Dvojica sukreatora hrvatske vanjske politike ni ove se godine, poput svake prethodne otkako su na dužnosti, nisu usuglasila ni oko čega. Navodno slanje vojnika u Ukrajinu izazvalo je najviše svađe, a neke ranije prijepore, poput imenovanja veleposlanika, gotovo nitko više i ne spominje.
Između Pantovčaka i Banskih dvora kilometar je zračne udaljenosti, ali u vanjskoj politici ta se razdaljina čini neprijelaznom. Predsjednik i premijer uglavnom se časte uvredama, poput one da Andrej Plenković u Bruxellesu samo pokorno "striže ušima" do toga da je Zoran Milanović Putinov "korisni idiot".
Iako je Ukrajina bila najveći prijepor jer je predsjednik premijera optuživao da pokušava Hrvatsku uvući u rat, a premijer predsjednika da je ruski igrač, "sukreatori" su različito gledali i na sukob na Bliskom istoku.
Milanović smatra da između izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i Vladimira Putina nema razlike i kaže da bi bilo "moralno" priznati Palestinu dok je vlada čvrsto na izraelskoj strani i tvrdi da za priznanje još nije vrijeme.
Predsjednik je premijeru sredinom godine predložio formiranje Vijeća za vanjsku politiku kao format razgovora o vanjskopolitičkim pitanjima, no premijer je to odbio rekavši da može razgovarati samo s "normalnim" ljudima.
Idu li hrvatski vojnici u Ukrajinu?
Medijski najdominantnija točka prijepora Banskih dvora i Pantovčaka u 2024. godini bila je NATO-va misija NSATU za pomoć Ukrajini.
Počelo je Milanovićevim odbijanjem suglasnosti za sudjelovanje pripadnika hrvatskih oružanih snaga u toj NATO-voj aktivnosti uz tvrdnju da se time NATO izravno upliće u rat u Ukrajini.
Milanović je paralelno dao suglasnost za drugih 12 odluka o slanju hrvatskih vojnika u inozemne misije. Plenković je optužio predsjednika za manipulaciju, nazvao ga „instrumentom proruske propagande” i negirao da bi NSATU uvukao hrvatske vojnike u sukob.
Uslijedili su tjedni u kojima je ta tema okupirala medijski prostor, s ping-pongom optužbi oko toga tko je proruski igrač, a tko želi žrtvovati hrvatske vojnike.
Uključili su se i drugi politički akteri u Hrvatskoj, ali i 'drugi čovjek NATO-a' Boris Ruge koji je stigao u Sabor i potvrdio da na ukrajinskom teritoriju neće biti NATO-vih snaga osim „nekoliko” časnika za vezu te da Hrvatska može odbiti da to budu njezini vojnici.
Nakon što je Milanović vladi uručio odbijenicu potrebna je dvotrećinska suglasnost Sabora kako bi hrvatski vojnici ipak sudjelovali u misiji. Još uvijek se ne zna kad bi se o tome moglo u konačnici glasati.
Zelenskij u Hrvatskoj
U međuvremenu je Hrvatska nastavila pomagati Ukrajini i ta je pomoć do listopada ove godine iznosila više od 300 milijuna eura.
Plenković je u rujnu nenajavljeno stigao u posjet Ukrajini, a mjesec dana kasnije Hrvatsku je posjetio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski koji je u Dubrovniku sudjelovao na sastanku na vrhu Ukrajina – jugoistočna Europa i dobio podršku toga dijela Europe.
I taj je skup bio predmet spora Banskih dvora i Pantovčaka, nakon što je saborska oporba ocijenila da je Milanović trebao biti pozvan na to događanje, posebice jer je na njemu bio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.
Milanović je tada rekao da je dubrovački samit bio Vučićev „show”. Autokratski srbijanski čelnik na konferenciji za medije tamo je objavio da „Srbija stvari vidi sto posto drugačije” od Hrvatske što se tiče Domovinskog rata, te je tvrdio da je Srbija uspjela izmijeniti nekoliko točaka završne deklaracije, između ostaloga da u njoj ne piše da se zemlje potpisnice obvezuju nego samo potiču da se usklade sa sankcijama EU-a prema Rusiji.
Plenković je odgovorio Milanoviću da govori poput srpskih tabloida i javno propitivao financiraju li njegovu kampanju dezinformiranja Rusi, što je kasnije učinio i ministar Grlić Radman.
