Sudski epilog dobio je slučaj težak tri i pol milijuna kuna koliko je vrijedila pošiljka tri kontejnera oružja što ga je Major, preko svoje tvrtke Major i Major, prodao tvrtki Century Arms Inc. iz američke savezne države Georgije. Nepravomoćna presuda što ju je nedavno donio Prekršajni sud u Zagrebu kaznivši Majora zbog isplate s računa druge tvrtke Major i partneri, koja je bila u blokadi, otkriva polemičke poteze ovog trgovca oružjem koji već godinama figurira kao jedan od nezaobilaznih posrednika u transferima oružja iz Hrvatske u inozemstvo.
Kupio oružje od Ministarstva unutarnjih poslova
Naime, Ernest Major je još 2001. godine dogovorio s Ministarstvom unutarnjih poslova otkup zastarjelog i suvišnog oružja. Učinio je to preko tvrtke Major i Major koja je tada bila aktivna. Ponudio je da će oružje otkupiti za tadašnjih 1,2 milijuna maraka. Međutim, isporuka je zapela već na samom početku, zbog čega je oružje ostalo u MUP-ovu skladištu još godinama.
Prema prvotnom ugovoru upravo je MUP trebao osigurati izvozne dozvole, no naknadno je ta obveza prebačena na Ministarstvo gospodarstva koje je postalo krovno tijelo za kontrolu izvoza oružja.
Još 2002. godine, dakle baš nekako u vrijeme kada je Major krenuo u realizaciju isporuke oružja za SAD, Hrvatska je kao dio svoje Strategije nacionalne sigurnosti, usvojene u ožujku, izrazila spremnost i interes za pristupanje međunarodnim aranžmanima i režimima koji kontroliraju izvoz oružja i robe dvojne namjene. Zato se procedura izdavanja dozvola postrožila što je Majoru u tom trenutku predstavljalo prepreku za nastavak kupoprodaje.
Kasnije će se olako pravdati da je Ministarstvo gospodarstva odbijalo izdati mu dozvole, izmišljajući razloge zbog kojih to ne može učiniti.
Evo što je Major tvrdio na sudu
'Činjenica je da je MUP kao državno tijelo prodao oružje i za to primio novac, dok je drugo državno tijelo – Ministarstvo gospodarstva – neizdavanjem dozvola onemogućilo izvoz tog istog oružja. Neko vrijeme pokušavao sam ga prodati preko Agencije Alan, no to nije realizirano.
Cijelo to vrijeme sumnjičilo me se da se radilo o nekom fantomskom poslu kojeg uopće nije bilo', objašnjavao je Major što se sve događalo u idućih 11 godina otkako je sklopio ugovor s MUP-om.
U međuvremenu preko druge svoje tvrtke Major i partneri pokušava dobiti dozvole za izvoz ovog oružja. U ožujku 2009. ta je tvrtka od Ministarstva gospodarstva ponovno dobila odbijenicu. Uskraćena im je dozvola za izvoz rabljenih revolvera i pištolja u Crnu Goru.
Sumnjivi kupci oružja iz Hrvatske
Kad nije uspio sam Major je pokušao oružje prodati preko Agencije Alan, državne tvrtke za trgovinu oružjem i vojnom opremom. Sklopio je s njom 21. travnja 2010. godine ugovor u prodaji oružja što ga je rashodovao MUP. Tim ugovorom Agencija Alan trebala je biti posrednik između Majora i potencijalnih kupaca. Među njima su bili naznačeni Century iz SAD-a, CPR Impex iz Srbije i Nuova Jager iz Italije.
Ova posljednja se prije četiri godine našla u središtu skandala jer su karabinjeri upali u nju i zaplijenili oružje za koje se sumnjalo da je nezakonito uvezeno. I CPR Impex tamošnji mediji povezuju sa sumnjivom prodajom naoružanja.
Međutim, ovaj ugovor nije realiziran. Još iste godine, 22. rujna 2010., iz Agencije Alan šalju Majoru odluku o raskidu ugovora. U obrazloženju je stajalo da se ugovor raskida zbog nemogućnosti ispunjenja ugovornih obveza. Major je, tvrdi, tražio dodatna pojašnjenja, no nikada ih nije dobio.
Komisiona prodaja oružja
Novi negativan odgovor Major od Ministarstva gospodarstva dobiva 27. prosinca 2011. kada ga obavještavaju da Major i partneri ne može preko tvrtke Major i Major dobiti dozvole za izvoz, niti realizirati komisionu prodaju, jer ta tvrtka nije upisana u Očevidnik pružatelja usluga.
Ipak, početkom 2012. godine Major dobiva sve potrebne dozvole, te u srpnju prodaje pištolje i revolvere Amerikancima. Isti dan, 9. srpnja 2012., prema sudskim dokumentima, stižu mu tri uplate iz SAD-a. Tvrtka Cenruty Arms Inc., uplaćuje najprije 1.106.637 kuna, zatim još 1.107.826, te na kraju 1.341.476 kuna. Tvrtka Major i partneri bila je u to vrijeme u blokadi, no Major s njenog računa ipak prebacuje novac na račun tvrtke Major i Major. Te transakcije pokriva dvije godine kasnije ugovorima o cesiji.
Je li država kriva za ovaj skandal?
'Sve to što sam napravio nije bila moja krivnja, već odgovornost Ministarstva gospodarstva i MUP-a. Prisilili su me da radim kako su oni dogovorili, po onoj staroj narodnoj: Veži konja gdje ti gazda kaže', izjavio je lakonski na sudu Major.
Sada je zbog svojih nezakonitih poteza i prebacivanja novca iz tvrtke koja je bila u blokadi, kažnjen zbog kršenja Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. On kao direktor i njegova tvrtka Major i partneri dobili su zajedno deset tisuća kuna novčane kazne. Obje ove Majorove tvrtke u međuvremenu su otišle u stečaj.
