Priča poput njegovih ima nebrojeno. U kraju koji je i prije potresa bio zapostavljen, nakon razornog potresa usred zime je ostao bez kuće, no još veća nedaća je što se mora odreći blaga, od kojeg je preživljavao. On sam bi se još mogao nekako snaći, no njegove ovce, svinje i krave ne mogu čekati da se država konačno pokrene.
'One idu za mnom, bleje, samo što ne kažu: ‘Daj me pomuzi''
“Rekli su da je kuća za rušenje, nema od nje ništa”, rekao je gospodin Milan iz Luščana za N1 i nastavio: „Imamo kontejner, dobili smo, grijemo se na struju, nije to to“. Iako bi volio „da se napravi kućica, kupaonica jer se nema gdje oprati“, najviše ga brine njegovo blago.
„U prihvatni centar ne mogu, tu imam svinja i ovaca, tri junice, ne mogu od kuće. Devet krava sam prodao, ispod cijene, nemam ih gdje držati. Sve mi je uništeno, prodavao sam mlijeko Vindiji, od toga sam živio. Ministarstvo je obećavalo, ali nitko nije dolazio, nisam mogao čekati, nisam mogao musti krave, a one će se tako razboljeti. Veterinar mi je savjetovao. One idu za mnom i bleje i samo što ne kažu: ‘Daj me pomuzi.’ Katastrofa, ne daj Bože da se dogodi nikome”, rekao je.
'Tko će izdržati zimu'
Nije siguran može li vjerovati državi: “Obećala je država pomoć, ne znam hoće li biti što od toga. Tko će izdržati zimu, treba čekati proljeće. Puno je porušenih kuća, ne može se to na brzinu. Dolaze volonteri ako treba pomoći, da se očisti, prekrije. Kod mene se nema što prekriti jer je sve uništeno. Propadaju i bale. Tri junice imam koje ću prodati, nemam ih gdje držati. Rekli su da će doći iz poljoprivrednog odvoza, za Gavrilović, ne znam hoće li doći.”
“Ne znam kako dalje. Ne razmišljam više kako sam razmišljao. Mozak je stao”, kaže. Njegov očaj možda najbolje pokazuje rečenica kojom se prisjeća razornog potresa : 'Mama i žena su bile u kući za potresa, sreća da deka nije pala, izvlačio sam ih. Bilo bi najbolje da nas je pokopalo.'
