Poprilično zbunjujuće izgleda ovakav naslov nakon grandioznog uspjeha na europarlamentarnim izborima SDP-a i njegova predsjednika Davora Bernardića, čija je lista prebacila zamišljen i zacrtan cilj i osvojila četiri mandata u Europskom parlamentu.
Svi se, naime, slažu kako je to prvi pravi "položen ispit" Davora Bernardića, te kako SDP čeka blistava budućnost i konačno mir u stranci iza koje je, kako znamo, poprilično turbulentan period. Još do jučer iz samog središta rečene stranke dolazile su kontradiktorne informacije. Oko kandidature Zorana Milanovića za Pantovčak stvorio se žestok otpor, oko u najmanju ruku specifične kampanje Gordana Marasa još veći, ionako potpuno podijeljena stranka ratovala je po društvenim mrežama oko kandidata i lista, i sve je to, kako već godinama u SDP-u biva, izgledalo tužno, da tužnije ne može biti.
Ni godina dana točno prošla nije kako su u istom tom SDP-u skupljali potpise za peticiju u kojoj su pozivali Davora Bernardića da podnese ostavku. Očekivala se racionalnost od potpuno i provjereno neracionalne osobe koja je tvrdoglavo odbijala sugestije bilo koga, pa i onih koji su mu dobronamjerno savjetovali da odstupi. Vlastita odgovornost za katastrofalni i nikada gori rejting stranke, bila je mladom predsjedniku SDP-a strana gotovo kao i samo njegovo članstvo koje se u praktički svim županijama odmetnulo od svog vrha koji se hvalio svojim "znanjem, iskustvom, i upornošću da vodi svoju stranku". Stvari su, a ponavljam, ni godina dana nije od toga, postale poprilično sulude jer je mladi i uporni Bernardić odbijao da ode, iako oko njega više nije bilo praktički nikoga, i činilo se tada kako nas sve ili dobro zeza ili odrađuje za nekoga dobar posao.
VEZANI ČLANCI
- Pogledajte trenutak kada su SDP-ovci doznali da su dobili 4. mandat i ostale ključne trenutke izborne noći!
- Prvi intervju Bernardića nakon izbora: 'Krećemo u konzultacije o predsjedničkom kandidatu'
- Analiza europskih izbora: Potraga za mesijom, politika 'krvi i tla' i jedan široki osmijeh na ljevici
Nedefiniran, neartikuliran, nesiguran, potpuno svjetonazorski i organizacijski izgubljen
Grčevito, kao pijan plota, držao se Davor Bernardić protokola i statuta, pametovao kako ima punu podršku Glavnog odbora stranke i Predsjedništva, i sve razlozi koje su stranačke mu kolege nabijale na nos, Davor Bernardić je prihvaćao kao razloge zbog kojih upravo ne treba odstupiti s mjesta šefa stranke. Ako iti malo poznajete poprilično razgranatu infrastrukturu SDP-a po županijama Hrvatske, tada ste mogli naslutiti da u kotlu gadno vrije, a jedan po jedan, velikani te parlamentarne stranke napuštali su brod koji tone. Davor Bernardić odlučio je da mu ostane kapetan, potpuno nesvjestan svoje nesposobnosti da isti taj brod spasi, brod koji je opasno nakrivio Zoran Milanović svojim koketiranjem s desnicom, libertarijanskim pristupom ekonomiji i kampanjskim domoljubljem.
Nedefiniran, neartikuliran, nesiguran, potpuno svjetonazorski i organizacijski izgubljen, rafalno napadan sa svih strana, na udaru Miranda Mrsića i Milanke Opačić, doajena SDP-a, poražen i demoraliziran, Davor Bernardić slušao je kako ga prozivaju legitimni izborni pobjednici, kao Ivan Klarin iz Tisna, koji je javno istaknuo da Davor Bernardić nije dobar niti kao predsjednik, niti je dobra atmosfera koju je stvorio u SDP-u, te da jednostavno mora otići jer će povući čitav brod sa sobom na dno. Nakon tri ili četiri neuspjela puča u samoj stranci, čekali su se ovi europarlamentarni izbori i oštrio se kolac.
Dvadeset i četiri sata ponavljam nisu prošla od kada su se spremale stranačke iskaznice da se poderu "ako Bero i iza ovog fijaska ne odstupi" i dvadeset četiri sata nisu prošla od kada su se te iste iskaznice vratile, a statusi na društvenim mrežama pobrisali, kao i privatni mailovi, chatovi i ostala čuda tehnologije na kojima su razjareni SDP-ovci pljuvali svog šefa očekujući najveći poraz u povijesti svoje stranke.
Ovakav rasplet malo je tko u SDP-u predvidio, a kamo li očekivao, kao uostalom i čitava Hrvatska, od samih agencija za ispitivanje javnosti do visokokvalificiranih analitičara.
Što je to točno dobio Davor Bernardić?
