Da su predrasude o Uniji i skepsa prema budućnosti Hrvatske u toj zajednici doista jaki, pokazali su rezultati referenduma o ulasku u EU, ali i brojna istraživanja javnog mišljenja u kojima je jasna podijeljenost hrvatskih građana. Stoga su i državne institucije svojedobno objavile materijal kojim odgovaraju na najčešće mitove o negativnim aspektima priključivanja Uniji. Izdvojili smo neke od njih.
Ulaskom u EU Hrvatska postaje mala, politički i ekonomski nevažna provincija unutar europske megadržave.
Europska unija nije država nego zajednica naroda i država (velikih i malih) u kojoj države članice zastupaju vlastite interese na europskoj razini bolje i efikasnije nego što bi to mogle kada bi, u današnjem globaliziranom svijetu, ostale izvan Unije. Bude li daljnji razvoj EU išao u smjeru koji Hrvatskoj ne odgovora, ona, kao i svaka druga članica može odlučiti o napuštanju Unije i to prema vlastitim ustavnim odredbama.
Ulaskom u EU gubimo nacionalni identitet
Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska posve sigurno neće izgubiti nacionalni identitet. Europska unija promiče raznolikost nacionalnih identiteta država članica kao jednu od svojih najviših vrednota.
O tome svjedoči i slogan Europske unije koji glasi ''Ujedinjeni u različitosti''. Hrvatski će državljani u Europskoj uniji steći identitet građana Europske unije, koji neće poništiti ili nadomjestiti njihov nacionalni identitet, nego će ga dopuniti i obogatiti.
Treba spomenuti da države članice mogu iskoristiti pogodnosti članstva u Europskoj uniji kako bi dodatno ojačale i promicale vlastite nacionalne identitete. O tome svjedoči primjer Irske, koja je prije ulaska u Europsku uniju bila relativno siromašna i nerazvijena zemlja, poznatija po visokom broju iseljenika nego po svojim prirodnim i kulturnim obilježjima.
Zahvaljujući članstvu u EU ova je zemlja doživjela pravu gospodarsku i socijalnu preobrazbu.
Što znači da će hrvatski jezik biti 'službeni jezik'? Ništa, jer su službeni, dakle radni jezici Europske komisije i svih upravnih tijela engleski, francuski i njemački, a ne hrvatski.
Hrvatski jezik bit će službeni jezik Europske unije, što znači da će se svi dokumenti prevoditi na hrvatski jezik i biti dostupni hrvatskim građanima na njihovom jeziku, kao i to da će se građani moći obraćati institucijama Europske unije na svom jeziku. Hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu također će moći koristiti hrvatski jezik.
Hrvatska može i bez EU
Proces globalizacije utječe na sve države svijeta, pa tako i na Hrvatsku. Dok su u proteklim stoljećima države često bile "izolirani otoci", danas je njihov politički i ekonomski razvoj uvjetovan suradnjom i uzajamnim djelovanjem.
Daljnji razvoj Hrvatske u velikoj mjeri ovisi o međunarodnom ugledu naše države, kao i o uspjehu integriranja hrvatskog gospodarstva u europske i svjetske gospodarske tokove. U tom pogledu članstvo u EU za Hrvatsku predstavlja važnu prednost, ako ne i nužnost. U gospodarskome smislu Hrvatska ovisi o rastu turizma, priljevu stranoga kapitala i izvozu hrvatskih proizvoda u inozemstvo (ponajprije u države članice EU). Navedeni sektori trebali bi se brže razvijati nakon ulaska Hrvatske u EU.
Nepristupanje Europskoj uniji dovelo bi, u određenoj mjeri, do političke izolacije Hrvatske. Naime, kao mala zemlja, Hrvatska ne bi mogla utjecati na odluke koje se tiču budućnosti Europe, a time posredno i vlastite budućnosti. Ne treba zaboraviti da članstvo u Europskoj uniji jamči političku stabilnost i sigurnost.
Rasprodaja nacionalnih bogatstava
Hrvatsko more postat će zajedničko europsko more. Hrvatski ribari bit će marginalizirani, hrvatski seljaci nekonkurentni, jer će primati puno manje poticaja i bit će primorani prodavati svoju zemlju, koju će nakon sedam godina kupovati bogatiji stranci.
