Na prvi pogled tek jedan običan turistički otok. No, čak stotinu tisuća turista, kako nam kažu u jedinoj konobi u lučici, koji godišnje svrate na ručak ili osvježenje, uglavnom nemaju pojma gdje su zapravo pristali. Na nekad zloglasnom Golom otoku danas nitko ne živi.
Prema podacima udruge Goli otok od '49. do '56. godine prošlog stoljeća ovdje je boravilo oko 12 tisuća zatvorenika. Njih 400 ovdje je ostavilo svoje živote.
U tom periodu ovdje su dovođeni politički neistomišljenici jugoslavenskog režima na tzv.preodgoj, koji se sastojao od teškog fizičkog rada i jednako teških batina.
U ovom hodniku nalaze se samice u kojima su zatvorenici za kaznu morali provesti i do dva mjeseca.
Na otoku se nalazi više kamenih zdanja čije zidove čine ručno klesane stijene, a do iznemoglosti su ih nekada obrađivali politički zatvorenici. O jednoj od tamnih strana Titova režima na otoku će ovih dana u sklopu volonterskog kampa učiti dvadesetak volontera iz pet zemalja.
Volonteri uređuju prostor perivoja ispred nekadašnje upravne zgrade logora u uvali Tetina.
"Djed mog supruga bio je ovdje na Golom otoku krajem 40-tih, pa sam htjela otkriti otok. Studiram Međunarodne odnose, učila sam mnogo o povijesti Balkana i čula za otok pa mi to puno znači", izjavila je Beatrice Lubon Vujanović, volonterka iz Francuske.
Od 1956. na otoku je bio tek "obični" zatvor koji '88. konačno zatvoren. Od 1.lipnja ove godine iz Ministarstva kulture dali su zeleno svjetlo da se otok proglasi zaštićenim kutlurnim dobrom. Organizatori kampa nadaju se da će postati mjesto dijaloga o otporu političkom nasilju.