"U jednoj auto kući su mi produžili ugovor, opet na tri mjeseca. Super, ima nade, mislim si, i nakon mjesec dana - otkaz. I to su mi dali otkaz u dva i pol. Radiš do tri sata i gotovo. Elegantno su mogli ne produžiti mi ugovor, ali ne, produžili su ga i nakon mjesec dana raskinuli prije roka. Neki ti raskinu ugovor i na pola mjeseca. Osjećaš se nemoćan, posve te drže u šaci, raspolažu tvojim vremenom, tvojim životom, kaže ovaj obiteljski čovjek, otac dvoje djece", započeo je svoju priču za Glas Istre 54-godišnji Puležanin koji već 13 godina ne može dobiti stalno zaposlenje.
2006. godine nakon rada u Italiji, odlučio se vratiti u Hrvatsku, osnovati obitelj te pronaći posao u rodnoj Istri. Kako je ispričao Glasu Istre, po zanimanju je tokar. Zaposlio se u bravariji prvo na crno, onda ga gazda i prijavljuje, ali nakon nekoliko mjeseci više nije bilo plaće. Do tada im je službeno uplaćivao minimalac, a ostalo davao na ruke, onako u prolazu, po 500, tisuću kuna.
Kroz godine radio je i kao instruktor vožnje
No, uslijedilo je puno posla pa je gazda tražio da rade prekovremeno, ,međutim i dalje bez plaće. Tada su se posvađali, zaprijetio je tužbom i onda mu je ipak isplatio zaostatke, ali je i po to morao ići dva-tri puta. Doprinosi su uplaćivani redovno, provjerio je, ali ne za mjesece za koje nije dobio plaću.
Desetljeća nesigurnog zaposlenja, rada i života na određeno su iza ovog 56-godišnjaka iz Pule. On je svoju priču i radnička iskustva odlučio podijeliti s Glasom Istre, naravno, bez navođenja punog imena i prezimena jer je i dalje ovisan o tom "vrlom novom slobodnom tržištu rada", čiju daljnju deregulaciju neki i dalje prizivaju.
