N kao natpredstavljenost, nebirač...

Nacionalni izbori - politički procesi kojima se uspostavljaju i legitimiraju središnja nacionalna predstavnička tijela i institucije. Po pravilu obuhvaćaju samo izbore za parlament kao najviše nacionalno političko predstavničko i zakonodavno tijelo te izbore predsjednika države, a iznimno i premijerske izbore. U nacionalnim izborima odlučuje se o tome tko će vladati zemljom u određenome mandatnom razdoblju, oblikovati nacionalne javne politike i donositi odluke od nacionalne važnosti. U hijerarhiji unutar nacionalnih izbora važnost pojedinih izbora neposredno ovisi o sustavu vlasti i političkom sustavu u cjelini. U parlamentarnim sustavima izbori za parlament važniji su od izbora predsjednika države, a u predsjedničkim i polupredsjedničkim sustavima važniji su izbori predsjednika države nego članova parlamenta. Opći parlamentarni i predsjednički izbori mogu se održavati istodobno, u sinkronim ciklusima, ako se vremenski poklapaju mandati parlamenta i predsjednika države, te u nesinkronim ciklusima ako ti mandati različito traju. I kad se mandati vremenski podudaraju, zagovara se neistodobno održavanje izbora za dvije najvažnije nacionalne institucije kako bi se stalno održavala ravnoteža između političkog raspoloženja javnosti i političkog profila glavnih tijela u kojima se donose političke odluke od nacionalnog značenja.

Natpredstavljenost - pojam kojim se označuje prezastupljenost nekoga političkog aktera u predstavničkom tijelu u odnosu prema potpori birača koju je dobio u izborima. Brojčano se izražava kao razlika između postotka glasova i postotka mandata: primjerice, ako neka stranka osvoji 35% glasova i stekne 48% mandata, onda njezina natpredstavljenosti iznosi 13%. Natpredstavljenost nastaje u svim izbornim sustavima, ali je najveća u jednokružnim većinskim izborima u kojima se o pobjedniku odlučuje relativnom većinom glasova birača. U tim je izborima najnatpredstavljenija glasovno najjača stranka, slijedi stranka koja je druga po broju dobivenih glasova, dok je treća stranka obično jako potpredstavljena.  

Nebirač - državljanin s biračkim pravom koji zbog različitih razloga ne sudjeluje na izborima. Nebirači se tipološki dijele na dvije velike skupine: strukturne i konjunkturne nebirače. Strukturni nebirači, koji se nazivaju i načelnim i dosljednim nebiračima, ne sudjeluju u izborima zbog vjerskih, ideoloških, svjetonazorskih ili nekih drugih osobnih uvjerenja. Zbog tih uvjerenja često ne prihvaćaju demokratski politički poredak, pa odbacuju i izbore kao njihovu temeljnu sastavnicu. Konjunkturni nebirači, koji se smatraju situacijskim ili nedosljednim nebiračima, ne sudjeluju samo u određenim izborima, i to zbog to čno određenih razloga. Oni nisu načelni protivnici izbora i demokracije nego apstiniraju zato što su nezadovoljni vlašću, politikom, političkim strankama, vlastitim društvenim položajem i statusom itd. To je najbrojnija, najraznolikija i najpromjenjivija skupina nebirača. Nebirači su češći među ženama, najmlađim i najstarijim dobnim skupinama, neobrazovanijim, sekulariziranijim, imovinski i statusno nižim i slabije integriranim društvenim skupinama. Tradicionalno se smatralo da su nebirači politički nezainteresirani i apatični. No novija istraživanja pokazuju da je među nebiračima sve više onih koji su politički zainteresirani i nezadovoljni, te da je apstinencija izraz njihova svjesnoga političkog odabira. U nekompetitivnim izborima posrijedi su prosvjedni nebirači, koji ne sudjeluju u izborima zbog kritičkog odnosa prema političkom režimu u kojemu žive, a regrutiraju se najviše među mlađim, obrazovanijim, urbanim profesionalcima.

Negativno glasovanje - u formalnom smislu oblik glasovanja u kojemu birači istodobno glasuju za kandidate koje žele izabrati (pozitivno glasovanje) i za kandidate koje ne žele izabrati (negativno glasovanje). U Francuskoj se u pojedinim razdobljima nakon revolucije 1789. primjenjivalo negativno glasovanje u kojemu je kandidat bio automatski isključen iz izbornog postupka ako je dobio više od 50% negativnih glasova. U parlamentarnim izborima u Bjelorusiji 1995. primijenjen je tzv. negativni izborni postupak u sklopu dvokružnih većinskih izbora. Birači su imali pravo glasovati protiv svih kandidata tako što bi prekrižili njihova imena na glasačom listiću. Da bi jedan od dvojice kandidata koji su se uvrstili u drugi krug glasovanja bio izabran, morao je dobiti više pozitivnih nego negativnih glasova. U neformalnom smislu, negativnim se glasovanjem naziva političko ponašanje u izborima koje je poglavito motivirano željom da netko ne bude izabran a ne željom da netko bude izabran, pa se kolokvijalno naziva glasovanjem “protiv”, a ne glasovanjem “za”. Takvo se glasovanje općenito smatra izborom “manjeg zla” među političkim ponudama od kojih se biraču nijedna ne čini prihvatljivom ili privlačnom, pa glasuje protiv svojega političkog “neprijatelja” i ishoda kojega se najviše pribojava. Negativno glasovanje često je u prijelomnim političkim razdobljima nacionalnih povijesti, kao što su slomovi autokratskih režima, svršeci građanskih ili međunarodnih ratova i sl.

Nekompetitivni izbori - nedemokratski izbori u totalitarnim političkim režimima koji ne jamče mogućnost biranja i slobodu izbora među različitim političkim opcijama. To su izbori u tehničkom smislu jer se njima uspostavljaju predstavnička tijela, ali nisu izbori i u sadržajnom smislu jer se ne temelje na slobodnome izbornom natjecanju i interesnim sukobima političkih aktera. Stoga se nazivaju glasovanjem bez izbora ili “organiziranom aklamacijom”. Nekompetitivni izbori razlikuju se od kompetitivnih   prema: (1) nepostojanju potpune slobode birača, što obuhvaća različite oblike narušavanja općega i jednakoga biračkog prava i izloženost glasovanja izvanjskim pritiscima i zaprekama; (2) nepostojanju pravoga političkog natjecanja između kandidata i stranaka; (3) nepostojanju izravnih posljedica izbora na vlast i politiku vlasti. Premda je obično formalno institucionalizirano demokratsko biračko pravo, iz općeg ili samo pasivnoga biračkog prava često se isključuju državljani prema političkim mjerilima vlasti (narodni neprijatelji, izdajnici, kolaboracionisti, reakcionari, buržoazija, članovi vlada, dužnosnici i suradnici ancien régimea itd.). Istodobno, biračko se pravo daje i onima koji ne ispunjavaju dobne g ranice za njegovo stjecanje ako su bili članovi oslobodilačkih ili revolucionarnih vojski i pokreta koji zaslužni za uspostavu novih političkih režima Nekompetitivni izbori posjeduju formalnu strukturu i organizaciju demokratskih izbora, ali kandidacijski postupak potpuno kontrolira vlast tako da je nominacija kandidata zapravo jednaka njihovu izboru. Ispunjavaju više funkcija u nedemokratskim političkim poretcima: formalno dokazuju da se i oni temelje na načelu narodne suverenosti, uspostavljaju predstavnička tijela, formalno legitimiraju postojeći politički režim u zemlji i inozemstvu, socijaliziraju i mobiliziraju mase za potporu režimu, pridonose nacionalnoj integraciji itd.

Neograničeno glasovanje - oblik ordinalnoga glasovanja u kojemu birač ima onoliko glasova koliko se bira zastupnika u izbornom okrugu.. Ako je, primjerice, riječ o izbornom okrugu u kojemu se bira pet kandidata, svaki birač obvezatno ima pet glasova. Neograničeno glasovanje strukturno je povezano s otvorenom listom i omogućuje preferencijsko glasovanje, kumuliranje i panaširanje.