Ribarstvo: Hrvatska će kao članica EU uspješnije i efikasnije čuvati bogatstvo Jadranskog mora. Zajednička politika ribarenja EU usmjerena je k osiguravanju održivog i dugoročno planiranog ribarenja u Sredozemnom moru i Atlantskom oceanu, što također koristi očuvanju Jadrana, ali i dugoročnoj poslovnoj perspektivi hrvatskih ribara.
Osim toga, od trenutka ulaska Hrvatske u EU primjenjuju se ista pravila na sve ribare u Jadranu (izvan teritorijalnih voda Hrvatske, Slovenije i Italije 12 milja od obale), što do sada nije bio slučaj, budući da se odredbe ZERP-a primjenjuju samo na hrvatske ribare, a ne na talijanske ili slovenske.
Hrvatski seljaci: Model postupnog povećavanja poticaja u poljoprivredi utvrđen je za Hrvatsku prema modelu koji se u EU primjenjuje na nove države članice. On pokazuje snažan porast prihoda poljoprivrednika u novim članicama u razdoblju neposredno prije (kad su se njihovi poljoprivredni sektori postupno prilagođavali budućem poslovanju u EU) i nakon pristupanja Europskoj uniji: u razdoblju 2000. - 2007. realni se dohodak poljoprivrednika, koji radi puno radno vrijeme u poljoprivredi u Latviji više nego utrostručio, u Estoniji, Litvi i Poljskoj više nego udvostručio, a u Češkoj i Slovačkoj porastao više od 50 posto.
Poljoprivredno zemljište: Odluka o tome kome će i pod kojim uvjetima netko prodati svoje poljoprivredno zemljište uvijek ovisi samo i isključivo o vlasniku, a nije zabilježen slučaj da je nakon ulaska u EU neka država članica pokupovana, odnosno da je izgubila suverenost nad bilo kojim dijelom svojeg teritorija. Drugim riječima, iako je sloboda kupovine i prodaje dio tržišne ekonomije, ne postoji mogućnost da netko na silu pokupuje našu zemlju. Osim toga, sedmogodišnje ograničenje kupovine poljoprivrednog zemljišta moći će se, bude li opravdane potrebe, produžiti za još tri godine.
Gospodarstvo, cijene, konkurentnost, zapošljavanje
Propast će nam sva domaća proizvodnja i nećemo biti konkurentni. Preplavit će nas uvozna roba koja će uništiti domaću proizvodnju.
Tržište Europske unije je tržište bez carina i drugih uvoznih ograničenja, a zajednička pravila tržišnog natjecanja omogućuju ravnopravan pristup svim gospodarskim subjektima na tržištu od 500.000 milijuna stanovnika.
Koliko će hrvatsko gospodarstvo biti konkurentno na tržištu Europske unije, ovisi o poduzetničkom duhu, ulaganju u tehnologiju i obrazovanje te promidžbi hrvatskih proizvoda u državama EU. Budući da je Hrvatska mala zemlja s usitnjenom proizvodnjom, naši proizvođači često ne mogu konkurirati količinom i niskom cijenom, ali mogu kvalitetom.
Pravila tržišnog natjecanja također uključuju i sustav nadzora i politiku dodjele državnih potpora.
Zapošljavanje je zasigurno jedan od izazova s kojima se susreću suvremene države u težnji da usklade svoja tržišta rada s promjenama u strukturi svjetskoga gospodarstva i raznim globalnim trendovima. Prilagodba pravnom i gospodarskom sustavu EU te stvaranje povoljnije poduzetničke klime i razvoj malog i srednjeg poduzetništva na kojima počiva gospodarstvo EU Hrvatsku čine privlačnom opcijom za strane ulagače i potiču otvaranje novih radnih mjesta.
Sve te promjene trebale bi ubrzati gospodarski razvoj Hrvatske te pridonijeti višem životnom standardu i boljoj kupovnoj moći hrvatskih građana. No, svaka država članica EU odgovorna je za upravljanje vlastitim gospodarstvom, a jednako tako ima pravo odlučivati o vlastitom poreznom sustavu, koji je temeljno obilježje nacionalnog suvereniteta.
Postoje i neka zajednička pravila koja, u duhu nenarušavanja tržišne utakmice, propisuju minimalne porezne stope (PDV, trošarine).
