RECENZIJA: BLACKSTAR / Mračni glazbeni eksperiment kao nadgrobni spomenik velikom rock kameleonu

Image
Foto: Youtube/screenshot

"Lazarus" i "Girl Loves Me" gotovo je nemoguće slušati bez "knedle u grlu" i suza u očima premda se teško oteti dojmu da nam je stihovima "Look up here, I'm in Heaven" i "You Know I'll Be Free" želio poručiti da ne trebamo brinuti i tugovati zbog njega

13.1.2016.
21:15
Youtube/screenshot
VOYO logo

DAVID BOWIE: Blackstar (Sony/Menart)

U trenutku objavljivanja, "Blackstar" je bio tek još jedan u nizu Bowiejevih izleta u nepoznato, beskompromisnih eksperimenata na kakvima je odgajao generacije i generacije ljubitelja malo kompleksnije glazbe. Nakon smrti, postalo je jasno kako je Bowie s ovih sedam pjesama samome sebi podigao nadgrobni spomenik, uglazbivši sve strahove, refleksije i žaljenje čovjeka koji se približava kraju svog puta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Samim time, "Blackstar" nije album koji će iznjedriti hitove i nešto što će vam svirati u pozadini dok se bavite banalnostima svakodnevice - preslušavajući "Lazarus" i "Dollar Days" zaista ćete imati osjećaj da sjedite kraj njegove samrtne postelje i pokušavate uhvatiti riječi koje vam posljednjim dahom pokušava izgovoriti.

Bowiejev glazbeni epitaf podsjetio nas je na ključna ostvarenja manje prohodnog dijela njegovog opusa, s posebnim naglaskom na slavnu berlinsku trilogiju kojom je krajem sedamdesetih pokušao pobijediti vlastite demone poput ovisnosti i paranoje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Baš poput "Low" ili "Heroes", "crna zvijezda" je dezorijentirano, kaotično ostvarenje u kojem narator zvuči progonjeno i preplašeno, iako ćete tu i tamo nabasati na trenutke čiste glazbene ljepote, najčešće u međuigri klavira i saksofona briljantnog Donnyja McCaslina.

Otprije poznate "Sue (Or in a Season of Crime)" i "Tis a Pity She Was a Whore" osvanule su u novom, još tjeskobnijem obliku nalik radovima genijalnog čudaka Scotta Walkera i ekscentričnom Davidovom remek-djelu "Scary Monsters".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bowie i njegov vjerni "sidekick", producent Tony Visconti, na ovom se materijalu po mnogočemu ponašaju kao da rock'n'roll nikad nije ni postojao: gitara ima pozadinsku, dekorativnu ulogu, a skoro svim pjesmama dominira neki čudan hibrid avangardnog jazza i elektronskih beatova svjetlosnim godinama udaljenih od plesnog podija.

Što se tekstova tiče, "Lazarus" i "Girl Loves Me" gotovo je nemoguće slušati bez "knedle u grlu" i suza u očima premda se teško oteti dojmu da nam je stihovima "Look up here, I'm in Heaven" i "You Know I'll Be Free" želio poručiti da ne trebamo brinuti i tugovati zbog njega. I tako je sada na nekom mnogo boljem i ljepšem mjestu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ocjena: 8,5/10

Toma
Gledaj od 29.travnja
VOYO logo