Lutke i špijuni
Prva napetost u odnosima sa Srbijom bila je u veljači kad je Beograd poslao prosvjednu notu zbog paljenja Vučićeve lutke na karnevalu u Kaštel Starome. Kaštelani su uz srbijanskog predsjednika zapalili i lutku ruskog predsjednika Vladimira Putina, prikazujući dvojac kao Don Quijotea i Sancha Pansu na magarcima.
Srpska vlast ponovno je prosvjedovala u travnju kad hrvatska policija nije dopustila pristup Jasenovcu srbijanskom ministru za dijasporu Đorđu Miličeviću. Krajem travnja predstavniku Hrvata u Srbiji Tomislavu Žigmanovu potvrđeno je da ostaje na čelu resora za ljudska i manjinska prava u srbijanskoj vladi.
Službeni Beograd u kolovozu je, pak, objavio da je uhitio hrvatskog špijuna, no hrvatske vlasti govorile su da nemaju pojma tko bi to mogao biti i dovele u pitanje njegovo postojanje. Plenković ga je mjesec dana kasnije prozvao „jetijem”, no srbijanske vlasti nastavile su tvrditi da je špijun stvaran.
Istovremeno kad je krenula priča sa špijunom Srbija je na granici privela hrvatsku pjevačicu Severinu zbog „spornih izjava u medijima”, to jest kritiziranja beogradskih vlasti. Severina je puštena nakon nekoliko sati, ali poručila da više neće u tu zemlju „dok je onaj diktator na vlasti”.
Spomenuti „diktator” to je zadržavanje prozvao „totalno nepotrebnim, iako o Severini misli sve najgore".
Tonino Picula šokirao Beograd
U listopadu je Beograd "šokiralo" to što je hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula imenovan stalnim izvjestiteljem za Srbiju. To je naišlo na negativne reakcije u Beogradu i napise tabloida kojima su socijaldemokratskog političara proglašavali ustašom.
Vučić je to komentirao kazavši da je Srbija „dobro razumjela poruku” koju joj je EP poslao tim imenovanjem i najavio da s Piculom neće razgovarati.
Milanović tijekom godine srbijansku vlast, koja i dalje pokušava sjediti na dva stolca, europskom i ruskom, proglasio „kupusarom od politike” i rekao da Srbija „sama ne zna što hoće”.
Crna Gora o Jasenovcu, Hrvatska je blokirala u EU-u
U 2024. pogoršali su se odnosi Hrvatske i Crne Gore, što se moglo očekivati s obzirom na prosrpsku koaliciju koja je preuzela vlast u toj zemlji. Ona je sredinom godine izglasala deklaraciju o Jasenovcu, a Zagreb je uzvratio prosvjednom notom.
Hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman naglašavao je da se taj dokument usvojio kao odgovor na Rezoluciju Ujedinjenih naroda o Srebrenici, odnosno kako bi se „defokusirala Srebrenica, a politiziralo s Jasenovcem”.
Crnogorski predsjednik Jakov Milatović kasnije je rekao da odluka vladajuće koalicije „nije bila dobar potez”, a predsjednik Europskog vijeća Charles Michel zbog deklaracije je odgodio najavljen posjet Crnoj Gori.
Hrvatska je mjesec dana kasnije crnogorske političare Andriju Mandića, Milana Kneževića i Aleksu Bečića proglasila nepoželjnima u Hrvatskoj zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa.
Na samom kraju godine Hrvatska je Podgorici uputila non-paper kojim je zatražila rješavanje nekoliko otvorenih pitanja, poput vlasništva nad školskim brodom „Jadran”, razgraničenja, procesuiranja ratnih zločina, pronalaska nestalih osoba te pitanja imena gradskog bazena u Kotoru nazvanog po bivšem čuvaru u logoru „Morinj” i blokirala joj otvaranje jednog poglavlja u pregovorima s EU-om.
Plinska interkonekcija
Plenković je krajem siječnja posjetio Bosnu i Hercegovinu s Ursulom von der Leyen, tadašnjom i budućom predsjednicom Europske komisije, te Markom Rutteom, tada premijerom Nizozemske, a danas glavnim tajnikom NATO-a.
Njemica i Nizozemac sastali su se s Predsjedništvom te zemlje, no ne i Plenković koji se ne želi sastajati sa Željkom Komšićem, nominalno hrvatskim predstavnikom u tom tijelu, ali izabranim bošnjačkim glasovima.
