Postoji li kakva nova cirkuska točka?
Cirkus oko sastavljanja vlade se nastavlja. Do sada smo vidjeli ženu s bradom, tetku na trapezu, albino tuljane koji plešu cha cha cha, a sada je uklizala i nova cirkuska točka – neuspješno konstituiranje Sabora. Znam, znam, i ja sam jedan od prokletih duša koji rade pritisak i ne razumiju mehanizme demokracije, sve je to normalno, pa i u nekim drugim zemljama su se vlade sastavljale puževim korakom. Belgija je sastavljala vladu valjda dvije godine, neki američki predsjednici su se birali iz četrdesetog pokušaja. Ali znate koja je razlika u svemu tome? Takvi su se filmovi prikazivali u zemljama koje imaju razvijene demokracije, u zemljama u kojima građani desetljećima gledaju relativno normalne političke njuške, pa onda kada mehanizam jednom zaškripi, onda raja ima strpljenja čekati dok se klupko ne rasplete. Ali mi smo vazda navikli na buzdovane u hokejaškim izmjenama na vlasti, na to smo navikli i na ništa drugo, pa kada nam onda još na ovaj način zakompliciraju situaciju, onda ne možemo ništa drugo nego proklinjati nam kletu sudbinu i kolektivno ih prezirati. I da, možemo im dati truli karijes.
Kakvi su odnosi spolovila svjetskih sila?
Turska oborila ruski zrakoplov. Svi smo čuli tu vijest, pa smo onda nakratko utihnuli, čekajući zvuk padanja atomskih bombi u ime početka trećeg svjetskog klanja. Neko smo vrijeme sjedili u tišini i iščekivali, a onda smo odmahnuli rukom i život se nastavio dalje. Rusi tvrde da je avion nadlijetao Siriju, Turci tvrde da je bio u njihovom zračnom prostoru, analitičari špekuliraju o tome tko kupuje nafutu od terorista i pomaže im u opstanku para države, a mi istinu nikada saznati nećemo. Zašto? Zato što svi surađuju sa svima, zato što svi imaju neke proklete geo-strateške interese, ili vrte pare na oružju, ili mute po nekim drugim pitanjima, a onda se, poput nevine dječice okupe u zgradi UN-a na desnoj obali Manhattana, pa bajaju baje o svjetskom miru. Svi ste prljavi, svi imate putra na glavi, i kokajte se slobodno, samo što dalje od mojeg kukuruzišta. Škripavim međunarodnim odnosima i međusobnom odmjeravanju spolovila velikih sila eto jednog trulog karijesa.
Koliko glupo se može proživjeti jedan život?
Ovih je dana Hrvatskom kružila nepismena SMS poruka koja obavještava raju da se sprema teroristička invazija. Da se ubiješ od muke. U moje vrijeme su klipani huliganizam pokazivali pozivajući lift pa bježeći nakon toga. Nešto kasnije je postalo fora zvati školu s dojavom da je unutra bomba, a nove tehnologije su omogućile da mamlazi plaše narod u tisućinki, preko satelita. Ne muči mene toliko sam poriv da se radi takva budalaština, nego ne razumijem koliko u ovoj državi obitava ljudi koji nemaju svoje vlastite živote, koji čuče u mračnim podrumima i opsjedaju rubrike ispod tekstova portala, koji provode sate i sate onanirajući nad svojim nemuštim, nebuloznim mislima artikuliranim u polupismenim rečenicama, i koji konačno smišljaju kretenoidne SMS-ove za plašenje nacije. Koliko ima takvih ljudi, bez vlastitih života? Može li se ikako jadnije proživjeti život? Nepismenom krkanu koji je nakucao taj SMS eto tri trula karijesa, da Bog da mu svi zubi ispali.
karijes
Tko će nam dovesti paragvajske saksofoniste?
Najbolju vijest tjedna čini službeni početak adventa. Ponosan sam na svoj grad, jer Zagreb izgleda spektakularno, spada u top topova najboljih europskih destinacija. Advent u Beču, ju ken kis maj purger es. Na desetak punktova u gradu događa se božićna bajka, a po tome koliko se papa i cuga, čini se kako je Zagreb definitivno isplovio iz recesije. Dogodilo se pravo natjecanje u dekoracijama, pa su se ugostitelji potukli u produkcijskom smislu i zaista su u vizualnom smislu otišli jako visoko. A s obzirom na to koliko smo razmaženi, u adventima koji dolaze dogodit će se nova stvar. Više neće biti dovoljno imati spektakularno uređen adventski trg, o kej, to smo već vidjeli. Sada nam dajte, što ti ja znam… dajte nam četiri paragvajska saksofonista da nam sviraju božićne pjesme, dajte nam nove i nove sadržaje, natječite se, k vragu, pa mi smo razmaženi, znate da to volimo. Ovogodišnjem adventu idu tri mudra umnjaka.
Koliko decimala za uhljebe?
Kažu brojke da smo izašli iz recesije, da smo u zadnja dva kvartala uknjižili dovoljno punata da se po starom ugovoru sa sindikatima javnoj upravi sada moraju istovariti silne milijarde u ime povišica plaća. Čekaj, čekaj, ili ipak nismo uhvatili dovoljno punata, nedostaje nam 0,000001% nečega, taman da koji vlasnik ciglane nije zakasnio s uplatom PDV-a za prošli kvartal, uhvatili bi taman toliko koliko treba. I sada je opet započeo cirkus dokazivanja na koliko se decimala stvar treba zaokružiti. Načelno, nemam ja ništa protiv povećanja plaća državnoj upravi, neka ga, neka koja stotina kuna više svakom vrijednom profesoru ili medicinskoj sestri. Ali kada se sjetim da će veću pinku zgrabiti i nekoliko desetaka tisuća uhljeba u ministarstvima za istraživanje ruda i gubljenje vremena, onda mi dođe zlo, i zaokružio bih cifru na trilijun decimala, samo da oni te pare ne dobiju. Sve je to skupa cirkus, nitko nema pojma kako će sve stvari rasplesti, ali barem mi je milo što rastemo iz kvartala u kvartal. Neka nas, eto nam jedan mudri umnjak.
Tko je to umio hrvatsku desnicu?
Ladislav Iličić je zaslužan za nebulozu tjedna. Čovjek se raspričao na jednoj televiziji, pa kaže da muslimanska i hrvatska djeca nisu ista, da se muslimani previše razmnožavaju, da su im radne navike drugačije, i dobro da ta emisija nije duže trajala, valjda bi čovjek došao i do dijela u kojem tvrdi da možda neka skupina ljudi i prirodno smrdi, ili… što ja znam… da još uvijek gaji ljudožderske nagone. Međutim, nije problem u Iličiću, takvih Ladislava sa sličnim teorijama oko jedanaest sati navečer možeš pronaći u svakom kvartovskom bircuzu, gutaju ljutu rakiju i mrze čitav svijet. Problem je što je čovjek instaliran u najviše sfere desnog nam centra, on je uvaženi političar, pa mi se u misli vraća nesretni Sanader, koji je ispao kradljivi gad, ali je barem desnici u Hrvatskoj dao jedno uglađeno, čak i simpatično lice, za razliku od ove nove garniture, koja ti momentalno izaziva mučninu. Eto Ladislavu tri trula karijesa, da pravila ove kolumne nisu ograničavajuća, dao bih mu puni gebis.
