Kineziološki fakulteti RH te Hrvatski kineziološki savez pisali su ministru Radovanu Fuchsu povodom najave da će kineziolozi zamijeniti učitelje u osnovnim školama prilikom izvođenja tjelesne nastave.
Njihovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
"Kineziološki fakulteti u Republici Hrvatskoj, te Hrvatski kineziološki savez, sa zadovoljstvom su primili informaciju o planu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske da se u sklopu planiranih reformi pri provedbi nastave tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) u prva četiri razreda osnovnoškolskog obrazovanja angažiraju magistri kineziologije. S tim u vezi izražavamo punu potporu ovim nastojanjima.
Slobodni smo u tom smislu dati kratak osvrt na ovu temu. Način života se u posljednjih 50 godina promijenio više nego u proteklih 20 ili 30 stoljeća. U prvom redu, to se odnosi na veću dostupnost hrane te smanjenu potrebu za svakodnevnim fizičkim radom i aktivnim kretanjem (prvenstveno hodanjem). Ove promjene dovele su do toga da je ovo prva generacija koja će živjeti kraće nego njihovi roditelji, i to unatoč napretku medicine i poboljšanju metoda liječenja. U Hrvatskoj je stanje zapravo već katastrofično. Djeca i adolescenti su nam (ovisno o dobnoj skupini) među prvih pet po debljini u Europi, a tjelesno je nedovoljno aktivno preko 80% djece i adolescenata.
Problem koji pogađa Hrvatsku u svijetu je prepoznat krajem 60-ih godina prošlog stoljeća jer su sve „blagodati“ suvremenom života puno prije stigle u tadašnje zapadne zemlje nego kod nas. Nekih 30 godina se tragalo za rješenjima, ali se u posljednjih 20-tak godina iskristalizirao koncept pod nazivom „tjelesna pismenost“ (engl. Physical literacy).
Tjelesna pismenost po svojoj definiciji predstavlja osnovu ponašanja, svijesti, znanja i razumijevanja povezanih sa zdravim aktivnim načinom života i pozitivnim zdravstvenim odabirima tijekom cijeloga životnoga vijeka. Tjelesno pismen pojedinac ima motivaciju, samopouzdanje, fizičku sposobnost, znanje i razumijevanje i s tim povezano samostalno preuzima odgovornost za održavanje svrhovite tjelesne aktivnosti. Kao i svaka „pismenost“, i tjelesna pismenost razvija se u djetinjstvu. Prva četiri razreda osnovne škole idealno su vrijeme za to. Prvo, zato jer su doista sva djeca „u sustavu“ i sustavno se s njima može raditi. Drugo, zato jer se i ponašanje i svijest i znanje i razumijevanje razvijaju i usvajaju upravo tada. Čekamo li ulazak u pubertet zakasnili smo, jer djeca dobivaju i visinu i masu, intenzivno razvijaju druge interese pa ih za „tjelesnu pismenost“ baš i nije briga (socijalni su psiholozi još 50-ih zaključili - „Interest matters“).
Ako se slažemo s time da je ovo idealan period, ostaje pitanje „Zašto to trebaju raditi upravo školovani kineziolozi – magistri kineziologije?“. Prvi razlog je detaljno praćenje napretka i s tim povezana stalne prilagodbe programa vježbanja. Antropološki status djeteta određuje čitav niz osobina i sposobnosti koje treba detaljno i kontinuirano pratiti kako bi se program (vježbanja) osmislio i svrhovito provodio. Ovi podaci se koriste i u javno zdravstvene svrhe, a iznimno uspješna znanstvena suradnja kineziologije i biomedicinskih znanosti tome govori u prilog.
Drugi razlog sadržan je u ograničenjima koja realno imamo. Naime, teško je očekivati da ćemo u svim školama imati materijalno tehničke uvjete koji će omogućiti provedbu velikog broja različitih programa. Magistri kineziologije imaju znanja o ogromnom broju potencijalno primjenjivih sadržaja i njihovoj metodičkoj provedbi. To im daje mogućnost da u „bilo
kakvim“ uvjetima pronađu primjenjiv sadržaj, prilagode ga učenicima i metodski osmisle nastavu kako bi svaki učenik dobio upravo ono što mu treba i što mu odgovara.
Treći razlog, pravilno usmjeravanje u sport, vjerojatno ne treba ni objašnjavati. Nemojmo se zavaravati, djeca nam neće nikad više hodati pješice po 4-5 kilometara na dan, za ekranima će sjediti sve više, sve manje će se fizički igrati, a energetski prezasićena hrana će im biti sve dostupnija i, vrlo vjerojatno, sve više će jesti. Ako tako gledamo, budućnost naše djece i njihove djece nikako nije svijetla. Daljnji pad tjelesnog fitnesa, porast pretilosti i pogoršanje zdravstvenog stanja su im zagarantirani.
Treba tražiti druge načine da popravimo stanje. Ako je ikad ponuđeno konkretno rješenje, onda je to ovaj program MZORH i ideja da nastavu TZK u prva četiri razreda osnovne škole u cjelodnevnom boravku (koji bi trebao postati praksa u cijeloj Hrvatskoj) vode magistri kineziologije".
