Poznato je koliko ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić voli kameru i kako mu je stalo da svaki potez u kojem ministarstvo koje on vodi ima nekakvu značajnu ulogu bude zabilježeno u medijima. Stoga zvuči gotovo nevjerojatno da tog četvrtka, 21. prosinca 2018., dakle, uoči Božića, kada je u njegovo ministarstvo pozvano na radni sastanak više desetaka načelnika i gradonačelnika iz "njegovih" slavonskih gradova i općina nije osjetio potrebu zabilježiti taj gotovo masovan skup.
Zapravo, još je neobičnije da na tom impozantnom skupu vodećih ljudi iz više desetaka općina i gradova ministar Tolušić osobno čak nije niti bio. Tolušić je, primjerice, tog dana nazočio prezentaciji "samohodnog iverača", skupocjenog stroja koji od šumske sječke radi iskoristivu sirovinu, te je ovjekovječeno niz njegovih nasmiješenih fotografija pred golemim strojem u koji su investirale Hrvatske šume. Veliki sastanak s desecima načelnika i gradonačelnika u Ministarstvu poljoprivrede dotle je vodio državni tajnik, Tugomir Majdak.
Na veliki, hitni, sastanak u Ministarstvu poljoprivrede pozvani su načelnici i gradonačelnici svih gradova i naselja u kojima Agrokorove tvrtke imaju koncesije na državno zemljište, a osim Majdaka, na sastanku je bio prisutan i Vlado Čondić Galinčić, savjetnik za poljoprivredu iz Agrokora, čovjek koji je radio u Agrokoru još u vrijeme Ivice Todorića, ali je kasnije ostao u timu izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka, a potom i Fabrisa Peruška. Sastanku su nazočili i predstavnici DORH-a.
Ministar Tolušić i njegov državni tajnik Tugomir Majdak
Prepuštanje zemljišta aneksom ugovora
Načelnicima i gradonačelnicima se htjelo jednostavno objaviti da bi oni trebali potpisati anekse na ugovore o koncesiji za državno zemljište koje su Agrokorove tvrtke (primjerice, Belje, Vupik, PIK Vinkovci itd.) dobile na dugogodišnje korištenje pod povoljnim uvjetima još u vrijeme Ivice Todorića, tako da ti ugovori jednostavno postanu važeći za nova trgovačka društva, sljednike onih iz "starog" Agrokora. Dakle, da ti ugovori o koncesiji koje su dobili Belje, Vupik itd. ostanu i dalje važeći za "nova" trgovačka društva nastala nakon nagodbe: za Belje plus, Vupik plus itd.
Prema neslužbenim informacijama iz Ministarstva poljoprivrede, sve se trebalo na brzinu riješiti u tom predbožićnom raspoloženju, ljudi, načelnici iz provincije, iz dubine Hrvatske, "jednostavno" su trebali kimnuti glavom i potpisati to što im se s tako visokih razina – Ministarstvo poljoprivrede- Agrokor - DORH! - sugerira, ali ne, nije prošlo na način na koji su kreatori sastanka zamislili, a vjerojatno i ministar osobno, koji se odlučio skloniti u sigurnu sjenu "samohodnog iverača" i prepustiti da te "tehnikalije" odradi državni tajnik.
Marko Miličević, načelnik Ivankova (nezavisna lista), bio je jedan od prisutnih na sastanku, te u razgovoru za Net.hr objašnjava da su im govornici iz Ministarstva, DORH-a i Agrokora, tvrdili da bi upravo oni, na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je donesen u ožujku 2018., prema članku 41. (kojim je definirano što se zbiva u slučaju zatečenog "zakupa") trebali potpisati anekse na postojeće ugovore koje su predstavnici Agrokorovih tvrtki ranijih godina mahom sklapali s mnogo "krupnijim ribama", ili ministrima poljoprivrede osobno, ili s Agencijom za raspolaganje državnim zemljištem (koja je u međuvremenu ugašena).
