, Velesajam je bio daleko važniji nego što je granica ondašnje Jugoslavije, to je bilo mjesto susreta Istoka i Zapada, i to se događalo u Zagrebu", kazao je za RTL povjesničar Tvrtko Jakovina.
Pirker izgradio nasipe i 26.000 stanova
Holjevčev nasljednik Pero Pirker postao je gradonačelnik kada mu je bilo 36 godina. Godinu dana nakon što je stupio a dužnost, Zagreb se suočio s najgorom poplavom u svojoj povijesti. Pirkera to nije omelo da do kraja mandata napravi malo čudo: 30 kilometara nasipa, žičaru na Sljemenu, klizalište na Šalati, 26 tisuća stanova u samo četiri godine, Trnsko i Siget...
"Zapruđe, ali i ostatak Novog Zagreba, primjer su kako je generacija koja je stasala nakon Drugog svjetskog rata bila u stanju napraviti jedan moderni, humani grad u kojem je, za razliku od svega što imamo danas, bilo sedam kvadrata zelenog na jedan kvadrat stambenoga prostora", napominje Jakovina.
No, i puno prije bilo je gradonačelnika s vizijama. U arkadama je pokopan i Vjekoslav Heinzel, najpoznatiji gradonačelnik iz 20-ih godina prošloga stoljeća, upamćen po velikim razvojnim projektima zahvaljujući kojima se grad značajno proširio.
"Početak izgradnje tržnice Dolac ili izgradnja kompleksa Klaonice u ulici koja nosi njegovo ime, a koja ga je inače stajala gradonačelničke pozicije. Osim povjesničara, malo tko zna da je on zbog korupcijske afere vezane za klaonicu morao odstupiti s mjesta gradonačelnika", kaže Dragan Damjanović, povjesničar umjetnosti.
Amruš 'doveo' javnu rasvjetu i izgradio Kolodvor
Prije njih Milan Amruš dao je izgraditi Glavni kolodvor i uspinjaču te javnu rasvjetu, a Adolf Mošinski je na prijelazu stoljeća bio zaslužan za prvi kanalizacijski sustav te gradnju HNK.
"Mi danas niti ne znamo kojoj je stranci pripadao koji gradonačelnik, ne znamo kako je došao na vlast, ne znamo ni kako je realizirao određene projekte, ali ono što znamo i što je bitno jest koje je projekte realizirao i koliko su se ti projekti pokazali korisnima za građane Zagreba", kaže Damjanović.
No ima gradonačelnika koji su upamćeni po lošim stvarima. Recimo, gradonačelnik iz vremena NDH, Ivan Werner, naredio je 1941. godine da se uništi zagrebačka sinagoga.
Jedog gradonačelnika pamtit će se po tome što je dosad jedini koji je po porfoesiji bio glumac, a čak je i lgumio gradonačelnika, ali ne Zagreba, nego Splita. To je Boris Buzančić, prvi gradonačelnik Zagreba u samostalnoj Hrvatskoj, koji je u seriji Velo misto glumio "poteštata". No, nijedan od njih gradom nije vladao duže od Bandića.