No, što se to točno dogodilo u stvarnosti, da se na Iblerovu trgu još nije stišala euforija? Na izbore za Europarlament izašlo je samo trideset posto građana Hrvatske. Realno, taj podatak je zastrašujuć i da u ovoj zemlji ima pameti kao što je nema, svi bi se dobitnici i gubitnici ionako trebali pokriti ušima. Sama Socijaldemokratska partija Hrvatske, zajedno sa svojim mladim šefom, nije na papiru kada sve zbrojimo, dobila više od 200 tisuća glasova, što jasno govori kako četvrtina samih članova SDP-a nije glasala – za SDP. Ta stranka, ako je vjerovati njihovim službenim stranicama, samo svojih članova ima zapet stotina više, a simpatizera na desetke tisuća, po svim županijama. Dakle, što je to točno dobio Davor Bernardić i kakve su mu zasluge, ozbiljno je pitanje, koje naravno u današnjoj euforiji nitko ne postavlja. Bolje rečeno, nitko se ne usuđuje postaviti. I tu dolazimo do habitusa problema koji me naveo na ovu analizu. Što će danas biti sa svim oponentima Davora Bernardića? Kakva je njihova stranačka, i u smislu političkog djelovanja, budućnost?
Svi ti gnjevni i glasni SDP-ovci koji su rušili Davora Bernardića danas će pokazati svoje pravo lice. Ako čvrsto vjerujete da rečeni Davor nije dobra opcija za SDP i za Hrvatsku, morat ćete ostati pri svojim stajalištima i tražiti i dalje njegovu glavu. No kako stvari barem za ovih četrdeset i osam sati stoje, stvari su dijametralno suprotne. Od svih onih koji znaju da imaju nesposobnog, neartikuliranog i nedefiniranog šefa danas nema niti glasa. Zašto? Pa zato što ljudi koji se bave politikom čuvaju sebe i uvijek, ali baš uvijek, gledaju i traže kao ovisnici u sportskim kladionicama najbolje koeficijente i najboljeg kandidata kojem će se prikloniti. A to je danas, iza obrisanih suza i hrpe demagogije – Bernardić Davor. Svi ti licemjeri danas će se nastojati slikati sa svojim vođom, kojeg su malo kritizirali, ali sve u najboljoj namjeri. Za budućnost stranke, naravno.
Iz te sulude priče profitirati će Plenković i HDZ
Malo smo se zezali, danas je fusnota svakog viđenijeg SDP-ovca.
Punjenje europskih lista svojim najžešćim oponentima danas je hvaljen i vizionarski čin suzbijanja vlastitog ega no nitko, majku mu, da kaže da je to bio očajnički čin čovjeka koji ionako za suštinu svog političkog djelovanja drži kako je lijevo – liberalno, a ne samo lijevo. I tko će na kraju iz sve te sulude priče profitirati? Kao i uvijek i u svemu od kada je Davor Bernardić na čelu SDP-a – Andrej Plenković i HDZ.
Andreju Plenkoviću, naime, problem nije sjedinjena i jaka desnica, već je problem Andreju Plenkoviću sjedinjena i jaka ljevica. Razjedinjenost desnih, Andrej će uvijek i svuda uspješno iskoristiti putem svojih ubačenih pijuna u redove ekstremne desnice, dok će na ljevici i dalje imati izgubljenog Davora Bernardića uz kojeg nikada neće stati čitava ljevica, kao ni Krešo Beljak, kao ni IDS, kao ni Možemo!, i tako dalje, i tako dalje. I to Andrej Plenković jako dobro zna. A plus iz cijele priče, mudri će Andrej pronaći 'Pedra', Milijana Brkića, kojeg nikako da se riješi, a eto mu idealne šanse, jer se ovaj zavukao u mišju rupu, a šefu se ne sviđa kada "istaknutih HDZ-ovaca nema na terenu".
Zar stvarno mislite da će Davor Bernardić biti prijetnja u utrci za mjesto premijera Andreju Plenkoviću?
Naravno da neće, i to jako dobro znaju svi na političkom nebu u Hrvata. Zajednička ljevica Davora Bernardića kao lidera nema niti u primisli, jer Davor Bernardić, kada sve sagledamo uopće nije ljevičar. I zbog toga je ovakav rasplet idealan upravo HDZ-u. Jer će članstvo SDP-a, iako utišano, ostati razjedinjeno. I na pravim, parlamentarnim izborima, ostati na mizernih dvadeset do trideset posto koji će im garantirati i u iduće četiri godine mjesta u oporbi. I to je, ako se vratimo na naslov i početak ove analize, osnovni problem zašto je SDP najveći gubitnik ovih izbora.
Jer su imali zadnju šansu da stranku reorganiziraju, resetiraju, i pronađu pravog, karizmatičnog lidera, koji će zajedno s liderima ljevice konačno izvući Hrvatsku iz ovog mraka. Vratiti je na mjesto koje joj civilizacijski pripada. Na mjesto sekularne i moderne države, sljedbenice svih antifašističkih i socijalnih uzusa. Jer samo sa snažnim SDP-om, socijalna ljevica u Hrvata može imati šansu.
Možda smo svi mi, kada malo bolje pogledate, jučer izgubili tu priliku.
Ma koliko vam, kao i naslov ove priče, to malo suludo izgleda.
