Školski tjedan ispred Strojarsko-tehničke škole Fausta Vrančića u Zagrebu započinje nešto prije osam sati. Učenici se polako okupljaju, većina njih s cigaretama među prstima. Istaknutu pismenu zabranu ravnatelja po kojoj pušenje pred školom i pljuvanje po asfaltnoj površini nije dopušteno nitko ne poštuje.
Po prvoj zvonjavi neki ulaze u školu, a neki ostaju vani. Neki nisu ni došli. Oni koji ostaju vani umjesto u školu odlaze u okolne kafiće ili u parkove, gdje će ispijati alkohol i popušiti koji džoint.
Za vrijeme malog odmora vrata škole se zaključavaju, pa učenici ne smiju izlaziti van. No to ih ne smiruje pa s jednog prozora bacaju smeće. Ujedno pričaju kako su neke njihove kolege kroz isti taj prozor povraćale, a jedan i po automobilu jednog profesora.
'Ne budete li bili dobri završit ćete u Faustu'
"Ima učenika koji piju i puše travu od ranog jutra. Ponekad se miris marihuane osjeti i u školi, a cuga se unosi i u kantinu", otkriva jedan srednjoškolac za Jutarnji list, što potvrđuje i ekipa koju su novinari tog lista vidjeli okupljenu u parku s nekoliko litara alkohola ispred sebe i džointom koji su dijelili od usta do usta.
Kad učenike netko upita zbog čega su se upisali u tu školu, odgovaraju kako misle da će ondje lako svladati gradivo, no na kraju ispadne da baš i nije tako.
"Kad sam bio mlađi, nastavnici su nam u osnovnoj školi uvijek govorili ako ne budemo dobri, završit ćemo u Faustu. Na kraju se to i dogodilo", kaže jedan mladić.
Za svoje nastavnike klinci su uglavnom imali pohvale. Tek su rijetki spomenuti kao strogi. Tako je primjerice jedna profesorica iz hrvatskog toliko zahtjevna, ali i pravedna, da je i svog vlastitog sina srušila na polugodištu jer nije redovito čitao lektiru. Jedan od njenih kolega pak svojim učenicima ne daje normalne ocjene nego ih ocjenjuje minusima i nulama.
Na kraju školu završi oko 70-ak posto upisanih učenika.
Vezani članci:
arti-201103220682006 arti-201006160724006