"Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja", zapisano je u prvom stavku petog članka Zakona o zdravstvenoj zaštiti. "Nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih", stoji u trećem stavku istog članka Zakona. U novinarskom tekstu s današnjim datumom, stoljeće je 21. i imajte to svakako na umu, piše, međutim, da su jednoj ženi u dubrovačkoj bolnici pobačaj radili "na živo", jer su se anesteziolozi pozvali na - priziv savjesti. Ispričala je to predsjednica Komore primalja Barbara Finderle, dajući do znanja da "priziv savjesti u medicini uzima sve više maha", pri čemu su "nejasna pravila o tome tko, pod kojim uvjetima i kada se može prizvati na savjest, a da to ne bude na štetu pacijenata".
Cijena vjerskih uvjerenja dubrovačkih anesteziologa, dakle, bilo je "mrcvarenje" pacijentice koja je odlučila prekinuti trudnoću, što joj je zakonom dozvoljeno i ostavljeno na izbor. Ne znamo hoće li eventualni bog nagraditi anesteziologe zahvaljujući čijoj čvrstoj vjeri je ženi rađen pobačaj "na živo", ali čini se prilično evidentnim da ta žena nije u potpunosti ostvarila svoje "pravo na zdravstvenu zaštitu i mogućnost najviše moguće razine zdravlja", što joj je zakonom zagarantirano. Mogli bi kod ovog slučaja raspravljati i o tome jesu li anesteziolozi svojim prizivom savjesti ugrozili zdravlje ove žene, bilo fizičko ili psihičko zdravlje, ogriješivši se (i) na taj način o onu odredbu Zakona o zdravstvenoj zaštiti da "nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih".
Religiozne primalje
U Hrvatskom zdravstvenom sustavu, dakako, savjest ne muči samo anesteziologe. Do sada smo najčešće imali priliku susretati se s prizivom savjesti ginekologa, a pridružuju im se, evo, i primalje. Iz Hrvatske komore primalja javnost je informirana da se oko 14 posto primalja, odnosno svaka sedma primalja, do sada pozvalo na priziv savjesti, a svaka druga primalja, navode iz Komore, učinila bi isto kad bi bila sigurna da to neće imati nikakve posljedice na njezin radni odnos. Priziv savjesti religiozne primalje ne osjete samo pri asistencijama kod pobačaja, nego i kod donošenja beba na svijet medicinski potpomognutom oplodnjom, kod uzimanja matičnih stanica, postupaka amniocenteze (punkcija kroz trbušnu šupljinu radi uzimanja uzorka plodne vode za analizu), pa čak i kod pružanja bilo kakve skrbi ženama koje su tim postupcima bile podvrgnute.
Zabilježen je i jedan slučaj iz Rijeke, gdje se primalja pozvala na priziv savjesti kad je u pitanju bila edukacija o kontracepciji. Smatrala je, naime, da eventualni bog njezino petljanje s kontracepcijom ne bi najbolje primio, zbog čega bi direktno bila izložena vječitoj vatri eventualnog pakla.
Nekad bizarnos, danas realnost
O slučajevima bogobojaznosti pri liječenju slušali smo i ranije, pa i kad su u pitanju bila vjerska uvjerenja pacijenata. Znamo za Jehovine svjedoke, koji ne dopuštaju transfuziju krvi pri liječenju, čak ni po cijenu vlastitog života ili života svoje djece. Međutim, takve priče nekad su bile plasirane u rubrikama rezerviranim za bizarne zanimljivosti. Danas je to, kako vidimo, ozbiljna problematika. A što bi se, recimo, dogodilo da je liječnik - Jehovin svjedok i da taj liječnik iz vjerskih uvjerenja ne želi obaviti transfuziju krvi? Što bi se dogodilo da su svi liječnici u bolničkoj smjeni 'Jehove'' i da nitko ne želi obaviti transfuziju krvi? Takve slučajeve javnost u Hrvatskoj nije zabilježila, a da ih je i zabilježila - teško da bi bogobojazni liječnici imali javno mnijenje na svojoj strani.
Kod priziva savjesti u polju reproduktivne medicine, liječnici i liječnice našli su razumijevanje zakonodavca i dobrog dijela društva. Razumijevanje zakonodavca sad traže i primalje, jer u Zakonu o primaljstvu to pitanje nije regulirano. Pacijente i pacijentice pritom nitko, uglavnom, ne pita ništa. Njihova prava također su zaštićena zakonom ("Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja.."), ali osobi kojoj su u dubrovačkoj bolnici "na živo" radili pobačaj jer su anesteziolozi odbili sudjelovati nitko nije omogućio da i njezino zakonsko pravo bude ispoštovano.
Vjerska uvjerenja važnija od zdravlja pacijenata?
Na koncu, iz ovakvog stanja stvari proizlazi da su vjerska uvjerenja liječnika i liječnica, primalja i drugih u zdravstvenom sustavu koji osjete priziv savjesti važnija od fizičkog ili psihičkog zdravlja pacijenata i pacijentica. Otkud sad to, kako sad to i što ćemo s tim? Pa zar je normalno da nečije zdravlje i zdravstveno stanje bude prepušteno na milost i nemilost vjerskih uvjerenja i religijskog opredjeljenja liječnika, primalja, liječnica, medicinskih sestara i tehničara? Što bi bilo da 98 posto religioznih ljudi u Hrvatskoj slijedi put Jehovinih svjedoka? Znači li to da bi danas govorili o prizivu savjesti u hrvatskim bolnicama pri postupcima transfuzije krvi, bez koje je modernu medicinu nemoguće zamisliti?
Izlažući problem "priziva savjesti" u Komori primalja kao potencijalno rješenje nude stvaranje baze zdravstvenog osoblja koje je uložilo priziv savjesti. Također, predlažu i propisivanje visokih kazni za one koji se na priziv savjesti pozivaju u sustavu javnog zdravstva, dok u isto vrijeme u privatnom sektoru obavljaju medicinske zahvate koji su im navodno odiozni iz vjerskih razloga. Na zakonodavcu je da odgovori na otvorena pitanja, ali ovaj problem teško će biti riješiti bez uklanjanja njegovih uzroka, a oni leže u sve ozbiljnijem i pogubnijem utjecaju Katoličke crkve i njezinih ideja na svjetovni život u Hrvatskoj.
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
