Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je svoj Ured privremeno preselila u Vukovar.
Nakon Splita Pule, po treći put od stupanja na dužnost, predsjednica je odlučila na nekoliko dana iz glavnog grada doći među ljude i čuti kako žive i što ih muči.
Njezin domaćin, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, bio je gost RTL Direkta i prokomentirao što za Vukovar znači dolazak predsjednice.
Predsjednica je rekla da je Vukovar privremeno glavni grad Hrvatske, a vi ste je podzravili riječima da je vijesnica proljeća. Zašto i koliko vam je važan njezin dolazak?
Jako nam je važan, što se danas moglo vidjeti po reakcijama Vukovaraca. A zašto je vijesnik proljeća? Vjerujem da je vama, kao i široj javnosti, poznat stav većine Vukovaraca, da nam je dosta toga da nas političari posjećuju samo 18. studenog i da na gradu Vukovaru i njegovu značenju stječu određene poene. Ovo je jedan svijetli primjer, kojim je jedna vrhovna institucija RH, odnosno predsjednica, došla u obične dane u Vukovar. Izdvojila je tri dana da boravi ovdje s nama i nadamo se da je to nagovještaj promjene smjera kojim su se do sada najvažnije institucije u Hrvatskoj odnosile prema Vukovaru. Ovaj potez nam je bio potreban jer ulijeva nadu i povjerenje da će stvari po grad Vukovar krenuti u pravom smjeru.
Predsjednica je prihvatila pokroviteljstvo za obnovu vukovarskog Vodotornja. Kakav je vaš plan za obnovu simobola otpora u Domovinskom ratu?
Plan je da na Vodotornju, kao prepoznatljivom simbolu Domovinskog rata, budu učinjene minimalne preinake, i to isključivo u smislu očuvanja u postojećem stanju, ali i otvaranja mogućnosti da bude dostupan svim posjetiteljima Vukovara, na način da se u njega može ući i da se može doći na njegov vrh u kojem bi se nalazi vidikovac. Ideja koja nas vodi jest da Vodotoranj postane simbol hrvatskoh zajedništva, na tragu zajedništva kakvo je bilo u Vukovaru 1991. godine.
Vukovar je dugo bio vijest zbog uvođenja dvojezičnosti, ta tema se ni danas nije mogla izbjeći. Predsjednik Zajedničkog vijeća općina Dragan Crnogorac pozvao je Predsjednicu da zajedno s mandatarom sudjeluje u razgovorima o uvođenju dvojezičnosti. Što kažete na to?
Gospodin Crnogorac je predstavnik srpske nacionalne manjine i njegovo je pravo, vjerojatno i obveza, da zastupa tu tezu. Ja sam davno rekao svoje mišljenje o toj temi, da nije trag rješenja tog problema na ovim osnovama na kojima on onzistira. Mislim da je puno važnije da on zajedno sa pripadnicima svoje stranke da doprinos da upravo njihovi članovi, kao i većina građana srpske nacionalnosti, konačno počnu i na našim prostorima shvaćati Republiku Hrvatsku kao svoju državu, da prihvate povijesne okolnosti koje su se dogodile u Vukovaru kao svoje, već kada su odlučili živjeti ovdje i da zajedno krenemo stvarati jedno ljepše okruženje. Kada dođe do tog momenta, naravo da će se steči uvjeti da se iskreno međusobno uvažavamo i prihvaćamo. A ovako, ispada kao forsiranje priče koja nije dobra, i to u trenutku koji nimalo nije lagan ni za Hrvate ni za Srbe u Vukovaru.
Kako vi gledate na izjavu mandatara da će ćirilica doći do Vukovara, ali da još nije vrijeme?
Upravo na tragu ovoga što sam rekao. Nije problem ćirilica, nije problem pismo, problem je odnos prema gradu Vukovaru, prema Republici Hrvatskoj. Problem je prihvaćanje i Vukovara i Hrvatske kao činjenice, kao nečega svoga, a ne kao nečega stranog, tuđeg i nepoželjnog. Kad bi to bilo na ovim osnovama o kojima govorim, onda bi se dalo razgovarati. Nažalost, dok je to sve fikcija, ne možemo postavljati stvari naopako, praviti se da se ništa nije dogodilo. S jedne strane ne prihvaćati da su tu počinjena zvjerstva i da se nema snage doći u Kolonu sjećanja i pokloniti žrtvama i priznati što se stvarno dogodilo ovdje, a s druge strane forsirati ovakva pitanja.
