Priča prva: NEMA SRBA I HRVATA HAJDUKA I DINAMA
s neistomišljenicima ne polemiziram
ova tvrdnja vuče na oksimoron jer kako polemizirati s istomišljenicima pa daj da objasnim
s neistomišljenicima ne polemiziram jer npr. kako svećeniku objasniti da nema Srba i Hrvata navijaču da nema Hajduka i Dinama da postoje tek Sedlar i Žilnik Prljavci i Goribor u krajnjoj liniji Aralica i Karakaš
s neistomišljenicima ne polemiziram volim tek tu i tamo otići na ručak s istomišljenicima pa kad naručimo grah ući u finu polemiku o nijansama je l' prejaka zaprška treba li više luka je l' vojnički bolji eto o takvim temama polemiziram međutim ako u tvojem stajalištu naslutim pretjeranu rezolutnost zovem konobara naručujem kavu i palim jednu iz Rovinja
Priča druga: SLOBODA
kada vrtim priču o slobodnim javnim medijima i neslobodnim privatnim naljutim kolege koji rade kod gazde pa im se moram ispričavati
dobro u pravu ste počesto pojednostavljujem hipotetički bi u javnim medijima trebalo biti više slobode
ali (ko što jedan lik reče) i ta sloboda šta da radim s njom daj ti meni razloga da živim
Priča treća: ŠVEDSKA
histerična i naoružana gađa čovjeka koji u parku šeće psa
jeste vi normalni zar nećete počistit za psom to je kultura
potpuno miran on joj se zahvali na pitanju nije ni važno što joj je odgovorio čovjek se zahvalio na pitanju pa je potpuno razoružanu ostavlja da šuti na balkonu i polako se ne okrećući povlači u stan ko poražena vojska nakon bitke
jebote Švedska! kaže mi cura kad joj prepričam viđeno tebi nikad neće usfalit tema za pisanje
Priča četvrta: SAN
već drugu noć nikako sna to uznemiri čovjeka ponoć, jedan, dva
razmišljam što će biti ako do kraja života ne zaspim može li to tako kako zaspati mogu miješati pivo i praxitene ko Mandić il probati s crnim vinom
popih ga tri deci na eks ništa tek muka
o snovima znam sve manje o vinima pomalo učim zove se Bardolini Lambreti ima odvratan okus crnu etiketu sa zlatnim rubovima i možeš ga kupit u Ipercoopu
Priča peta: TATA
ona me zove na zabavu a zatim skrećemo na priču o roditeljstvu i kako eto kćeri više vole očeve nego majke
kaže da je tata nedavno umro i sjeti se slike kada je bio potres u Banjoj Luci mama je istrčala na balkon a tata skočio u sobu i spasio dvomjesečnu curicu
držao ju je u naručju cijelo vrijeme čvrsto priljubljenu nosio niz stepenice koje su se suludo tresle a kada su izašli van visoko je dignuo i dobio osmijeh i vratio osmijeh i dobio
dođe mi da je pitam kako se boriš s tim što nema tate
Priča šesta: TEČEKI
i jutros se pitam mogu li oni nositi ormare kao što su nekad nosili
pri čestim seljenjima naime oni su uvijek bili tu sa snažnim rukama i plećima na koja su stavljali regale i otomane spretni ljudi spremni pomoći kojima je stara nakon odrađenog posla obavezno nudila vruć burek
mjeru svog odrastanja često sam određivao prema njihovoj sposobnosti da i dalje pomognu kada treba nešto nositi zato jer su me tada uglavnom pošteđivali od posla uz riječi mlad si, naradit ćeš se
i kada sam se jutros zapitao mogu li oni i danas nositi ormare kao što su nekad nosili dobro sam znao da je jedan na Mirogoju drugi na Miroševcu, a treći na Markovu polju al' eto htjelo mi se malo biti mlad malo biti pošteđen i jesti onaj majčin burek za koji su uvijek tražili jogurt više
eh, moji dobri tečeki teček Branko, teček Duško i teček Josip nema vas zemlja
Priča sedma: KONCERT
šta dobiješ na koncertu
najčešće ništa gužvu i pivo
a kad se u nedjeljno poslijepodne zavališ u fotelju staviš onu stvar od Jinxa Šmiramo i foliramo odvrneš pojačalo na 14 nakon par slušanja stihova "da li mislimo isto dok se lako njišemo" na trenutak ćeš otići u kupaonicu pogledat se u ogledalo i vidjeti lice s odgovorom
