Dodirivanje laktovima, pozdrav šakom o šaku (tzv. fist bump), kimanje glavom s distance, blagi naklon, nasmiješeni pogled ispod obrva i maske… Sve su to "inovativni" načini na koje se većina nas u pandemijskom koronadobu priviknula pozdravljati nepoznate, ali i poznate osobe.
Od malih nogu učili su nas da se s poznatima pozdravljamo, a s nepoznatima upoznajemo rukovanjem jer na taj način iskazujemo poštovanje, jer je to pristojno... No, onda je preko noći rukovanje postalo nepoželjno i poput kakvog incestuoznog dodira - prljavo. Rukovanje je postalo "najzagađeniji oblik" uvriježene neverbalne komunikacije, a većina je prihvatila obrazloženje epidemiologa i preporuku da se izbjegava. Jer, tumačili su nam, dlanovi ne samo da su najprljaviji dio ljudskog tijela, nego i nakon tog običaja mnogi prvo idu dodirivati dijelove lica pa onda povećavaju rizik od zaraze covidom…
Izbjegavanje rukovanja postalo je dio političkih protokola, promjena kulturnih obrazaca, novi stil ponašanja… Koji, doduše, neki nisu nikad prihvatili kao uostalom ni neke druge preporuke.
Nekima trebaju dodiri, neki bi ih izbjegavali zauvijek
Međutim, s popuštanjem epidemije – padom broja novozaraženih, povećanjem procijepljenosti i labavljenjem epidemioloških mjera, potegnulo se pitanje vraćanja na staro-normalno: ne samo kada ćemo skinuti omražene maske nego i kada ćemo se početi rukovati. Zagovaratelji povratka rukovanja kažu kako komunikacija među ljudima nije samo verbalna, nego i tjelesna dok oni kojima su dodiri, pogotovo s nepoznatima, bili i prije teško podnošljivi smatraju kako rukovanje treba dobiti neku drugu alternativu: što se njih tiče šake i laktovi mogu ostati zauvijek.
No, njih će onda razočarati odgovor psihologa Ivana Modrušana koji je mišljenja da će novi običaji koje prakticiramo unazad malo više od godinu dana teško prevladati stare navike koje se prakticiraju stoljećima.
Rukovanje od antičkog doba
"Postoji niz običaja i dobrih i loših, ali život nas stalno testira, da ne kažem maltretira. Rukovanje je valjda dobar običaj ako postoji još od antičkih vremena. Ljudi su se počeli rukovati kako bi pokazali da nemaju oružje i da su im ruke slobodne. Danas ne živimo u takvom svijetu, ali ostao je običaj da se ljudi na taj način dodiruju i da si izražavaju povjerenje. To bih objasnio navikom, a dobri običaji su navike", kaže nam psiholog Ivan Modrušan.
Problem nastaje kada nam ih netko oduzme, a upravo se to dogodilo u pandemiji: zabranili su nam fizički kontakt, naredili distancu, oduzeli odlaske u teretane, škole, restorane i kafiće…
"Korona je pokazala da nam to teško pada, da nam je to velika trauma. Kad nam netko oduzme navike, raste anksioznost. No, što god da se desi, mi se opet moramo prilagoditi. Bilo bi dobro da se opet počnemo rukovati, grliti… To je prirodna ljudska potreba za dodirom i vjerujem da će se to brzo vratiti. Jer, ono što je uobičajeno, ono što je tradicija će najvjerojatnije uvijek prevladati. Ljudi vole čuvati svoje tradicije", ističe Modrušan.
Rukovat ćemo se opet, ali ipak malo drugačije?
Kad je riječ o novim oblicima kontakta – šakama, laktovima, naklonima – moguće je, kaže, da će se nešto od toga zadržati, kod nekih pojedinaca, ali da sasvim sigurno neće zatrti stare navike i običaje.
A epidemiolozi ističu da rukovanje treba izbjegavati dok god traje pandemija, no smatraju da će se, jednog dana kad se proglasi njen kraj, neke stare navike ipak vjerojatno promijeniti.
"S obzirom da se koronavirus prenosi od osobe do druge fizičkim dodirom sa zaraženom osobom, prijenosom mikrokapljice koja sadrži viruse na drugu osobu te udisajem virusa kroz koncentriran aerosol u zraku, sve dok pandemija traje preporuča se držati distancu, nositi maske i izbjegavati fizičke kontakte poput rukovanja", podsjećaju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).
Rukovanje će se jednog dana sigurno opet vratiti, ali će možda, kažu epidemiolozi, ipak biti drugačije.
"Iako se rukovanje smatra bliskim kontaktom za širenje bolesti koje se prenose kapljičnim putem, te se zbog toga, pogotovo sada u doba pandemije, preporučuje da se ljudi što manje rukuju, jer se time smanjuje rizik potencijalnog prijenosa bolesti, u Hrvatskoj je rukovanje dio svakodnevne komunikacije te će se vjerojatno, s proglašenjem kraja pandemije, ta praksa vratiti no uz puno više opreza nego do sada, uz češću dezinfekciju ruku", kažu u HZJZ-u.
