"Od danas više nemam obrt", kazao je Jurković. Strojevi su, dakako, njegovo vlasništvo, a preselio ih je u obiteljsku kuću i uspije li u naumu, postoji mogućnost da otvori kućnu radinost. Tek toliko da ne izađe iz štosa, ali i zbog onih koji bi nabrusili nož ili škare, piše Novi list.
Kupuju se kišobrani za jednokratnu upotrebu, škare se ne bruse, već kupuju nove, a i britvice su odavno ustupile mjesto žiletima i drugim još modernijim alatkama.
"Nekad se ta ulica zvala Đure Đakovića, danas je Ciottina, ali mušterije su uvijek bile iste. Nekada je posao cvjetao, ne znam im broja, dolazili su ljudi iz Istre, Gorskog kotara, s otoka Raba, Cresa, Krka, Paga, iz Slavonije, brusile su se škare za šišanje ovaca, posla s kišobranima nikada nije nedostajalo, kao ni posla s oštrenjem britvica za brijanje. Bilo je posla i s brušenjem medicinskih instrumenata, noževa i skalpela, zamišljeno nam pripovjeda 73-godišnji majstor, još uvijek vedrog i čilog izgleda. Svejedno sam tužan, mislio sam da ću biti jači, ali još nisam osvijestio činjenicu da je gotovo, da više nemam radionicu i da sutra neću otključati vrata u šest ili sedam sati", kaže Marko Jurković.
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Kisobrani-i-skare-odselili-iz-Ciottine
