"Ne trebam previše naglašavati da puno puta 'lik' nije došao na sud jer je bio 'spriječen', pa 'na putu'... I, naravno, morali smo čekati sljedeće ročište, tri, šest ili više mjeseci", potužila se našem stručnom timu očajna čitateljica, koja se godinama bori oko prava vlasništva i njegove predaje u posjed.
Zanima je zašto se ne sankcioniraju osobe koje lažu na sudu, ali i zašto u ovakvim slučajevima država ne bi oduzela imovinu dok postupak ne završi.
Vješto korištenje svih pravnih mogućnosti
Član našeg stručnog tima Krunislav Olujić preporučuje joj tek da se obrati višem sudu ili Ministarstvu pravosuđa.
"Ovdje je riječ o osobi koja se vješto, ili putem odvjetnika ili osobno, ako ima pravnu izobrazbu ili kulturu, koristi svim pravnim mogućnostima koje joj parnični postupak dopušta. Prije svega maksimalnim odgađanjem rasprave ili kompliciranjem dostave poziva na sud. Kada je dostava neuredna, prema Zakonu o parničnom postupku nije moguće voditi raspravu bez prisustva stranke", dijagnosticira Olujić dodajući da ta osoba "posve sigurno zlorabi procesna ovlaštenja i tjera tužiteljicu u očaj i u situaciju da ne može realizirati svoje pravo".
Optimalan rok za donošenje presude u ovakvom sporu trebao bi za prvostupanjsku presudu biti oko tri godine. Pribroji li se tome i žalbeni postupak - pet godina, navodi.
Pravo na razuman rok
"Gospođa ima Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje, koje podrazumijeva i razuman rok za donošenje presude. Ovdje to nije slučaj: radi o 12 godina i time su ispunjene pretpostavke da se ta osoba u cilju zaštite prava obrati višem sudu ili Ministarstvu", kaže Olujić.
Kada se tome još nadoda i činjenica da većina sudaca nije dovoljno educirana, a zbog preopterećenosti predmetima, s razlogom ili bez razloga, pribjegavaju odgodi ročišta, muke s pravosuđem nemaju kraja.
Doda li se bezobrazluku i stanje u pravosuđu...
"Pogotovo se u Zagrebu često događa da se ročišta odgađaju na neodređeno vrijeme, pa stranke imaju šansu dobiti raspravu jednom ili maksimalno dvaput godišnje. U međuvremenu vam se onda promijeni sudac, pa se događaju promjene u referadama suda koje preraspodjeljuju materijale drugome sucu... i sve to vodi ovome", kaže Olujić.
Što se tiče samog laganja sudu, Olujić ističe da je bilo slučajeva kada je to procesuirano.
"Ali to je jako teško dokazati – kako za isprike sudu, tako i u slučaju krivokletstva. Državno odvjetništvo zato gotovo nikad ne goni svjedoke koje bi trebalo procesuirati zbog lažnog iskaza", zaključuje.
Naljutio vas je neki potez Vlade? Niste sigurni kako će se novi zakon odraziti na vašu budućnost? Muče li vas komunalna poduzeća neopravdano visokim računima ili lošom uslugom? Imate neki drugi problem o kojem želite mišljenje nekog od članova našeg Stručnog tima? Pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
