izolirani od svijeta /

Nećete ostati ravnodušni: Djeca željna sportskog uspjeha svaki dan satima putuju nakon škole

Za postati najbolji sportaš na svijetu treba požrtvovnost i upornost. Svega toga napretek imaju djeca s otoka Šipana

8.12.2018.
21:00
VOYO logo

Hrvatsko školstvo ima toliko lica, jedna su za osudu, druga za pohvalu, a treća nemaju kategorije. Sljedeća priča nikoga ne ostavlja ravnodušnim - pogotovo ako uzmete u obzir da su nositelji priče možda budući Modrići.

Za postati najbolji sportaš na svijetu treba požrtvovnost i upornost. Svega toga napretek imaju djeca s otoka Šipana. Svaki dan nakon škole satima putuju prvo autobusom, pa brodom prema Dubrovniku

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"U našoj školi ukupno ima 23 učenika", kaže Ema Liban, učenica petog razreda.

"Ja i Ema smo sami u petom razredu. Život na otoku Šipanu dobar je zato što imamo more, barke, svjež zrak, masline", dodaje Petar Brajović, učenik petog razreda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kada je jugo, brodovi ne voze i mi smo tad odsječeni od svijeta", komentira Božo Brajović, učenik sedmog razreda.

Mario Cvjetković, učenik osmog razreda, otkriva kako se zabavljaju u svom malom svijetu. 

"A kad nema kiše mi uvijek nađemo neku zabavu ili igramo nogomet."

"Nama na otoku fali jedan nogometni teren od trave da se možemo igrat svaki dan", kaže Božo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Fale nam i neke veće trgovine i tako", dodaje Stjepan. 

"Dobro je živjet na otoku jer uvijek nađemo zabavu i nekada pođemo zaribati", priča Mario. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Život na otoku nije dobar jer nam fali kino, kazalište i ostale zgrade, fale nam parkovi, moramo putovati u grad", priča Ema Liban, učenica petog razreda. 

"Svaki dan nakon škole mi idemo na trening, idemo na autobus, a zatim na brod, ja treniram ples, oni nogomet, a oni vaterpolo", dodaje Ema. 

"Od Šipana do grada nama treba sat i 15 minuta, znači mi na brodu provedemo 2 i pol sata, mi to iskoristimo", kaže Božo. 

"A kad smo na brodu igramo igrice i malo se opustimo", kaže Mario. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U slobodno vrijeme na brodu pišeu domaći rad i međusobno si pomažu. 

"Ja svaki dan na ples idem zato jer volim plesat i u životu želim postat doktorica, a želim znat gimnastiku i bit doktorica koja zna gimnastiku", priča nam Ema. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mario pak, voli nogomet. 

"Volim nogomet jer sam ga počeo igrati od pete godine i uvijek mi je bio prirasto srcu i jednog bi dana htio postati Messi."

Stjepan opisuje kako izgleda njihova svakodnevnica. 

"Ovako izgleda naš tipičan dan, sad nam kreće brod u 8.., u 9 i pol smo na Šipanu, ali to nama ne smeta jer mi volimo naš sport."

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo