Krizni stožer u svaki paket mjera voli ubaciti i neke koje nemaju nikakve logike i tako svaki put uspije izgubiti dio povjerenja javnosti. Ovaj puta osobito su se potrudili da građane iživciraju s mjerama koje se odnose na sportske klubove. Tako smo već govorili o tome da se u istom bazenu može igrati vaterpolo utakmica, dakle grubi kontaktni sport, ali djeca u odvojenim stazama ne smiju trenirati ili učiti plivanje. A posebno su iživcirani roditelji malih i mladih klizača i klizačica. Naime na javnim klizalištima klizanje je dozvoljeno, naravno u ograničenom broju, ali trening klizačima nije dozvoljen pa makar ih na klizalištu bilo i samo dvoje.
Klizači kližu na suhom
Klizači posljednjih tjedana kližu na suhom putem zooma, osim ako ne plate 15 kuna, ulove karte i uskoće u termine za građanstvo jer na ledu smije biti samo 25-ero ljudi.
Trenerica u Klizačkom klubu Leda Ivana Jakupčević Marinković da je to velika stvar za njih te kako se teško vratiti u formu samo jedan dan bez leda. „Sad smo sretni da barem imamo ovo, ne smijemo trenirati, ali kližemo. Barem klizači neće izgubiti osjećaj leda u nogama."
Klizačica istog kluba Laura Damjanović kliže već
osam godina, odnosno od svoje četvrte godine: „Prvo sam se počela
baviti sinkroniziranim klizanjem, pa onda umjetničkim. I sad nema
treninga nakon osam godina? To nam je velik problem jer moramo
imati led u nogama i jednostavno mi se moramo klizati.“
Laurina majka Magdalena Damjanović kaže kako su
to djeca koja su vrijedna i koja ustaju u 5 kako bi klizali. Kaže
kako su joj mjere jako nelogične.
Da ima smisla, misli Stožer pa je klizače prisilio da klizaljke
na neko vrijeme objese o klin.
Bolje biti smotani rekreativac, nego pravi klizač
U Hrvatskoj je trenutačno dopušten trening dvjema ekipama
sinkroniziranog klizanja i jednoj sportašici u umjetničkom
klizanju. Ostalih 250 klizača i klizačica miruje.
Dakle, zeleno svjetlo je dobila samo jedna sportašica u
umjetničkom i jedna u brzom klizanju. Klizački savezi su Stožeru
pisali dopise i molili za razumijevanje.
Iz Zagrebačkog klizačkog saveza poručuju da su više jadni nego ljuti.
„Razočarani smo jer smo dva puta upozorili na ove nelogičnosti, a nismo dobili odgovor. Čim je bilo onemogućeno mi smo ih upozorili da je klizalište specifično i da nema smisla imati prazan led“ poručila je predsjednica Irena Cajner Mraović.
Podršku imaju jedino od Grada i Šalate koja ima dodopušta da barem budu blizu leda i malo otkližu jer danas je bolje biti smotani rekreativac, nego pravi klizač.
