Naša čitateljica inspirirala još jedno pismo: 'Više ne znam jesam li previše ljubomoran ili me ona pravi budalom'

Ponukan ispoviješću koju nam je prije nekoliko dana poslala čitateljica, na redakciijski mail nam se javio još jedan čitatelj sa sličnim problemom. Zamolio nas je da ostane anoniman, a ispod smo u potpunosti prenijeli njegovu potresnu priču. 

Pozdrav! Jučer sam pročitao pismo koje vam je poslala jedna djevojka i to mi je dalo snage da vam se i ja javim. Prije svega, želio bih da ne spominjete moje ime (...) i ne bih želio da ona (djevojka) sazna da sam koliko-toliko javno govorio o nama. Inače, patim od anksioznog poremaćaja. Ništa strašno. Jednostavno, ponekad me uhvati napadaj panike i teško mi se smiriti. Pričao sam s psihijatricom i ona mi je rekla da od toga pati svaka treća osoba. Problem je u tome što moja cura (ili što već) uopće ne obraća pažnju na to kako se ja osjećam. Otkad smo se upoznali, rekla je da ne voli te, kako ih ona zove, "cici-mici" piz*arije i da to od nje ne očekujem. To mi se čak svidilo. Zapravo, bilo mi je super što sam napokon upoznao takvu curu jer dosad su sve trebale stalnu pažnju. Curu ću za ove potrebe zvati Iva, iako joj to nije pravo ime. Uglavnom, Iva ima najboljeg prijatelja, zvat ćemo ga Nikola. I užasno mi smeta što provodi neke dvostruke kriterije. Zove ga zlato, jedini, srećo, čak ga je jednom nazvala "njuškice", a mene uvijek zove samo imenom. Kad Nikola ima neki problem, ona odmah odleti k njemu, kao da ga tiješi. A ako ja pokažem neku slabost, npr. rastuži me film ili mi se jednostavno puno toga nakupi, kaže mi da ne budem p*čkica. Čak i kad me uhvati napadaj panike i teško mi je disati, ona kaže "Joj, daj, smiri se, nije smak svijeta", čak me ni ne zagrli iskreno.

Zajedno smo dvije godine i u zadnje vrijeme se osjećam da se kao da joj je Nikola dečko, a ja nešto kao brat kojeg ne podnosi. Tek smo nakon godinu dana veze počeli imati spolne odnose. S obzirom na to da se ne vidimo toliko često, ne možemo to često ni raditi, ali ajde, na to se ne mogu požaliti. Ponekad je prema meni zbilja divna i to je većinom kad ja pristanem na tu njenu igru toplo-hladno - kad sam ja prema njoj kreten, ona mi daje svu pažnju svijeta. Meni se to iskreno ne da, ali previše mi je stalo do nje da ju otkantam. Jedan dan mi kaže da me voli, drugi dan sam joj dosadan i naporan. I onda dođe Nikola. Čak i kad imamo spolne odnose, ako Nikola pošalje poruku, ona dolazi u napast da mu odgovori. Iva je prije bila s njim u vezi nekih dva mjeseca, ali to je bilo prije otprilike pet godina i onda ga je ostavila. Kaže da ga gleda kao prijatelja. Ali kada sam vidio šta oni jedan drugom šalju..... Toliko tepanja, "fališ mi", neke zezancije u stilu "ako ćemo bit solo u četrdesetima, oženit ćemo se" bla bla bla. Kap koja je prelila čašu bila je kad sam vidio da im je jedan od načina zezancije kao da se poljube u usta. I kad sam nešto prigovorio, ona nije htjela pričat sa mnom jer kao ja pretjerujem i to se ne broji jer je to Nikola, a on joj je ko brat. Pa dosta mi je više toga!

Mislim da me Nikola baš i ne voli vidjeti, uvijek mi polubezobrazno spušta. Ako joj idem na živce, zašto me ne ostavi? Ima i druge prijatelje i prijateljice i s njima se nikad ne grli i ne šalju si takva tepanja. I onda mi kaže da mrzi "cici-mici"... Ja sam zbilja zaljubljen u nju, ali ne da mi se više glumiti kretena da bi me ona primijetila. Nemam snage prekinut s njom i zbilja ne znam jesam ja sad ovdje lud i pretjerujem jer i to uzimam u obzir, znam da imam problema s ljubomorom, ili me ona pravi budalom. 

Imate li vi slično iskustvo, savjet, rješenje ili neki osobni problem? Podijelite ga s nama na [email protected] ili putem poruka na našoj Facebook stranici. Anonimnost je zajamčena.