Prvi puta je na covid-intenzivnu otišla prije godinu dana i priznaje kako joj je to bila jedna od najstresnijih situacija tijekom školovanja. Oblačili su se pola sata, ali tek kad je ušla na odjel, doživjela je pravi šok.
"Tada je već bilo dosta ljudi na respiratoru, za njih znate da su u stvarno jako lošem stanju, međutim to nije bilo ono što me najviše potreslo. Od tog posjeta u glavi mi je ostala slika jedne gospođe koja je preko maske primala kisik. Fizički je izgledala stvarno jako loše, borila se za svaki udah, a najgore od svega bio je njezin pogled u kojem sam vidjela da joj je teško, da polako gubi svaku nadu u to da će joj biti bolje i da od vas traži pomoć, a vi nemate mogućnost da joj pomognete i da olakšate njezine tegobe", priča nam Monika.
Monika Katalenić je studentica šeste godine medicine na Medicinskom fakultetu u Splitu. Dolazi iz Virovitice i da joj je netko prije šest godina rekao da će joj se struka boriti s pandemijom ovakvog razmjera te da će možda i ona sama biti jedna od onih koji će biti na prvoj liniji, ne bi vjerovala.
Cijepila se AstraZenecom
Prvu dozu cjepiva primila je početkom trećeg mjeseca, a drugu krajem petog mjeseca 2021. Od nuspojava je imala povišenu tjelesnu temperaturu i lagane bolove u mišićima. Kaže kako je sve trajalo nekoliko sati, ali je bol na mjestu uboda osjećala još nekoliko dana.
"Iako se svi bojimo nuspojava, pogotovo onih teških, one su zapravo u najvećem broju slučajeva sasvim normalna i zdrava reakcija našeg organizma i zapravo dokaz imunološkog odgovora, ali njihova odsutnost ne znači nedjelotvornost", priča nam Monika i dodaje kako je nuspojave sljedeći dan prijavila putem stranice HALMED koja je javno dostupna svima za prijavu istih, bez obzira radilo se o cjepivu ili nekom drugom lijeku.
Kaže kako se odlučila cijepiti jer je van bolnice u kontaktu s velikim brojem ljudi te kako automatski povećava šansu prijenosa zaraze. Kaže kako je od cjepiva očekivala da se ta mogućnost smanji.
"Cijepila sam se prvenstveno kako bih smanjila mogućnost prijenosa virusa na pacijente s kojima sam svakodnevno u kontaktu, a čije zdravstveno stanje pogoduje razvoju teže kliničke slike nakon izlaganja i zaraze virusom SARS-Cov2. Prema dosadašnjim saznanjima, cjepivo i posljedično stvaranje imuniteta, zajedno s pridržavanjem epidemioloških mjera, ali i poštivanje određenih načela medicinske struke unutar bolnice neovisno o epidemiji (npr. dezinfekcija i pranje ruku između kontakta s različitim pacijentima, nošenje zaštitne kirurške maske), imaju veliku ulogu u tome tako da su moja očekivanja za sada ispunjena", kaže Monika.
Kaže kako se negativnih posljednica cjepiva nije bojala.
"Iskreno, prije cijepljenja sam proučila svu do tada dostupnu literaturu o načinu na koji bi ova 'nova' cjepiva trebala djelovati. Iako su mi te tehnologije bile poznate i znala sam osnove načina na koji funkcioniraju, odluku su mi jako olakšale informacije i pročitana istraživanja o korištenju sličnih metoda u svrhu liječenja određenih bolesti (npr. genska terapija)", kazala je.
Negativna iskustva s covidom
Monika nam priča kako su joj većinom iskustva s koronavirusom negativna.
"Više članova obitelji, u mom bliskom krugu prijatelja je izgubilo bitku s covidom. Jako puno ljudi s kojima sam razgovarala, što pacijenata, prijatelja ili poznanika, koji su preboljeli covid s malo simptoma ili su oni bili blagi, sada imaju dosta poteškoća vezanih uz kardiorespiratorni sustav, a one se najviše odnose na jako slabo podnošenje bilo kakvog fizičkog napora", priča Monika.
Dodaje kako to ne predstavlja tako velik problem kod starijih ljudi koji više nisu toliko aktivni ili onih koji zbog ranijih bolesti imaju slična ograničenja.
"Međutim, jako se povećao broj ljudi mlađih od 50 godina koji imaju zaostale smetnje. Često su i dugo odsutna osjetila njuha i okusa, često i više mjeseci, a nažalost znamo da se kod nekih ona u potpunosti nikada neće vratiti zbog oštećenja određenih živčanih puteva koja sudjeluju u njihovom normalnom funkcioniranju", objašnjava.
Kaže kako pravila o tome tko će se oporaviti, a tko će proći bez ikakvih posljedica često nema.
Od virusa nisu pošteđena ni djeca
Objasnila nam je kako je proteklih mjesec dana provela na odjelu Pedijatrije.
"Bila sam stvarno sretna jer sam mislila da ću se nakratko malo maknuti od te cijele situacije. Međutim od covida nisu pošteđena ni djeca, na sreću ona ne razvijaju teže simptome bolesti, ali sam se susrela s nekoliko djece koja pate od post-covid sindroma. Najčešća prezentacija je miokarditis (upala srčanog mišića), a nažalost još uvijek ne znamo hoće li to imati neke trajne posljedice na njihovo zdravlje", ispričala nam je Monika i dodala kako je za sada mali postotak takvih slučajeva, ali kako moramo imati na umu da je onom tko se razboli to sto posto: "Naravno svi smo uvijek puno osjetljiviji na djecu i najmlađe."