Središnja tema odnosa između Hrvatske i BiH, zemlje s kojom je EU u ožujku otvorila pristupne pregovore, bila je južna plinska interkonekcija. Američki državni tajnik Antony Blinken početkom godine optužio je predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da opstruira taj projekt kojim će se BiH spojiti na hrvatski plinski sustav i LNG terminal na otoku Krku.
Hrvatima u BiH, ali i hrvatskom vodstvu sporno je bilo što će plinovodom koji prolazi teritorijem s hrvatskim stanovništvom upravljati tvrtka BH Gas sa sjedištem u Sarajevu, na čemu insistira američka vlada, umjesto javnog poduzeća koje bi se osnovalo u Mostaru.
Grlić Radman je naglašavao da se u realizaciji projekta mora zajamčiti i uloga Hrvata. No, početkom prosinca parlament bošnjačko-hrvatskog entiteta je izglasao zakon o povezivanju plinskih mreža pod realizacijom BH Gasa, što je Plenković prozvao nepravdom prema Hrvatima u BiH.
Za Hrvate u BiH važno ostaje pitanje izborne reforme koja se mora provesti u narednoj godini s obzirom da su u 2026. planirani opći izbori pa se u njoj izborni zakon ne bi smio mijenjati.
Najbolja hrvatska susjeda
Odnosi Hrvatske i Slovenije u 2024. nastavili su biti gotovo pa idilični. Jedina naznaka napetosti bila je odluka Europskog suda za ljudska prava sredinom godine da hrvatski sudovi nisu povrijedili prava slovenskih ribara kad su ih kažnjavali zbog ilegalnog prelaska granice.
Milanović je u prosincu Sloveniju proglasio najboljom hrvatskom susjedom i zaželio da Hrvatska takve odnose ima s ostalim susjednim državama.
„Prijateljski državni odnosi Hrvatske i Slovenije su neopisivo važni jer to očekuju naši ljudi s obje stane granice koji su oduvijek živjeli u slozi”, rekao je hrvatski predsjednik.
U sve manjoj slozi Hrvatska živi s Mađarskom. Grlić Radman je u kolovozu rekao da je Hrvatska zatečena „politički duboko uvredljivom” izjavom mađarskog ministra vanjskih poslova i trgovine Petera Szijjarta da je „nepouzdana tranzitna zemlja”. Hrvatski ministar kazao je da nije očekivao takvu izjavu od predstavnika zemlje „na čije smo nedobronamjerne poteze dugo odgovarali s krajnjom suzdržanošću i umjerenošću”.
Mađarsko ministarstvo vanjskih poslova u listopadu je pozvalo na razgovor hrvatskog veleposlanika u Budimpešti zbog izjava ministra obrane Ivana Anušića. On je rekao da je Hrvatskoj Mađarska jednako opasna kao i Srbija, a kritizirao je i velikomađarsku politiku koja dovodi „u pitanje teritorijalnu cjelovitost Hrvatske”.
Avioni, tenkovi, helikopteri
Hrvatska se ove godine značajno osnažila dolaskom osam od ukupno 12 borbenih zrakoplova Rafale koje je naručila od Francuske.
Američki State Department u kolovozu je odobrio da se Hrvatskoj proda osam samohodnih višestrukih raketnih sustava HIMARS, proslavljenih na bojištu u Ukrajini, a Anušić je u listopadu najavio da će Hrvatska do 2028. imati kompletnu eskadrilu američkih helikoptera Black Hawk.
Anušić je u listopadu s njemačkim ministrom potpisao pismo namjere o nabavci 50 novih tenkova Leopard 2A8, a u studenom s turskom stranom ugovor o nabavci turskih dronova Bayraktar TB2, baziran na šest letjelica. Ministar je najavio da će Hrvatska 2025. doseći i dva posto izdvajanja za obranu.
Hrvatska je u 2024. dobila novu-staru povjerenicu Europske komisije. Dosad zadužena za demokraciju i demografiju, Dubravka Šuica preuzima resor Mediterana koji će dobiti i svoju glavnu upravu. Marija Pejčinović Burić odlučila je, pak, da neće tražiti drugi mandat na čelu Vijeća Europe.
Jedini hrvatski neispunjeni vanjskopolitički prioritet ostalo je članstvo u OECD-u. Hrvatske vlasti nadaju se da će do kraja iduće godine ispuniti tehničke kriterije za prijem i da će Hrvatska 2026. biti primljena u taj ekskluzivan klub zemalja.
POGLEDAJTE VIDEO: U zraku hrvatski i francuski Rafalei:
