Nakon potresa koji je uništio građevine i u ponekim selima otvorio rupe u tlu, na glinskome području se dogodio i politički potres. Naime, još od trenutka razornog potresa se preispituje sposobnost gradonačelnika Gline Stjepana Kostanjevića da reagira na katastrofu, a na sve se nakalemila i nekretninska afera sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića. Njih je, u političkom smislu, stvorio Marko Sremić, utjecajni član HDZ-a u Glini i predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata.
No, povezanost Sremića i Žinića puno je dublja od političke. Naime, oni su susjedi. Nakon što su zajedno ušli u oslobođenu Glinu, zauzeli su i susjedne kuće. Poznato je već da Žinić živi u Runjaninovoj 7, no Sremić se nastanio nekoliko kuća dalje, u Runjaninovoj 3, doznaje Jutarnji. Dok je u sadašnjoj Žinićevoj kući ranije živjela dobrostojeća obitelj Paspalj, u Sremićevoj je živjela još bogatija obitelj Jednak. Stevo je bio šef Croatia osiguranja, a njegova supruga Zlata stomatologinja. Te obitelji su u kumskim odnosima, a dvije su supruge i dalje u kontaktu iako žive u Beogradu i Novom Sadu. U kući pored Jednakovih živio je otac Steve Paspalja, Ljuban koji je u povijest ušao kao jedini mještanin Gline koji je preživio ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi 1941. u kojem je ubijeno 1700 ljudi.
Jednak proces kao i kod Žinića
Sremić je, prema vlastitom priznanju, ušao u kuću jednakovih 1996. godine, iako iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje potvrđuju da mu je kuća dodijeljena rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine od 19. rujna 1995., istog dana kad je i Žinić dobio kuću Paspaljevih. Još jedna poveznica između ova dva slučaja jest i to što je Agencija za promet nekretnina potkraj 1999. otkupila kuću Jednakovih i dala je Sremićima po najmu od 100 kuna mjesečno.
No, za razliku od Žinića, Sremić nije imao pravo na stambeno zbrinjavanje jer je do rata živio u Zagrebu. No, u Runjaninovoj 3 u Glini je prijavio svoje tri kćeri Jelenu, Anu i Mariju. Prema dokumentaciju, sve su tri sestre 1999. godine stanovale same u kući u Glini, iako su u tom trenutku imale 18, 16 i 11 godina.
U isto je vrijeme njihov otac gradonačelnik Gline koji je formalno prijavljen u Zagrebu, a kasnije će zbog izbora i izbornog zakona prijaviti prebivalište u selu Dvorišće, sjeverno od Gline, ali nikad u Runjaninovoj 3. Iz Državnog su ureda na pitanje je li uobičajeno da roditelji ne ostvaruju pravo na zbrinjavanje, ali njihova djeca ostvaruju, priopćili "kako u skladu sa Zakonom o područjima posebne državne skrbi, temeljem kojeg je podnositeljima zahtjeva za stambeno zbrinjavanje donesena suglasnost o pravu na stambeno zbrinjavanje, ne postoji definicija obitelji, već se kaže da prava iz navedenog zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na područjima posebne državne skrbi". Dakle, "nije bilo nužno da svi članovi nekadašnje obitelj (primjerice članovi domaćinstva prije 1991. godine ili članovi obitelji u kasnijem razdoblju) budu i članovi obitelji na zahtjevu za stambeno zbrinjavanje".
Kćer dobila popust od 50 posto
Priči ovdje nije kraj. Na osnovi ugovora o najmu koji je Ana preuzela od svoje sestre Jelene, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka s Anom je 11. ožujka 2008. godine sklopilo ugovor o kupoprodaji nekretnine u iznosu od 159.854,20 kuna, čime je ona postala vlasnica. Devet godina ranije APN je obitelji Jednak za istu kuću isplatio 319.707 kuna. Ana Sremić Naglić dobila je, doznaje se, 50 posto popusta zbog jednokratne uplate.
Prijašnja vlasnica, Zlata Jednak tvrdi, pak, da je ta kuća zajedno s pokretninama u osamdesetima bila procijenjena na dva milijuna njemačkih maraka (ugrubo 7,7 milijuna kuna). Marko Sremić je u to vrijeme sagradio vilu u Dvorišću za koju u imovinskoj kartici navodi da je klet od 60 kvadrata stambenog prostora. No, zapravo je kupio "pola sela", pa sa svim vinogradima, šumama i poljima koja je do danas kupio, ima u svom vlasništvu nestvarne 93 zemljišne čestice i 156.547 kvadrata zemljišta. Čini se kako je sve stekao od, kako kaže, braniteljske mirovine od 7500 kuna, gradonačelničke volonterske naknade koja se kretala od 7500 do 12.000 kuna, a koju je dobivao do 2009. te od OPG-a na kojem godišnje zaradi 150.000 kuna.
"Sve je čisto, prijavljivali su me kazneno deset puta, sve je ovo jednako toliko puta prošlo kroz sustav. Zato vam se ja sada, dečki moji, kesim", poručio je Sremić i dodao kako ima jednu lošu osobinu, a to je da dugo i dobro pamti. Potom je pričao i o Žiniću "čijoj je materi čuvao krave dok je vezala da bi se udala".
"Svi su oni pod mojim krilom stasali i otišli, misle da su se visoko popeli, a ja sam daleko prije od njih bio bolji u suštini, a i danas sam. Žinića sam stavio odmah 1995. za pročelnika za gospodarstvo, bio je predsjednik Vijeća, Poglavarstva, pa i na mjestu mog zamjenika gradonačelnika. Došao mi jednom Jure Radić i upitao me: 'Imaš li koga za mene?' Rekoh, imam inženjera Žinića, evo ti ga i vozi. Rekoh mu, stari, ideš u Zagreb, meni dobro dođe da imam produženu ruku tamo", rekao je Sremić, koji gradonačelnika Kostanjevića i danas zove "mali".
Skoro sve je priznao
Obojici je bio ratni zapovjednik i stranački predsjednik. Da mu je posao Vladina povjerenika "sredio" kum Vlado Veselica negira, ali potvrđuje da mu je bio prijatelj, kao i ostali proljećari, ali i predsjednik Franjo Tuđman. Kaže da su se još osamdesetih dogovorili tko će što preuzeti, a on je dobio Glinu. Tada je živio u stanu od 102 kvadrata u Zagrebu kojeg je otkupio od PBZ-a čiji je bio djelatnik. Od punice je naslijedio garsonjeru.
Kaže da se čuo sa svojim školskim drugom i bivšim vlasnikom kuće Stevom Jednakom. "Javio mi se iz Zemuna. Ja mu kažem: 'E moj Stevo, kad te vidim drugi put morat ćeš opet bježati, pa Zemun je naš'", ispričao je tu "pošalicu" Sremić kako bi dočarao koliko su ležerno komunicirali.
Potvrdio je da nije imao pravo na obnovu i nije je koristio, ali iz Ureda su priopćili da je podnio zahtjev, koji je odbijen. Obnovu kuće od 35 kvadrata je koristila njegova majka i jedan od dvojice braće, a "klet" je gradio sam. Priznao je i kako su mu djeca od 1999. prijavljena u Runjaninovoj 3 te da je on tada morao zbog izbora promijeniti prebivalište, pa se prijavio u dvorišću. Odgovorio je na pitanje kako je 2007. sagradio klet.
"Pa samo doneseš vlasnički list od zemljišta i eto", gotovo je priznao lažiranje prebivališta, jer na toj čestici i dalje nema upisanih nekretnina. Na pitanje gdje je tada zapravo živio odgovara: "Bože moj, gdje sam se zatekao, znaš kako je moj djed rekao, moraš sine u svakom selu imati kuću", poručio je uporno odbijavši priznati da je cijelo vrijem bio tamo gdje ne bi smio - u Runjaninovoj 3 u Glini.