Blagostanje u EU je bajka, neke njene članice došle su do samog dna
Zemlje Eurozone koje je najteža pogodila kriza nisu u toj situaciji zbog EU, nego zbog vlastite politike, a zahvaljujući članstvu u Europskoj uniji mogle su računati na solidarnost ostalih članica. Da nisu članice Unije to ne bi mogle. Ta situacija ujedno pokazuje da članice Unije suvereno i samostalno vode gospodarsku politiku, neke zemlje uspješno, a neke manje uspješno. O Hrvatskoj će najviše ovisiti koliko će imati koristi od svog članstva u EU.
Euro – DA ili NE?
Što se tiče uvođenja eura, ono ne nastupa automatski pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji, nego je za to potrebno zadovoljiti određene kriterije, među njima i stabilnost javnih financija. Osim toga, hrvatski je monetarni sustav već danas visoko euriziran jer mnogi građani štede u eurima. Što se tiče krize u navedenim državama članicama, one bi se teže s krizom nosile bez pomoći europskog kriznog fonda.
U žrvnju stranog kapitalizma
Strani kapital će u Hrvatskoj pokupovati sve što želi i za svoje potrebe dovesti jeftinu radnu snagu iz Rumunjske i Bugarske. I dok bi se stranci naseljavali, mladi Hrvati bi se raseljavali.
Strani kapital već je u Hrvatskoj iako Hrvatska tek sad postaje članica Europske unije. Kvalitetna strana ulaganja u domaće gospodarstvo nisu loša, nego mogu pridonijeti zapošljavanju i gospodarskom razvitku zemlje, kao što je primjerice slučaj s automobilskom industrijom u Slovačkoj.
Slobodan pristup europskom tržištu trebao bi omogućiti poduzetnicima konkurentnije uvjete poslovanja te sniziti izlaznu cijenu proizvoda.
Što se tiče zapošljavanja, premda će otvaranje tržišta povećati konkurenciju na svim tržištima, pa tako i na tržištu radne snage, za sada se ne uočavaju realne opasnosti od velikog prodora radne snage iz zemalja članica Europske unije.
Kad uđemo u Europsku uniju, stranci će pokupovati sve nekretnine
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 29. listopada 2001., Hrvatska se obvezala postupno otvoriti svoje tržište nekretnina za državljane EU, osim kad je riječ o poljoprivrednom zemljištu i područjima zaštićenima sukladno Zakonu o zaštiti prirode. To konkretno znači da su do 2009. državljani EU mogli kupovati nekretnine u našoj zemlji po načelu reciprociteta ili obavljanja određene vrste djelatnosti. Od 1. veljače 2009. godine Hrvatska je osigurala isti tretman u stjecanju nekretnina za hrvatske državljane i državljane EU.
Tamo gdje postoje ograničenja kupnje, ona vrijede jednako za sve – za strance i za hrvatske državljane. Iako državljani Europske unije već nekoliko godina mogu kupiti nekretnine u Hrvatskoj, nije zabilježen značajan porast potražnje, pa se ne očekuje da članstvo u Uniji tu išta promijeni.
Ulaskom Hrvatske u EU NE otvaraju se nikakve nove mogućnosti izvoza hrvatskih proizvoda u EU, a koje već nisu ostvarene kroz Sporazum o slobodnoj trgovini između Hrvatske i EU.
Ulaskom u EU ukidaju se carine između zemalja, te će hrvatski proizvodi samim time dobiti lakši pristup tržištu EU.
U Europskoj uniji nećemo više moći jesti domaći sir i vrhnje ili peći domaću rakiju
Nema mjesta strahovima da će doći kraj proizvodnji autentičnih hrvatskih domaćih proizvoda kao što su sir i vrhnje ili rakija. Potrebno je samo razlikovati tržišta kojima će ti proizvodi biti namijenjeni.
Ako je riječ o proizvodnji za osobne potrebe ili o proizvodnji za domaće, hrvatsko tržište, a ne za izvoz na tržište Europske unije, nikakva zabrana nije predviđena, jer tu zakonodavstvo EU način reguliranja tržišta uglavnom prepušta nacionalnom zakonodavstvu.
Kao i svi ostali proizvodi namijenjeni tržištu, i alkoholna pića poput rakije moraju biti propisno označena, odnosno moraju imati deklaraciju s relevantnim podacima. Pića koja se nađu na tržištu bez odgovarajuće deklaracije, moraju se povući iz prodaje.