'Odmah mi je zazvonio alarm'
Prema novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu raspolaganje državnom zemljom opet je vraćeno u nadležnost lokalnih uprava i samouprava, ali činjenica jest da postoje različita tumačenja što Zakon kaže o zemljištu koje je već pod zakupom, odnosno dodijeljeno na dugotrajno korištenje koncesionarima. Predstavnici Ministarstva poljoprivrede, DORH-a i Agrokora zamislili su, dakle, da bi "lokalci", samo trebali "potvrditi" nešto što je ranije dogovarano na višim razinama.
Načelnik Miličević otvoreno govori da je njemu odmah zazvonio alarm, a kaže da su i mnogi drugi u ozbiljnoj diskusiji upozorili da bi se tim potezom njima lokalno moglo otvoriti mnogo problema i da je nelogično da se očekuje od njih taj potez. Miličević se poziva i na članak 98. istog Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji obrazlaže da će se zakupi koji su doneseni na temelju ranijih zakona i dalje voditi po tim "starim" zakonskim rješenjima. Konkretno, on je predložio da potpisivanje aneksa bude u nadležnosti onih institucija koje su potpisale prve ugovore s Agrokorovim tvrtkama. A to je najčešće bilo upravo Ministarstvo poljoprivrede.
Konkretno, u općini Ivankovo, on ima dva velika ugovora za koncesije s tvrtkama iz Agrokora. Tvrtka "Vinka" ima ugovor o koncesiji za 470 hektara, potpisan 2007. godine na 40 godina, a PIK Vinkovci, 2010. godine, za 270 hektara potpisan na 50 godina. Oba ugovora potpisao je tadašnji ministar poljoprivrede Petar Čobanković.
'Neprihvatljivo mi je potpisati takav aneks'
"Meni je neprihvatljivo da potpisujem aneks na dokument koji je nekoć potpisao ministar pod određenim uvjetima. Ti ugovori su se trebali sklapati na temelju određenih programa i sigurno je nužno da se prije prijenosa na novu pravnu osobu provede kontrola jesu li ti programi ispunjeni, ima li kakvih nejasnoća, dugova itd. Osobno smatram da bi taj delikatan posao trebao ostati u domeni Ministarstva poljoprivrede, oni bi morali istražiti jesu li ugovorne obaveze ispunjavane, neka na teren izađe i inspektorat, a onda neka ministar svojim potpisom ovjeri anekse i preuzme odgovornost", komentira situaciju načelnik Ivankova Miličević.
Također upozorava na problem različitih cijena po hektarima zemljišta koje su ugovorene u pojedinim ugovorima. Postoje značajna odstupanja, u nekim ugovorima su znatno niže cijene zemljišta nego što se sada traži od drugih tvrtki ili OPG-ova, i mnogim načelnicima i gradonačelnicima je neprihvatljivo da stave potpis na takve ugovore. "Kako ćete vi ljudima objasniti da mi prihvaćamo cijene koje je dogovorio Čobanković za tvrtke u Agrokoru, a da ćemo mi njima sada tražiti više cijene?", upozorava Miličević.
Stipan Šašlin (HDZ), načelnik baranjske općine Draž, na svom primjeru objašnjava značajnu razliku u cijeni zakupa: tvrtka "Belje" koja u njegovoj općini ima više od tisuću hektara zemljišta u zakupu ima znatno manje cijene nego što plaćaju obični poljoprivrednici, odnosno OPG-ovi. "Za njih od 300 do 600 kuna po hektaru, a za OPG-ove je po 1300 kuna po hektaru. Kako to pravdati? Zbog nižih cijena koje su prije potpisali ministri za Agrokorove tvrtke naš općinski budžet godišnje gubi oko milijun kuna. Što se mene tiče, bilo je neprihvatljivo potpisati takve cijene", kaže Šašlin. Osim toga, radi se o odlukama za koje bi načelnici morali sazvati Općinska vijeća i posve je neizvjesno kako bi reagirala Općinska vijeća.
