Može li se Andrej Plenković izvući nakon akcije Uskoka samo s micanjem Darka Horvata? Najnovija puštanja balona o tome da bi ipak mogla uslijediti rekonstrukcija Vlade ili poruke hrabrih koalicijskih partnera iz debele anonimnosti, putem medija, da bi trebalo otići "najmanje pet ministara", panični su pokušaji kontroliranja štete, stvaranja uvjerenja da se i ovu Plenkovićevu vladu može popravljati do besvijesti, do zadnjeg ministra, da je uvijek pitanje odgovornosti osobe, ministra, državnog tajnika, pomoćnika ministra – a da okolno tkivo vlade uopće nije zahvaćeno bolešću, lopovlukom, korupcijom, nepotizmom – svime što čitamo iz dokumentacije Uskoka ili u medijskim otkrićima.
No, objava Uskoka u kojoj je šturo skicirano za što se tereti šestoro osoba, od prvoosumnjičenog ministra Darka Horvata od šestoosumnjičenog, potpredsjednika Vlade, Borisa Miloševića, nipošto ne ukazuje na incidentne postupke pojedinaca, nego na sustav, na model funkcioniranja u utrobi Vlade. Dobili smo uvid u to već u onom valu kada je uhićena Josipa Rimac zbog Afere Vjetroelektrana, pa je optužnica proširena na još desetak drugih dužnosnika i službenika u različitim ministarstvima – između ostalog i na Domagoja Validžića, pomoćnika ministra Tomislava Ćorića.
Pogled u utrobu Vlade
Bile su to velike pukotine na lijepoj fasadi Vlade Andreja Plenkovića, pogled u dubinu kako tko kome dogovara poslove, kako se i koga prikopčava na državne, naše novce, tko će za to dobiti mito, a tko će ostati u sferi "usluga za uslugu". I tada kao i sada poduzimano je sve da se eliminiraju ili sakriju pojedinci, a nitko nije doveo u pitanje model funkcioniranja, sustav koji dopušta da se događaju ovako masovne zloupotrebe na svim razinama, od ministara do službenika unutar sustava, to svojevrsno stvaranje rodbinsko-stranačkog konzaltinga za sisanje iz državnog proračuna.
Događaji su se zbili prije dvije-tri godine, radi se o malim iznosima, Boris Milošević je tada bio "samo" zastupnik, Horvat je bio tada na drugom ministarskoj dužnosti, i možda mu se bivša suradnica samo osvećuje…samo su neki od smjerova opravdanja zašto ova akcija Uskoka nije tako "velika" i zašto ona ne bi trebala prouzročiti pad Vlade. Dapače, premijer osobno je toliko minorizirao akciju Uskoka da je u trenutku kada mu je ministar uhićen i u policijskom vozilu spakiran na put za ispitivanje, još uvijek odbijao govoriti o njegovoj sudbini. Nego je zadao bizaran uvjet: ako završi u pritvoru.
Od Andreja Plenkovića ni sada, kao niti u vrijeme slučaja Josipe Rimac, nismo dobili ni tračak zabrinutosti za to što mu se zbiva u vladi koju vodi, je li moguće da se sva ta bespovratna sredstva i poticaji koji se izlijevaju iz mnogih ministarstava dijele bez ozbiljnih kriterija? Više je izgledalo da se ljuti što je to otkriveno i da se oko toga – dramatizira kao da je to nešto veliko. Uz sve što smo znali o Andreju Plenkoviću na dan uhićenja Darka Horvata otkrili smo i njegovu sklonost relativiziraju korupcije. Nedvosmisleno je naglasio da se tu radi o "programima iz 2018., programima male vrijednosti, vrlo male vrijednosti", te da on ne vidi razloga za "hitnost", odnosno, uhićenje ministra – premijeru se činilo da su oni za ta sređivanja "malih" potpora mogli jednostavno biti "pozvani na razgovor". Mali iznosi su na kraju dana u objavi Uskoka narasli na 2,6 milijuna kuna, no, možda je i to premijeru – malo?
Spašavanje Vlade pod svaku cijenu
Cijela Vlada, i saborska većina koja je održava na životu, HDZ i koalicijski partneri, ušli su u tjedan nakon vikenda u kojem su DORH i Uskok pokušali pokazati da ne žele biti tuđe igračke, uzdrmani više nego ikada u novom Plenkovićevom mandatu, ali svi se grčevito bore spasiti Plenkovićevu vladu. Plasira se uvjerenje da je dovoljno maknuti Horvata, za kojeg se ionako već duže vrijeme smatralo da nije dovoljno kompetentan za resor koji vodi.
