Povodom skorašnjeg koncerta Iggyja Popa i njegove legendarne proto-punkerske bande The Stooges odlučili smo se prisjetiti nekolicine onih čiji je talent usporediv samo s istinski nevjerojatnom izdržljivošću, „genom za preživljavanje“ toliko jakim da bismo ih, gotovo bez ikakvog pretjerivanja, mogli proglasiti jačima od smrti te im čak pripisati i nadnaravne sposobnosti.
Iggy Pop i Stoogesi na sceni su se pojavili krajem šezdesetih te skoro preko noći počeli predstavljati čistu suprotnost i ispisivati smrtnu presudu hipijevskim idealima o ljubavi i harmoniji. Dok je većina pjevala o miru i duhovnom samootkrivenju, Iggy je urlao „kako želi biti njezin pas“, a vlastite koncerte redovno je završavao prekriven krvlju i ozljedama koje bi drugima zagarantirale višetjedni boravak u bolnici. Nafilan valjda svim postojećim drogama, na pozornici se rezao bocama i slomljenim palicama za bubnjeve, na jednom je nastupu pokušao roniti „kroz staklo“, a na drugom se s njim obračunalo desetak pripadnika lokalne motociklističke bande, ostavivši ga u nekom jarku, izbodenog i naguranog u vreću.
Negdje 1973. godine, odlučio se preseliti u Los Angeles, gdje je, preko noći potrošivši ono malo ušteđevine, ubrzo pao do samoga dna i živio poput nekog beskućnika. Tih dana, redovno ste ga mogli sresti kako potpuno rasturen svim i svačim spava nasred ulice, a predoziranja heroinom postala su sastavni dio njegove svakodnevnice. Kroz nekoliko mjeseci završio je u ludnici i, kada se očekivalo kako je priča o Iggyju Popu došla do svog neizbježnog, tragičnog završetka, iz umobolnice ga je izvukao David Bowie i spasio mu karijeru koju uspješno gura sve do današnjih dana. Da je taj čovjek zaista neuništiv, moći ćete se uvjeriti na predstojećem INmusicu kada će se ponovno penjati po zvučnicima, skakati u publiku i pretrčati broj kilometara ravan onom s nogometnih treninga. Imajte na umu i da je već odavno zagazio u sedmo desetljeće života.
U vrijeme najveće Iggyjeve autodestrukcije, s druge strane Atlantika pojavio se Ozzy Osbourne, predvodnik i pjevač Black Sabbatha, benda koji je stvorio heavy metal. Već sredinom sedamdesetih, članovi grupe bili su toliko navučeni na kokain i heroin da su jedva mogli svirati, a ono što se događalo Ozzyju nakon što je otišao iz Sabbatha zaista spada u kategoriju „vjerovali ili ne“.
Jednom prilikom tako se našao u neposrednoj blizini avionske nesreće te ga je poveći dio zrakoplova pogodio direktno u glavu. Drugom zgodom, na bini je odlučio odgristi glavu šišmišu i završio s infekcijom toliko gadnom da ga je umalo stajala života. Pridodamo li tome i količinu alkohola dovoljnu da potopi manji grad, shvatit ćemo koliko je nevjerojatno da je Ozzy ne samo još uvijek među nama, već je u posljednjih 20-ak godina postao i reality zvijezda te čak i česti gost na gala-večerama američkih predsjednika.
Njih dvojica, međutim, nisu ni do koljena „najrazvaljenijem od najrazvaljenijih“, kralju svih rock'n'roll junkieja Keithu Richardsu. U sedamdesetima izgledao je kao „smrt na dopustu“, a umjesto doručka, dane je započinjao koktelom heroina i kokaina toliko snažnim da bi u sekundi usmrtio i najokorjelije ovisnike. Njegov tipičan provod trajao je otprilike četiri dana u komadu, a pogoditi na kojem kontinentu se u tom trenutku nalazi za njega je često bila nemoguća misija.
Danas, nakon što mu je nekoliko puta promijenjena krv, još uvijek predvodi svoje Rolling Stonese, redovno se prepucava s Jaggerom i s lakoćom izbacuje riffove zbog kojih stvarno moramo posumnjati da je nekad davno prodao dušu vragu za talent i besmrtnost.