Država bi i u novom Agrokoru željela ugovore o zemljištu kakve je imao Ivica Todorić
Nije prošlo kako je Ministarstvo željelo
"Pokazalo se da svi okupljeni načelnici i gradonačelnici razmišljaju vrlo slično, da smatramo kako je neodgovorno da se potpisivanje aneksa prebacuje nama. Zakonski akti nisu usuglašeni i previše je tu nejasnoća. Osim toga, zanima nas što se smjera s tvrtkama koje posluju na našem području? Konkretno, za naš kraj, nije svejedno, tko će u budućnosti upravljati Beljem", komentira načelnik Draža Stipan Šašlin.
I načelnik Ivankova kaže da je svima koji su sudjelovali na sastanku nedostajalo ozbiljnih informacija o tvrtkama koje posluju na njihovu području. Drugim riječima, ako se već traži od njih da "samo daju potpis", mogu li oni znati nešto više o sudbini tih tvrtki nakon promjene vlasničke strukture u Agrokoru? Te informacije nisu mogli dobiti na sastanku i to je ono što nesumnjivo brine mnoge lokalne čelnike na čijem području posluju Agrokorove tvrtke.
Ukratko, sastanak na kojem se očekivalo brzo slamanje lokalnih čelnika nije prošao onako kako su htjeli u Ministarstvu. I predstavnici DORH-a i Ministarstva poljoprivrede obećali su nastavak komunikacije "pisanim putem", posebno, da će dostaviti sva tumačenja zakona. Do danas, kažu Šašlin i Miličević, ništa nije stiglo.
Visoka politika upravlja navodno privatnom tvrtkom
Istodobno, objavljeno je da postojeće Agrokorove tvrtke postaju "plus" tvrtke. Dakle, da su u Sudski registar upisani novi pravni subjekti. Nije poznato je li im netko drugi potpisao anekse za ugovore o koncesiji, ili će se još razgovarali s lokalnim čelnicima. No, moglo bi se reći, možda, da nove tvrtke, primjerice PIK Vinkovci plus, upravo koriste zemlju za koju nemaju legalne papire, zemlju koja glasi na PIK Vinkovce - bez plus. Što kaže DORH ako Belje plus sada malo nelegalno posluje na zemlji za koju je ugovor dobilo staro Belje?
Na žalost, na upit Net.hr-a upućen Ministarstvu poljoprivrede stigao je tek šturi odgovor: "U Ministarstvu poljoprivrede redovito se održavaju sastanci s predstavnicima koncerna te drugih nadležnih institucija oko implementacije nagodbe 4. ožujka 2019. godine. Sastanci su vezani uz deklariranje proizvoda i sljedivost hrane (koju su subjekti u poslovanju s hranom dužni osigurati), zakup državnog poljoprivrednog zemljišta te provedbu prava na plaćanja potpore u poljoprivredi."
Ovaj slučaj također pokazuje još jednu boljku nove pretvorbe Agrokora: praksa upravljanja navodno privatnom tvrtkom, Agrokor, iz visoke politike, ovaj puta Vlade RH - i dalje se nastavlja. U rješavanje koncesionarskih ugovora tvrtki iz sastava "novog" Agrokora izraslog na temelju nagodbe koju je dogovorila privremena uprava uz pomoć zakona skrojenog u uredu premijera, uplelo se ovaj put Ministarstvo poljoprivrede, uz asistenciju DORH-a!
Da se drži do tržišnih principa i novog zakonskog okvira, onda bi se tvrtke sljednice pustilo da same pregovaraju o uvjetima koncesije s lokalnim samoupravama. No, izglednije je da će se sve ovo nastaviti kuhati političkim putem, te će se nova rješenja za pogodovanje "novom Agrokoru" opet izgleda tražiti uz pomoć Banskih dvora.