U medijima u zadnjih nekoliko dana pronalazimo vijesti i o trudnicama koje su pozitivne i umiru od koronavirusa, a Monika kaže kako su takve situacije izuzetno dramatične.
"Prije nekoliko dana, dok sam odrađivala kliničku praksu na hitnom ginekološkom prijemu, dovezli su trudnicu. Ona je nekoliko dana prije toga saznala da je covid pozitivna, a u međuvremenu je razvila tešku kliničku sliku bolesti koja je zahtijevala hitnu intervenciju i intenzivno liječenje. Takve situacije su dosta dramatične jer su svi svjesni da su u pitanju dva mlada života što iziskuje dodatne napore. Na svu sreću, uz rad, trud, požrtvovnost i edukaciju osoblja u ovih godinu i pol dana, ovakve situacije najčešće završavaju povoljno", tvrdi.
Kaže kako upravo takve situacije, bez obzira na to što se većina medicinskog osoblja već naviklo na pandemiju i sve ono grozno što ona sa sobom nosi i odnosi, najviše ostavljaju traga.
"Cijelo medicinsko osoblje koje svakodnevno radi s covid pacijentima, a posebno ono na odjelima intenzivne njege, zaista je na izmaku snaga. Uvjeti su izuzetno teški, a dovoljno educiranog osoblja, koje je potrebno da bi se pružilo najbolje moguće liječenje i njega koja je potrebna ovim pacijentima, ima premalo. Kolegama je stvarno potreban svaki par ruku, a meni osobno je jako teško kada u većini takvih situacija mogu samo stajati sa strane, jer nažalost ni mi studenti nismo trenutno dovoljno educirani kako bi im pomogli", govori Monika.
Međutim nije sve tako crno, kaže kako je bilo i lijepih trenutaka.
"Naime u KBC-u Split, imala sam priliku biti upoznata s velikim napretkom u liječenju kritično bolesnih covid pacijenata. Ovdje je nedavno uspješno primijenjena terapija alogenim mezenhimalnim matičnim stanicama. Prof. Primorac sa skupinom iznimno stručnih ljudi među prvima su u svijetu i moram priznati da je lijepo biti upoznat iz prve ruke o događanjima koja su stvarno važna u vremenu ove pandemije, ali koja će sigurno koristiti i nakon što se covid stavi pod kontrolu", kazala je Monika.
Mladi su izgubili povjerenje u sustav - moramo biti glasniji
Objasnila je kako misli da su mladi ljudi izgubili povjerenje u sustav, ali i u zdravstvo.
"Puno je informacija odnosno dezinformacija koje svakodnevno kruže medijima i društvenim mrežama, a ljudi koji nisu medicinski obrazovani jednostavno ne mogu od te šume informacija ocijeniti što bi mogla biti istina. Mi kao medicinski djelatnici moramo biti glasniji i ne smijemo dozvoliti da se nečiji postupci i odluke temelje na informacijama 'rekla-kazala' jer ih danas svatko može podijeliti s javnosti. Mislim da bi javnost trebalo educirati i realno izvještavati o svim danas poznatim činjenicama vezano uz cijepljenje, kako pozitivnih tako i onih negativnih, kako bi svaki pojedinac mogao donijeti odluku na temelju istinitih i provjerenih informacija", tvrdi.
Međutim što se sa zdravstvenim djelatnicima? Zašto se oni ne žele cijepiti? Monika kaže kako se s takvim ljudima nije susrela, više se susretala s ljudima koji su se ili cijepili, ili preboljeli covid.
"Mislim da bi se velika većina zdravstvenih djelatnika složila, bez obzira na sve velike tehnološke i ostale napretke u medicini, da je cijepljenje ipak jedno od najvećih postignuća jer ono sprječava razvoj bolesti, a što nijedna medicinska intervencija ne čini", kaže i dodaje kako misli da je korisno da u znanstvenoj zajednici ne vlada jednoumlje i da se sve uvijek preispituje.
"Međutim, jako me ljuti činjenica kada oni kao razloge za necijepljenje navode nešto što nema veze s medicinskom strukom i znanošću. Tako javnosti odaju dojam kao da su jedni pametniji od drugih, ili da jedni imaju određene informacije koje se od drugih sakrivaju, a moramo biti svjesni da svi na ovome rade skupa i da se istina i činjenice u znanosti ne mogu sakriti. Ona uvijek pobjedi", objasnila je Monika.
Nadu ne gubi
Optimistično nam govori kako vjeruje da će cijepljenje i daljnji uspjesi u liječenju ograničiti ovu bolest na puno manji broj ljudi.
"Ono sa čime ćemo se sigurno susretati su ljudi sa zaostalim smetnjama nakon preboljenja covida. Zbog toga je ključno nastaviti pratiti takve bolesnike i educirati se jer to je ono što nas očekuje za manje od godinu dana. Ipak, osobno se veselim završetku fakulteta i početku rada bez obzira na ove okolnosti. Mi smo mladi, imamo snage i volje učiti i na kraju pomoći pacijentima, zbog čega smo i odabrali ovaj poziv", zaključila je.
