Nismo ni šlape raspakirali u Katowicama, a već se ušuljala nervoza. Već nakon dva kola, a još je dva tjedna rukometa pred nama. Navijači razapinju Alilovića, svi smo opet izbornici, a Norvežani slave, pišu europski mediji, skalp desetljeća. Ponudili smo im, uzeli su i jako su zahvalni, utrčali su sinoć na teren kao da su postali europski prvaci.
Toliko se puta uoči prvenstva spominjala 5-1 obrana, u analizama smo čuli kako Skandinavci ne znaju igrati protiv nje, no ta obrana u Katowicama ne igra kao jedno. Nije pokretljiva, nije zgusnuta, puno je tu ostavljenog prostora. Kada su krateri vidljivi, onda i Alilović ostane na nuli, a kada je Mirko na nuli a lopte zapetljane u mreži onda nema ni naše specijalke - kontre i polukontre. Oko 20 pogodaka primili smo sa norveške vanjske linije kroz srce obrane.
Je li Babić trebao vratiti naše tornjeve u 6-0, je li trebao riskirati, mijenjati, vikati, zvati time out prije, zasigurno razmišlja i on sam i valjda su neke pouke izvučene. Za neke veće analize je još prerano, skupina u Katowicama može se rasplesti savršeno za Hrvatsku.
Sva sreća da ćemo prije početka utakmice s Islandom, znati rezultat okršaja Bjelorusija - Norveška. No čudno je to. Pobijedi Bjelorusija: možemo u drugi krug s punim plijenom 4 boda ili ako izgubimo pakiramo kofere. Ako Norvežani pobijede, prolaz je siguran, no s koliko bodova - dva ili nula. Kombinacije od kojih vam se sigurno vrti u glavi, no zato je i zanimljivo.
Sredstva za smirenje mnogo smo puta popili s rukometašima i Hrvatska se uvijek znala čupati iz tih trilera mirnoćom i individualnom kvalitetom, i to je sinoć nedostajalo. Još ništa nije gotovo, Hrvatska je i dalje prva u skupini i ovisi o sebi.