Boris Milošević, potpredsjednik Vlade kojeg šef stranke, SDSS-a, važnog HDZ-ovog koalicijskog partnera, Milorad Pupovac, brani tvrdnjom da je zalažući se za potpore odabranim obrtima i tvrtkama, samo radio za srpsku manjinu – dao je svoj mandat na raspolaganje, ali tko zna hoće li ponuda biti uvažena. Jer uz obrazloženje je odmah slijedila i objava da će tri dragocjena zastupnika SDSS-a i dalje držati većinu Plenkovićevoj vladi.
U dijelu javnosti i na društvenim mrežama već od subote traje "vaganje" kome bi uopće odgovarali izbori u ovom trenutku, pa i svojevrsna kampanja u korist Plenkovića. Opet se vadi ono njegovo staro oružje, da je on "manje zlo" od mnogih, ili se spekulira o tome da je oporba previše slaba za izbore u ovom trenutku, odnosno da nema nikog dovoljno snažnog da bi zamijenio Plenkovića. Patologija hrvatske političke scene narasla je do te razine da se Vladi Andreja Plenkovića i u trenutku kada mu je uhićen ministar, kada napada DORH i Uskok, želi progledati kroz prste.
Zanimljiva odlučnost DORH-a i Uskoka
A ovo nije pitanje jednog ministra ili nekoliko državnih službenika, ovo je pitanje cjelokupnog modela funkcioniranja Vlade Andreja Plenkovića, HDZ-a i njegovih partnera, njihovog uvjerenja da je cjelokupni aparat njihov, da će nekretnine dijeliti među sobom, da povlastice i poticaji idu odabranima, da zapošljavanja u državnoj službi služe za hranjenje velikog aparata koji služi za održavanje na vlasti, da nakon što daju povjerenje šefici DORH-a, Zlati Hrvoj Šipek, ona mora plesati isključivo kako oni sviraju.
No, Zlata Hrvoj Šipek, ponižena fijaskom s istragom oko slučaja Gabrijele Žalac i još više objavama da joj je HDZ pomogao preživjeti nakon izvješća u Saboru, očigledno je odlučila da ne želi otići u mirovinu s biljegom da je Plenkovićev potrčko. A tu je i ravnateljica Uskoka, Vanja Marušić, za koju dolazi sve više signala da ne želi biti ničija igračka.
Poniženi DORH i Uskok kao da su se trgnuli i žele dokazati da mogu i znaju. I to je izvanredan znak za korupcijom razorenu Hrvatsku.
Ali što je s političkom scenom nakon vatrenog vikenda?
Hrvatska hitno treba korjenite promjene
Ako se ponovno dopusti, a sve izgleda ide u tom smjeru, da ovakva Vlada, s ovakvim standardima, nastavi po starom, samo s nekim novim Horvatom umjesto Horvata, ili nekim novim Miloševićem umjesto Miloševića, i dakako dodatnim upozorenjima da moraju biti oprezniji, onda Hrvatska ide dalje u novi krug samouništenja. Ako ne postoji zrelost, razumijevanje i odgovornost premijera i većine političkih aktera u Hrvatskoj da u trenutku uhićenja aktivnog ministra i argumentiranih optužbi na račun još nekoliko ministara bivših i sadašnjih, ako je otvorena još jedna kolekcija dokaza da unutar Vlade, među ministarstvima, postoji živopisna scena u kojoj državni dužnosnici i službenici sređuju poslove za odabrane, onda je vrijeme za veliki politički rez, za provjetravanje, za masovne otkaze i potragu za novim rješenjima.
Griješe oni koji guraju građane u Stockholmski sindrom i mudrijaju da je premijer s netom uhićenim ministrom, s hrpom nekompetentnih ministara i patološki razgranatom mrežom konzaltinga po "babi i stričevima", i dalje bolji od onog što se nudi s druge strane. Kao, ima korupciju, ali nije "nesposoban"? A ovi preko su nespretni i nesposobni?
Ovo je trenutak u kojem se mora propitati je li premijer u čijoj se vladi događa procvat ovako razgranatih koruptivnih modela koje smo vidjeli i u aferi Vjetroelektrana i sada u objavi Uskoka nakon uhićenja Horvata dorastao zadatku, vodi li nas naprijed, ili se raspadamo. Izostankom spremnosti na podnošenje ostavke Andrej Plenković je pokazao da nema ni trunke političke odgovornosti. A svi oni koji se trude održati ga na političkoj sceni unatoč svim otkrićima, sudjeluju u udruženoj operaciji uništavanja Hrvatske. Svaki novi mjesec, svaka nova godina, svaki novi mandat ove garniture je još dublje urastanje korijenja koruptivnog modela. Kao da Hrvatska ništa nije naučila na zastrašujuće predugoj vladavini Milana Bandića: izrasta mastodont "po babi i stričevima" koji je gotovo nemoguće razgraditi.
