Početkom listopada 1991. počeo je istjecati zadnji tjedan tromjesečnog moratorija na odluke o samostalnosti odcjepljenju Hrvatske od dotadašnje Jugoslavije, koju je Sabor donio 25. lipnja 1991., a napetosti su rasle.
Napad na Zagreb sa 70-80 aviona
U pismu Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ iz 1. listopada 1991. predsjedniku RH, Vladi RH i HV-u, JNA je zahtjevala siguran prolaz za povlačenje jedinica JNA s cjelokupnom tehnikom i imovinom te članova njihovih obitelji. Hrvate se upozorava da će za svaki napadnuti i osvojeni objekt JNA biti odmah “uništen po jedan objekt od vitalnog značenja za RH”, prenosi Večernji list.
Već idući dan, 2. listopada tzv. krnje Predsjedništvo SFRJ, koje su tada činila samo četiri člana (Srbija, Vojvodina, Kosovo i Crna Gora), podržalo je uvođenje izvanrednog stanja, odnosno proglašavanje “stanja neposredne ratne opasnosti”.
Prema planu općeg napada, Zagreb je trebao biti napadnut jugoslavenskom ratnom avijacijom u tri borbena leta, a uz sudjelovanje 70-80 aviona. Prioritetni ciljevi bili su im: Banski dvori, MUP, Hrvatska radiotelevizija, Hrvatska pošta i telekomunikacije, Toplana.
Gorbačov intervernirao
Franjo Gregurić, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva kaže kako je intervenirao kod sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, da “pokuša spriječiti svojim utjecajem u Beogradu" opći napad na Zagreb. Po svemu sudeći, Gorbačov je uspio spriječiti opće razaranje glavnog grada no 4. listopada, jugoslavensko ratno zrakoplovstvo ipak je raketiralo TV odašiljač na Sljemenu, što je dovelo do privremenog prekida emitiranja zagrebačke televizije.
Idući dan, (KOS) doznaje da će se savezni premijer Ante Marković , putujući preko Mađarske, u Zagrebu sastati s Franjom Tuđmanom. Tako će se u jednoj zgradi naći (još uvijek formalni) predsjednik predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić, savezni premijer Ante Marković i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Doznali su datum, vrijeme i mjesto sastanka.
Informator tadašnje tajne službe RH (Službe za zaštitu ustavnog poretka – SZUP) iz Beograda 6. listopada javlja kako se planira atentan na Tuđmana. U Zagrebu je upozorenje shvaćeno ozbiljno pa je tu noć, sa 6. na 7. listopada, Tuđman prvi put proveo u skloništu, tunelu ispod Gornjega grada.
'Generalna proba' za napad
Ratno zrakoplovstvo JNA u nedjelju 6. listopada i u ponedjeljak 7. listopada 1991. bilo je izrazito aktivno na nebu iznad Hrvatske. U nedjelju je napadnuto zagrebačko predgrađe Lučko i vojarna zrakoplovne grupe Glavnog stožera Zbora narodne garde u njemu sredstvima istovjetnim onima koja su korištena u napadu na Gornji grad, pa je to, prema nekim pretpostavkama, bila “generalna proba” za Banske dvore.
Tijekom ponedjeljka na području Zagreba oglašeno je sedam zračnih uzbuna. Već u 4.30 Operativnom centru GS HV-a dojavljeno je polijetanje s aerodroma u Puli, a u 14.47 proglašeno je peta uzbuna za područje Zagreba. U 15.01 sati, uslijedio i napad na Banske dvore. Nekoliko sati prije, hrvatska vojska je osvojila ključno središte veze i radarsku postaju JNA u Velikoj Buni kod Zagreba, i vjeruje se kako se vrh zbog toga odlučio na brzu odmazdu.
Sam napad planiran je tako da se prije svega djeluje razornim udarnim valom i krhotinama rasprsnutog tijela fugasne bombe Mk-82, što upućuje da se nije išlo na rušenje zgrade Banskih dvora, nego na likvidiranje svih zatečenih osoba izuzetno visokim tlakom nastalim u detonacijskom valu poslije eksplozije.
Spasio ih Tuđmanov temperament
Tijekom sastanka u Banskim dvorima Tuđman je stalno apelirao na hrvatstvo Markovića, ali i na činjenicu da mu je posao uzaludan jer će ga u Beogradu istisnuti. No, Marković mu je odgovorio da se vraća u Beograd. Na kraju, ljutit, Tuđman je ustao, pljesnuo dlanom po stolu i rekao: “Evo, takvi su Hrvati, čak i u ovakvim prilikama nesložni!” i otišao iz dvorane. Za njim su slijedili i ostali. Tuđman je zvao u svoj kabinet na kavu, što je spasilo i njega i ostale, jer da su nastavili diskutirati u Svečanoj dvorani, svi bi stradali.
Predsjednikov kabinet, s obzirom na to da se nalazio u istočnom dijelu zgrade i dalje od središta eksplozije, pretrpio je osjetno manja oštećenja. Nakon svladanog prvotnog šoka, predsjednik je s gostima i suradnicima otišao u sklonište Banskih dvora, a potom opet u tunel podno Gornjega grada.
'Ante, zar ti ovo nije dovoljno'
Drugog su se dana preselili u Vilu Zagorje na Pantovčak, koja je tada bila neuređena.
"Tamo su s nama bili njegovi tjelohranitelji i imali smo jedan telefon s brojem istim kao i u uredu, za slučaj ako bi došlo do rata. Ali tu se boravilo samo tu večer. Znam da je tu večer zvao i Gorbačov, bilo je i drugih ozbiljnih poziva i vidjelo se da je stvar ozbiljna", prisjeća se Zdravka Bušić, tadašnja pročelnica ureda predsjednika, i dodaje: "Tada je predsjednik rekao Markoviću: ‘Ante, zar ovo nije tebi dovoljno što se događa?’."
Samo ubrzali raspad SFRJ
JNA je odmah demantirala bilo kakvu organiziranu akciju protiv Tuđmana, Markovića i Mesića. Iz Beograda su naložili istragu kako bi vidjeli nije li neki pojedinac pilot krenuo u neki osvetnički pohod, no sve se svodilo na optuživanje Hrvata da su sami podmetnuli eksploziv.
No namjera je bila očita: ubiti Markovića, pa optužiti Hrvate da su ubili jugoslavenskog premijera, predsjednika predsjedništva Mesića pa izvršiti vojni udar i odmazdu. Plan je propao i samo požurio Hrvate da dan poslije raskinu sve veze s Jugoslavijom.
Idući dan, u zgradi Ine u Šubićevoj ulici, gdje su zastupnici i novinari prevezeni iz zgrade na Markovom trgu kako bi izbjegli opasnost od vojnih napada, Hrvatski sabor je jednoglasno raskinuo sve državno-pravne veze sa SFRJ.
